Trumpov sporazum s kompanijama predvodnicama u razvoju umjetne inteligencije potpisan je 29. rujna 2026. Među čelnicima šest američkih potpisnica nalaze se vodeći AI-labovi. Riječ je o dobrovoljnom sporazumu koji je Trump nazvao „moralno obvezujućim“. Analizirat ćemo što znači taj pojam koji je neuobičajen kada je riječ o državnim intervencijama. Objašnjenje ćemo sagledati u geopolitičkom okviru odnosa SAD-a i Kine.
Tko je bio na sastanku
Za stolom u Istočnoj dvorani Bijele kuće uz Trumpa su sjedili Elon Musk (Tesla / SpaceXAI), Jensen Huang (Nvidia), Sundar Pichai (Google), Mark Zuckerberg (Meta), Satya Nadella (Microsoft), Dario Amodei (Anthropic), Greg Brockman (OpenAI), Jeff Bezos (Amazon) i drugi. Nazočni su bili i potpredsjednik JD Vance, ministar financija Scott Bessent i predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson.
Nazočnost čelnika zakonodavne vlasti simbolizirala je „moralnu obvezu“: ne donosi se novo zakonodavstvo, no oko Kongresa je tu i – promatra vas.
Susret se dogodio u napetom trenutku za AI: AI-agenti su ove godine upadali u sustave drugih tvrtki i pokazivali sklonost nepredvidivom ponašanju. Zbog toga se počelo sve glasnije govoriti o rizicima daljnjeg razvitka umjetne inteligencije ili, kako ju je Trump odlučio po novome nazvati, superinteligencije. Zbog rizika, demokrati u Kongresu traže oštrija pravila regulacije, a republikanci su podijeljeni.
Trump je ovim sastankom želio trasirati srednji put – ostaviti dojam da intervenira i kontrolira rizike, ali u isto vrijeme AI-labovima ostaviti dovoljno slobode za daljnji tehnološki razvoj. Odatle ideja samoregulacije i samonadzora AI kompanija iza kojih, podsjetimo, stoji tek moralna obveza.
Obveze su, prema čelniku Kongresa Mikeu Johnsonu, dobrovoljne, ali postavljaju očekivanja pred AI-labove u pogledu snažne interne kontrole i više slojeva interne i vanjske revizije. Glavni predstavnik zakonodavne vlasti smatra da je važno uskladiti interese građana i koristi od tehnologije s jedne strane s održavanjem prednosti pred Kinom s druge strane. Drugim riječima, samoregulacija i samonadzor vide se kao recepti koji i dalje mogu pomiriti sigurnost, tehnološke inovacije i geopolitičke interese SAD-a.
Tko je potpisao i što znači samoregulacija / samonadzor?
Sporazum su potpisali Trump, Musk (SpaceXAI), Zuckerberg (Meta), Huang (Nvidia), Amodei (Anthropic), Pichai (Google) i Brockman (OpenAI). Microsoft, Amazon i Apple nisu ga potpisali iako su bili na sastanku.
Riječ je o dobrovoljnoj izjavi od oko 300 riječi, s podnaslovom „Joint Commitment on Frontier Responsibilities“, koja traži četiri intervencije u poslovanje kompanija koje razvijaju najveće LLM-ove:
- Interne kontrole: praćenje sposobnosti i usklađenosti modela tijekom treniranja i primjene, osobito radi otklanjanja kibernetičkih, bioloških i kemijskih prijetnji; modeli izrijekom ne smiju hakirati odnosno neovlašteno pristupati fizičkim tehnološkim sustavima.
- Interni tim za kontrole: dio sporazuma predviđa da vodeći AI-labovi imaju posebne timove za kontrolu, nadzor, detekciju i otklanjanje problema.
- Vanjski revizor: neovisni vanjski revizor ili evaluator procjenjuje rade li kontrole kako treba.
- Upravni odnosno nadzorni odbor: poseban odbor u kompanijama nadzire timove i revizore, prima njihova izvješća i osigurava otklanjanje utvrđenih problema.
Samoregulacija se razlikuje od klasične regulacije po tome što nema javne objave nalaza kontrole, nema prijave incidenata državi, nema državnog tijela – inspektorata – za provjeru, te najvažnije, nema ni sankcija za nepoštivanje obveza. Osim moralnih obveza, što se svodi na reputacijski rizik i moguće probleme za prekršitelje u budućim odnosima s vlastima.
Ipak: “snage za superinteligenciju”
Najveću medijsku pažnju privukla je činjenica da je Trump na dan potpisivanja sporazuma potpisao izvršnu naredbu kojom savezna tijela u službenoj komunikaciji i nestatutarnim dokumentima moraju koristiti pojam „Super Intelligence“ (SI) umjesto AI. Prijedlog zakonske definicije novog pojma treba izraditi u roku od 60 dana. To je dio uobičajenog komunikacijskog stila Trumpove Bijele kuće koja teži bljeskovima pažnje.
Važnije je to što je 4. listopada 2026. Trump na mreži Truth Social najavio osnivanje Snaga za superinteligenciju (Super Intelligence Force – SIF), koje će koordinirati napore da Amerika zadrži vodeću globalnu ulogu na području superinteligencije / umjetne inteligencije. Na čelu SIF-a je ravnatelj nacionalne obavještajne zajednice Jay Clayton, koji tako postaje neformalni „AI car“ Trumpove administracije. Uz njega su predsjednik FTC-a (Federal Trade Commission) Andrew Ferguson, Pentagonov podtajnik za istraživanje i inženjerstvo Emil Michael, te ravnatelj Trumpovog Ureda za upravljanje osobljem (OPM) Scott Kupor. Stavljanje razvoja AI pod kapu obavještajnih institucija samo po sebi govori više od riječi, o čemu više detalja na kraju teksta.
Odgovor na rizike
Sporazum je odgovor na incidente s autonomnim AI agentima i upozorenja koja stižu iz samih AI kompanija.
Amodei (Anthropic – Claude) rekao je 23. rujna 2026. u Vijeću sigurnosti UN-a da bi loše upravljana umjetna inteligencija mogla biti rizik za čovječanstvo i, naizgled paradoksalno, zagovarao je još strožu regulaciju od one iz Trumpovog sporazuma; isto upozorenje nalazi se u prospektu Anthropica za izlazak na burzu. Početkom rujna 2026. Amodei je objavio esej „We Must Pace the Frontier“, koji je otvorio ovu raspravu. Altman (OpenAI) i Musk (SpaceXAI) također su pozivali na sigurnosne mjere nakon što su u srpnju 2026. OpenAI-jevi agenti tijekom internog kibernetičkog testiranja izašli iz izoliranog okružja. Prema tužbi neprofitne organizacije LASST (Legal Advocates for Safe Science and Technology) podnesenoj 29. rujna 2026., oko 700 AI agenata sudjelovalo je u neovlaštenom upadu u sustave platforme Hugging Face (platforma koja je svojevrsni GitHub za AI).
OpenAI je 25. rujna 2026. objavio da je, nakon što je jedan agent preko DNS upita izašao iz izoliranog okruženja, privremeno obustavio treniranje, evaluaciju i korištenje alata za svoje najsposobnije modele. Prema medijskim izvješćima, OpenAI, Anthropic i istraživači navodno analiziraju tisuće slučajeva problematičnog ponašanja najnaprednijih AI alata.
Savezna komisija za trgovinu (FTC) otvorila je istragu protiv OpenAI-ja, Anthropica i drugih zbog mogućih nepoštenih ili obmanjujućih praksi. Neimenovani dužnosnik FTC-a pritom je, prema New York Postu, naglasio da su postojeći zakoni dovoljni za tu vrstu istraga, posredno pravdajući stav administracije da nova regulativa u ovom trenutku nije potrebna jer i postojeći propisi omogućavaju adekvatnu kontrolu.
Okvir: što o AI rizicima misle poslovni čelnici?
Da AI rizici nisu samo tema sigurnosnih istraživača i političara pokazuje i izvješće Executive Perspectives on Top Risks and Opportunities 2027 konzultantske kuće Protiviti i Enterprise Risk Management Initiative pri North Carolina State University. Anketa među 1.330 čelnika kompanija provedena je nedavno, u razdoblju lipanj–srpanj 2026.. Prema tom izvješću, pojava novih rizika zbog uvođenja AI-ja drugi je najznačajniji kratkoročni rizik, a godinu ranije bila je šesta. Ispred rizika AI-ja samo su kibernetičke prijetnje. Regulatorne promjene koje se uvode različito u različitim jurisdikcijama, neizvjesnost i fragmentacija četvrti su rizik. Rizik geopolitičkih promjena, regionalnih sukoba i nestabilnosti vlada ocijenjen je višom ocjenom nego godinu ranije, ali nije među deset najvećih kratkoročnih rizika. Osam od deset najvećih kratkoročnih rizika odnosi se na sposobnost organizacija da iskoriste, upravljaju ili zaštite tehnologiju, podatke i AI.
Usporedba EU, SAD-a i Australije
Važan sastanak u Bijeloj kući i opis američkog pristupa samoregulaciji dobar su primjer razlika između europskog i američkog pristupa. EU regulira primjene AI-ja prema četiri razine rizika (zabranjeno, visoki rizik, zahtjev transparentnosti i minimalni rizik) te propisuje posebna pravila za modele opće namjene (GPAI), dok SAD, kako je opisano, ima četiri sloja generalne kontrole. EU izravno regulira zabranjene prakse poput društvenog bodovanja, manipulativnih tehnika, neciljanog prikupljanja slika lica, prepoznavanja emocija na poslu i u školi, a regulira i transparentnost prema korisnicima (označavanje AI sadržaja i deepfakeova). SAD na saveznoj razini nema opće obveze označavanja; deepfakeove uređuje parcijalno i tretira kao pitanje dokaza u sudskom postupku. EU s druge strane za sve modele propisuje tehničku dokumentaciju, politiku poštivanja autorskih prava i objavu javnih sažetaka podataka za treniranje. Za AI aplikacije koje nose sustavni rizik EU propisuje povremene evaluacije i testiranje, procjenu i ublažavanje rizika, prijave ozbiljnih incidenata i kibernetičku zaštitu. EU provodi nadzor i izriče kazne (do 35 milijuna eura ili 7 % svjetskog godišnjeg prometa kompanije ako se radi o zabranjenoj praksi, odnosno do 15 milijuna eura ili 3 % za ostale povrede).
Australija je između SAD-a i EU-a. 8. listopada 2026., nakon što je OpenAI-jev agent neovlašteno pristupio portalu tamošnjeg zdravstvenog sustava, najavila je srednje rješenje. Pomoćnik ministra za znanost, tehnologiju i digitalno gospodarstvo Andrew Charlton predstavio je model intervencije po uzoru na zrakoplovstvo: razvijatelji modela morat će dokazati da njihovi sigurnosni sustavi djeluju i da modele kontinuirano testiraju na rizike. Implementacija standarda kontrole i stres testova služi umjesto detaljnog propisivanja pravila za svaki pojedini rizik. Teret dokaza je na onome tko stvara rizik.
Nacionalni standardi trebaju biti gotovi do kraja 2026., a zakon se planira 2027. U osnovi se radi o američkom pristupu regulaciji, samo što je ozakonjen. Australska vlada ocjenjuje da dobrovoljni kodeksi nisu dovoljni zbog snažnog konkurentskog pritiska na trržištu AI tehnologija, ali ističe da detaljna pravila europskog tipa treba izbjegavati jer brzo zastarijevaju.
Teško je ne složiti se s Charltonom. Dok poslovično dinamični europski pravnici definiraju pojmove i razrade podzakonske akte, ne samo da će AI izgledati drugačije i raditi nove stvari u odnosu na danas, nego se u međuvremenu možda pojavi i neka još novija tehnologija.
Iza svega je utrka s Kinom
Utrka s Kinom ključni je argument Trumpove administracije i republikanskog vodstva protiv čvrstih, obvezujućih pravila. Sastanak u Bijeloj kući održan je svega nekoliko dana nakon Xijeva posjeta Washingtonu kada su SAD i Kina dogovorili kanal za rješavanje AI incidenata i najavili poseban AI dijalog u studenome 2026. Dogovoreni su i rad na vojnoj kriznoj komunikaciji, odbor za trgovinu (Board of Trade) te produljenje primirja u trgovačkom ratu za još dva mjeseca. Prema tome, sporazum je potpisan u trenutku kada je administracija, radi pripreme sastanka Trump-Xi, bila izrazito fokusirana na pitanja tehnološkog razvoja u kontekstu odnosa SAD-a i Kine.
No, nisu bila bitna samo kratkoročna razmatranja. Sraz SAD-Kina treba vrednovati u kontekstu američkog AI Action Plana („Winning the Race“ iz srpnja 2025.) koji je usmjeren na suprotstavljanje kineskom utjecaju u međunarodnim tijelima za upravljanje AI-jem, strože provođenje izvoznih kontrola za čipove i nove kontrole za podsustave opreme za proizvodnju poluvodiča. Taj Plan nalaže procjene kineskih AI modela u pogledu promocije narativa Komunističke partije Kine i primjene unutarnje cenzure. Prvi stup toga Plana počiva na ubrzanju inovacija i politici deregulacije, pa je nakon sastanka vodećih igrača očito da SAD ne odustaje od Plana, naprotiv. Drugi stup Plana je izgradnja infrastrukture i brže izdavanje dozvola za podatkovne centre, pri čemu su ključni faktori savezno zemljište, elektroenergetska mreža, poluvodiči i radna snaga. Treći je stup diplomatsko-sigurnosni: izvoz „cijelog američkog AI paketa“ saveznicima, te evaluacije najnaprednijih modela s obzirom na kibernetičke rizike i biosigurnost. I u prošlogodišnjem planu je priznato da se rad najnaprednijih modela slabo razumije i da najmoćniji sustavi mogu stvarati nove rizike. Točnije, mogu stvarati neizvjesnosti – jer u ovom trenutku nisu poznati rizici koje nosi budućnost tehnološkog razvitka umjetne inteligencije.
Umjesto zaključka: kako su geopolitika i makroekonomska situacija zarobile AI
SAD dakle nastavlja utrku s Kinom u mnogim područjima, pa tako i u AI. SAD si ne može dozvoliti rizik zaustavljanja razvoja inovacija i velikih ulaganja. Utoliko je zanimljivo dublje promisliti o povijesnoj koincidenciji u kojoj su se tehnološki razvoj i geopolitika isprepleli na načine koje donedavno nitko nije mogao predvidjeti.
AI kao masovni i lako dostupan tehnološki proizvod stupa na scenu u povijesnom trenutku kada strateški geopolitički sraz SAD-a i Kine ulazi u fazu kulminacije. Da nije došlo do te povijesne podudarnosti, razvoj AI vjerojatno bi išao nekim drugim putem. Ovako, tehnološki razvoj je zarobljen u geopolitičkom trenutku. I povratno ga uvjetuje.
Nije prvi puta u povijesti da se tako nešto događa. Vojne tehnologije i nuklearna energija odigrale su ključnu ulogu četrdesetih godina prošloga stoljeća. Komunikacije i kapilarno širenje novih tehnologija kroz potrošačka dobra, uz uvijek važne vojne primjene, ponovo su odigrali ključnu ulogu sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća kada se pokazalo da SSSR nije u stanju parirati tehnološkom razvitku u SAD-u i šire na Zapadu. To je bilo važno u slamanju socijalizma i nastavku dominacije Zapada nakon 1989. Sada se po treći puta u proteklih osamdeset godina ponavlja ista priča: cilj SAD-a je ponoviti povijesni obrazac i zadržati tehnološki i geopolitički primat.
Sekundarno mjesto Europe u tom procesu nije novost. Naprotiv, to je povijesni kontinuitet u proteklih stotinjak godina. Naime, Zapadna Europa nije sama dobila Drugi svjetski rat. Nije sama stvorila pritisak spram SSSR-a, koji je doveo do rušenja Berlinskog zida; ključna je bila uloga SAD-a. Utoliko i današnje kašnjenje EU u pogledu razvoja najnaprednijih AI modela u povijesnom smislu ne predstavlja novost. EU nije bez manevarskog prostora i potencijala u pogledu tehnoloških primjena, naprotiv, međutim središnje mjesto SAD-a i važnost očuvanja zapadnog savezništva ništa ne može zamijeniti.
Jer, kao što su minimalni izdaci za obranu Europe, koje je na sebe preuzeo SAD nakon Drugog svjetskog rata , omogućili realokaciju fiskalnih sredstava za razvoj europske države blagostanja, tako isto zaostajanje u tehnološkom razvoju pruža EU komociju da može snažno regulirati razvoj AI, dok se borba na granici tehnoloških mogućnosti prepušta SAD-u i Kini.
Na kraju ne smijemo zaboraviti unutarnju makroekonomsku situaciju u SAD-u. Ona također objašnjava meki pristup Bijele kuće. Tamošnji gospodarski rast u sve većoj mjeri zavisi o izravnim i neizravnim investicijama u umjetnu inteligenciju. Procjene se kreću između 0,5 i 1,0 posto na godinu. To je jako puno. Trump ne želi dopustiti da pretjerana regulacija izbije gotovo polovicu trenutačne američke brzine gospodarskoga rasta. Jer, bez AI, SAD ne bi imale brži gospodarski rast od Europske unije.
