Pregled situacije na elektroenergetskom tržištu u suradnji s Udruženjem obnovljivih izvora energije Hrvatske
Potrošnja električne energije u prvom polugodištu porasla je za 1,38 %, a normalizirana potrošnja, koja isključuje utjecaj temperature, za 3,84 %. Kako je dugoročna korelacija između ekonomske aktivnosti i potrošnje struje u ovom stoljeću oslabila zbog rasta energetske efikasnosti, godišnji rast treba sagledati u kontekstu rasta potražnje za klimatizacijom i supstitucije energetskih izvora u korist električne energije, koja tek uzima zamah.
Slika 1 pokazuje godišnje stope rasta konačne potrošnje električne energije i realnog BDP-a u ovome stoljeću. Koeficijent korelacije stopa rasta iznosi naizgled visokih 0,75. Međutim, korelacija je uvjetovana istovremenim kolapsima ekonomske aktivnosti i potrošnje struje u recesijama. Ako se korelacija računa bez radikalne oscilacije 2020.-2021., koeficijent pada na 0,57, a ako se računa samo za godine gospodarskog rasta (i bez pandemijske oscilacije), korelacija nije statistički značajna. Stoga naznaku visoke stope rasta potrošnje električne energije u 2026. godini možemo tumačiti kao najavu duljeg razdoblja rasta koji će biti pogonjen zatopljenjem i svim oblicima energetske tranzicije.
Slika 1
S obzirom na očekivani rast potražnje za električnom energijom, postavlja se pitanje koliko uvozimo, a koliko proizvodimo? Pitanje ne spada u okvir klasičnog protekcionističkog načina razmišljanja koji uvoz vidi kao problem sam po sebi. Pitanje se odnosi na ograničenja domaće ponude i razlozima za to. Hrvatska ima izdašnje prirodne izvore za proizvodnju struje (voda, sunce i drugi obnovljivi izvori), poduzeća i znanje za proizvodnju (veliki elektroenergetski klaster i HEP) i podebeo pipeline projekata nove proizvodnje iz obnovljivih izvora u pripremi. Ako su veleprodajne cijene visoke, a pokazat ćemo da jesu, i ako ponuda domaće struje ostaje u domeni neostvarenih potencijala, onda uvoz električne energije možemo promatrati kao nacionalni oportunitetni trošak – izdatak čija vrijednost aproksimira oportunitetni trošak neostvarene domaće proizvodnje.
Koliko finalne potrošnje pokrivamo iz uvoza
Nakon neto izvoza od 131 GWh u prvom kvartalu, smanjeni dotoci vode i rast potrošnje doveli su do toga da je Hrvatska u drugom kvartalu neto uvozom morala pokriti 24,76 % potrošnje električne energije, a u cijelom polugodištu 10,29 %. Razlika između vrijednosti uvezene i izvezene električne energije u prvom polugodištu iznosila je oko 104 milijuna eura na strani uvoza.
Pri tome sunčane elektrane povećavaju proizvodnju. Godišnja stopa rasta proizvodnje iznosi 42,54 %. U drugom tromjesečju pokrile su 12,15 % domaće potrošnje, a njihova instalirana snaga premašila je 1,5 GW. Pri tome, u lipnju je zabilježeno i rekordno vršno opterećenje sustava od 3.687 MW, što pokazuje da se najveća opterećenja i dalje sele iz zime u ljeto zbog temperatura i širenja sustava klimatizacije.
Preliminarni podaci za ljeto 2026. pokazuju da je potrošnja električne energije bila 6,44 % veća nego na ljeto 2026., ponajviše zbog toplinskih valova. U kolovozu su sunčane elektrane proizvele 220 GWh – što je najviše u jednom mjesecu dosad zabilježeno u Hrvatskoj i 56 % više nego u kolovozu 2025. Sunčane elektrane proizvele su 43 % više nego prošlog ljeta ako gledamo preliminarne podatke samo za ljetne mjesece. U isto vrijeme, dotoci vode pali su na svega 43 % višegodišnjeg prosjeka, što je dosad najniža zabilježena razina. Zbog toga je neto uvozom pokriveno 26,30 % ljetne potrošnje, a vrijednost uvezene električne energije iznosila je oko 249 milijuna eura.
Trošak izgubljene prilike
Da je Hrvatska već imala izgrađene vlastite nove sunčane elektrane i vjetroelektrane dovoljnog kapaciteta, ista količina električne energije, uz trošak proizvodnje od oko 50 do 90 €/MWh, stajala bi između 91 i 163 milijuna eura, što je osjetno niže od ranije spomenutih 250 milijuna.
Cijena je ključna za ovu vrstu izračuna: na hrvatskom tržištu CROPEX prosječna cijena električne energije u prvom polugodištu iznosila je 111,77 €/MWh, što je 4,51 % više nego godinu ranije. Istodobno su cijene tijekom 219,5 sati, odnosno 5,05 % vremena, bile negativne, što pokazuje rastuću potrebu za baterijskim spremnicima i drugim izvorima fleksibilnosti ponude. Tokom ljeta ove godine cijene su dodatno porasle: prosječna cijena od lipnja do rujna iznosila je 139,80 €/MWh, što je za čak 53,9 % više nego prošloga ljeta, ponajprije zbog rasta cijena plina povezanog s ratom na Bliskom istoku. U rujnu je prosječna cijena dosegnula 172,80 €/MWh, a najviša cijena od 638,35 €/MWh zabilježena je 14. rujna u večernjim satima.
Cijena plina kao supstituta inputa za proizvodnju električne energije (plinske elektrane) ove je godine znatno povećana iz geopolitičkih i ratnih razloga, što je još jedan podsjetnik na ranjivost i cjenovna kolebanja zbog posredne izloženosti elektroenergetskog sustava svjetskom tržištu plina, kojega Europskog unija nema dovoljno. Proizvodnja iz obnovljivih izvora je supstitut za plinski input, što potvrđuje potrebu za ubrzanjem ulaganja u nove proizvodne kapacitete i baterijske sustave za pohranu energije kako bi se povećala energetska neovisnost i otpornost sustava. Zbog toga je ključno otklanjati administrativne i operativne barijere za priključenje novih pogona i spremnika na elektroenergetsku mrežu. Slabljenje veze između tržišne cijene električne energije i svjetske cijene plina nema samo ekonomsku važnost zbog povećanja domaće ponude i stabilizacije kolebljivih cijena. Ono osnažuje otpornost i autonomiju cijelog energetskog sustava, čime se smanjuje i podložnost bilo kojoj vrsti geopolitičkog pritiska i ucjene.
