Ekonomski analitičar, vlasnik i direktor Arhivanalitike i urednik Ekonomskog laba s dugogodišnjim iskustvom u područjima makroekonomske i financijske analize, ulaganja i poslovnog savjetovanja.
U govoru Zorana Milanovića na jednoj konferenciji prošloga tjedna odnekud se pojavila brojka od 50 000 dolara po stanovniku, uz napomenu da, prema ovom pokazatelju, BDP-a po stanovniku prema paritetu kupovne moći pokazuje da Hrvatska nije daleko od Italije i Velike Britanije. Ovu brojku ćemo protumačiti i kroz to naučiti nešto o problemu mjerenja i izvođenja zaključaka u ekonomskim usporedbama. Pokazat ćemo da Predsjednik nije pogriješio u brojci, nego u njezinoj interpretaciji, jer brojka navodi na neka druga pitanja od onih koje je Predsjednik postavio.
Podatak o 50 000 (točnije: 50 946) dolara po stanovniku prema paritetu kupovne moći dolazi iz baze World Development Indicators Svjetske banke (WDI) i odnosi se na tekuće međunarodne dolare. Isti podatak za Italiju iznosi 62 802 dolara (Hrvatska je na 81% od Italije), a za Ujedinjeno Kraljevstvo 64 607 dolara (Hrvatska je na 79% od UK). Brojke su za 2025. godinu.
Paritet kupovne moći znači da su nominalne vrijednosti BDP-a po stanovniku korigirane za razlike u cijenama istih roba i usluga. Što to znači?
Ako je Negdje dohodak 100, a Drugdje 150, cijene će Drugdje u prosjeku biti veće: na primjer, 1,3:1,0. Zbog toga omjer dohodaka realno nije 150:100, nego (150/1,3):100 =115,4:100. Dohodak po stanovniku prema paritetu kupovne moći Drugdje nije 50% veći nego Negdje (to je nominalni omjer), nego ta razlika realno iznosi 15,4% nakon korekcije za razliku u razinama cijena.
U bazi WDI koristi se paritet kupovne moći PPP=1 za SAD (otud dolari), koji je izmjeren 2021. u okviru ICP projekta UN-a (International Comparison Program). Razlog zašto se koristi usporedba iz davne 2021. je u tome što je skupo snimati cijene reprezentativnih roba i usluga u cijelome svijetu svake godine. Prema tome, međunarodni odnosi cijena 2021. preračunati su u dolare i zatim je dolarski paritet korigiran za razliku u stopama inflacije od 2021. do 2025. jer se brojke iskazuju u tekućim međunarodnim dolarima 2025.: (PPP(t) = PPP(2021) × [deflator zemlje(t) / deflator zemlje(2021)] / [deflator SAD(t) / deflator SAD(2021)]).
Promjene tečaja dolara od 2021. do 2025. ne utječu izravno na tu korekciju, ali utječu neizravno kroz prijenos na inflaciju. S obzirom da mjerimo BDP po stanovniku, a ne osobni neto dohodak, u naknadnoj korekciji 2021.-2025. ne uzima se indeks potrošačkih cijena nego deflator BDP-a koji mjeri cijene svih komponenti rashodne strane bruto domaćeg proizvoda. Pretpostavka koja stoji iza tog postupka je da se struktura odnosa cijena iz 2021. nije promijenila: korigira se samo ukupan paritet.
U program međunarodne usporedbe cijena (ICP) uključeno je 957 različitih cijena roba i usluga, od čega se 651 odnosi na potrošnju kućanstva, a ostalo su cijene za deflacioniranje državne potrošnje, građevinarstva i strojeva i opreme (za deflacioniranje troškova investicija). Zbog toga je u prikazani postupak ugrađeno nekoliko mogućih izvora pogrešaka: (1) pogreška trenutka mjerenja u prošlosti i naknadne prilagodbe za deflator BDP-a, u čemu posrednu ulogu može imati i tržišni tečaj dolara kada se brojka iskazuje u tekućim dolarima, (2) pogreška relativno malog uzorka cijena i (3) pogreška određivanja pondera pojedinih cijena (kada se računa PPP pojedine zemlje, koriste se ponderi za tu zemlju).
Sve skupa je prilično komplicirano i izaziva podozrenje prema ekonomskoj statistici. Kao što ćemo vidjeti, često se i pogrešno tumači. Zbog toga su od službenih statistika popularniji komunikacijski atraktivni prečaci koji ne rješavaju nego zaobilaze većinu nabrojanih problema i zapravo dodatno zamućuju problem mjerenja.
Poznati časopis The Economist još od 1986., kada su skovali pojam burgernomika, računa Big Mac indeks ili McDonald’s-ov paritet kupovne moći. Big Mac je svuda isti, pa ako u SAD-u košta 6 dolara, a u europodručju 5 eura, uz dohodak u SAD-u od 100 dolara, a u europodručju 90 eura, imamo dva načina usporedbe koji daju isti rezultat:
1. Podijelimo dvije cijene (5/6 – ovo se zove tečaj prema paritetu kupovne moći) i eurski dohodak (90) podijelimo odnosom cijena tako da dobijemo europski dohodak prema dolarskom paritetu (108=90/(5/6)) koji je realno (iskazan u Big Macovima) 8% veći od dohotka u SAD-u.
2. U omjer stavimo dvije količine Mac-ova koji se mogu kupiti: 90/5 u Europi i 100/6 u SAD-u, to je 18/16,67, dakle u Europi se može kupiti 8% više Big Macova.
Big Mac je bez veze, a čak ne znam ni jesu li ove cijene iz primjera realne: ljudi ne troše samo Big Macove (većina ih uopće ne troši), a Big Mac na različitim lokacijama u SAD-u, kao i u Europi, nema istu cijenu. No Big Mac je dobar primjer iz kojega se može naučiti tehnika izračuna. I još nešto se može naučiti: zamislimo da je odnos cijena 8:5 na strani dolara. U tom slučaju, tečaj prema paritetu kupovne moći iznosi 5/8: u Europi se može kupiti 44% više Big Macova za isti dohodak koji prema paritetu sada iznosi 144(=90/(5/8)). Iako se s eurskim dohotkom ništa nije dogodilo, njegov iskaz u realnim tekućim dolarima odjednom se jako povećao. Otud više od 50 000 tekućih (realnih) dolara hrvatskog BDP-a po stanovniku koje spominje Milanović.
No ova kontraintuitivnost iznosa, bez obzira na tehničku točnost, može zavarati percepciju i interpretaciju. To ćemo najbolje vidjeti ako koristimo Eurostatovu metodu za europske zemlje koja je točnija, numerički intuitivnija i zaobilazi računski most koji prelazi preko dolara. Eurostatova metoda naziva se standard kupovne moći (eng. purchasing power standard, PPS).
Eurostat mjeri cijene u tekućim eurima gdje je PPS=1 za prosjek EU (jer najviše nas zanimaju usporedbe s europskim prosjekom). Mjerenje se provodi svake godine (pa nema velikih naknadnih korekcija pariteta). Mjeri se širi obuhvat od oko 2 200 cijena u neprekinutim 3-godišnjim ciklusima (svaka cijena dolazi na red za snimanje svake tri godine, a u međuvremenu se projicira modelom), uz detaljnije pondere pojedinih cijena nego u ranije prikazanoj metodi ICP-a. Sve ranije nabrojane pogreške u ovoj su metodi puno manje.
Ako prema Eurostatovom PPS-u kažemo da realni BDP po stanovniku u Hrvatskoj iznosi 32 400 eura, u Italiji 39 900, a u UK 41 000, brojke su bliže svakodnevnoj intuiciji i iskustvu putnika. Usto, Hrvatska je i prema Eurostatovom PPS-u na 81% od Italije i 79% od UK, što je isti rezultat kao iz baze WDI. To upućuje na to da WDI (Svjetska banka) preuzima Eurostatove paritete za države članice EU.
Prema tome, Predsjednik nije pogriješio kada je tumačio odnose stvarne razvijenosti Hrvatske, Italije i Ujedinjene Kraljevine mjereno realnim BDP-om po stanovniku. Tehnička je zamjerka što nije koristio Eurostatov PPS u tekućim eurima nego tekući dolarski PPP. To uistinu ne bi bilo bitno (samo je stvar percepcije iznosa), da u svome nastupu nije koristio ove podatke u sprezi s drugim podacima kako bi upozorio na cijene: “Cijene orgijaju!”, kazao je, pa potom napomenuo da su mu naši ljudi u Torontu rekli da je u Hrvatskoj sve skuplje i na kraju produžio s pitanjem koliko se toga u Hrvatskoj može kupiti za medijalnu ili prosječnu plaću (koja je, usput budi rečeno, unatoč inflaciji, oko 3% realno veća nego u istom razdoblju prošle godine).
Predsjednikov misaoni niz nije lako prikazati i kritizirati (točnije, na konferenciji nisam bio, pa rekonstruiram na temelju onoga što su prenijeli mediji). No znajući za njegove ranije osvrte na gospodarske teme, u političkim nastupima o ekonomskim temama Milanović nudi za svakoga ponešto. Za našu je temu najvažnije da treba naglasiti kako su efekti razlika u cijenama prema metodi pariteta kupovne moći već uključeni u izračun. Usto, govorimo o BDP-u – mjeri proizvodnje, a ne o ukupnoj individualnoj potrošnji. Te dvije stvari jesu usko povezane, ali nisu isto.
Najvažnije je ono što Predsjednik na temelju prikazanih brojki nije problematizirao, iako je – barem ako je suditi po medijskim izvještajima s konferencije – bio blizu žarišta aktualnih ekonomskih pitanja. Slika u nastavku prikazuje kretanje realnog BDP-a po stanovniku prema PPS-u u postotku prosjeka EU za Hrvatsku, Italiju i UK. Na sliku sam dodao još i Poljsku i Litvu tako da možemo pratiti i tempo razvoja dviju razvojno uspješnih država s istoka EU koje su do 2010. zaostajale za Hrvatskom, a nakon te godine su nas pretekle.
Slika pokazuje tri bitne stvari koje su itekako mogle inspirirati političku raspravu (ali nisu):
1. UK i Italija nekada su bile daleko iznad europskog prosjeka, no u međuvremenu su se spustile ispod: UK i Italija jesu razvijenije od cijelog istoka i jugoistoka EU, no u protekla dva desetljeća nisu bile razvojno uspješne. UK je zabilježila najbrži relativan pad nakon referenduma o Brexitu 2016., što je moglo biti iskorišteno da se pošalje poruka o samodestruktivnom britanskom potezu izlaska iz EU. No EU Milanoviću nije odveć simpatična, pa je vjerojatno iz tog razloga propustio naglasiti negativne efekte Brexita na razvoj Ujedinjene Kraljevine čiji je realni BDP po stanovniku uzeo kao referentnu vrijednost.
2. Hrvatska je zabilježila snažnu konvergenciju prema europskom prosjeku nakon 2015. Međutim, konvergencija prema prosjeku EU zastala je 2024. i 2025. Trebalo bi raspravljati o tome zašto je stala i što treba napraviti da se realna konvergencija prema europskom prosjeku ponovo pokrene. Naša politička elita izbjegava raspravu o tome jer bi ju mogla dovesti do neugodnih pitanja i zaključaka.
3. Pitanje zastoja u realnoj konvergenciji prema prosjeku EU je važno s obzirom na to da Hrvatska i nakon dobrih godina zaostaje za mnogim zemljama srednje i istočne Europe (ne samo za Litvom i Poljskom nego i za Češkom i Slovenijom). Istina, to nije samo naš problem: konvergencija općenito usporava. Litva je zastala s konvergencijom nakon pandemije. Poljska je imala kratak prekid od pandemijske 2020. do prošle godine (sada ponovo ide prema gore). Uz geopolitičke-energetske šokove koji ometaju konvergenciju, na djelu je i jedna ekonomska empirijska pravilnost koju nazivamo beta-konvergencija: što je dostignuta razina razvoja viša, daljnja konvergencija postaje sve teža jer zahtijeva sve bolje institucije, politike i više inovacija. U prijevodu, lakše se popeti na niže nego na više grane. S obzirom na teme koje političari biraju, logično je da se tema o boljim institucijama i politikama nerado dira jer nema ni analiza ni ideja kako postići institucionalna poboljšanja.
Prema tome, pravo pitanje glasi može li hrvatsko gospodarstvo postati inovativno i nastaviti približavanje europskom prosjeku. Brojka o BDP-u prema paritetu kupovne moći već je korigirana za razlike u cijenama te ju ne treba koristiti u kontekstu rasprave o inflaciji u kratkom roku.
Ako vas zanimaju tehnički detalji metodologije mjerenja, ispod teksta su poveznice na metodološke dokumente i izvore.
- ICP 2021 FAQ (PDF)
- ICP 2021 Methodology Overview (PDF)
- ICP 2021: Methodology – PPP calculation and estimation
- ICP – Methodology
- ICP – FAQ
- ADB ICP – Methodology
- UNESCWA – PPP Chapter
- Guide to Subnational PPPs 2021 (PDF)
- ICP Classification Task Force ToR (PDF)
- Eurostat-OECD Methodological Manual on Purchasing Power Parities, 2023 edition (PDF)
- Eurostat – manual page
- OECD – Methodological Manual 2023
- Publications Office of the EU – Manual
- Eurostat – older manual
- OECD – older manual
- Manual contents (PDF)
