Ivica Brkljača je neovisni ekonomski analitičar, a primarni fokus rada mu je na makroekonomskim temama i temama iz područja investiranja na tržištu kapitala.
Ovotjedni pregled podijeljen je u dva segmenta. U prvom dijelu analiziram najnovije podatke o kretanju plaća, a u drugom dijelu dajem kratki pregled najvažnijih poslovnih vijesti tjedna. A značajnih događaja nije nedostajalo, od prijedloga za pokretanje predstečaja Studenca do velikih sklopljenih ugovora i planiranih preuzimanja.
Plaće naše svagdašnje
Prosječna neto plaća u srpnju (isplaćena u kolovozu) u pravnim osobama iznosila je 1.540 eura. To je u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno više za 7,2%, a realno za 3,2%.
Na slici 1 možemo vidjeti kako nominalni rast plaća usporava od proljeća 2024., kada je rast plaća bio natprosječno visok (u dobroj mjeri rezultat golemog povećanja plaća u javnom sektoru). Do kraja ove godine rast prosječne neto plaće bi mogao usporiti na raspon između 5 i 6 posto, što će i dalje biti solidan rast. Realni rast plaća pak mogao bi se spustiti na 1,5 do 2 posto, no to će primarno ovisiti o kretanju inflacije (ili još preciznije, o kretanju cijena energenata, jer su oni zasad najveća nepoznanica).
Slika 1
Ako vas pak zanima u kojim su djelatnostima plaće najviše, a u kojima najniže, slijedi prikaz za vas. Najviša prosječna neto plaća u srpnju isplaćena je u zračnom prijevozu: 2.398 eura. Međutim, u posljednjih godinu dana ta je djelatnost zabilježila razmjerno skroman porast od svega 1,9 %. Među djelatnostima s najvišim plaćama su i računalne djelatnosti: računalna infrastruktura i obrada podataka s 2.158 eura te računalno programiranje s 2.107 eura. Slijede zdravstvena zaštita s 2.102 eura te znanstveno istraživanje i razvoj s 2.098 eura. Gledano prema porastu u zadnjih godinu dana, najbrže su u toj skupini rasle plaće u farmaceutskoj industriji (12,4 %) i opskrbi energijom (11,2 %).
Na suprotnom kraju ljestvice, najniža je prosječna plaća u proizvodnji odjeće, gdje je u srpnju iznosila tek nešto više od tisuću eura neto (1.005 eura). Nisko su plaćene i osobne uslužne djelatnosti s 1.053 eura te proizvodnja kože s 1.076 eura.
Tablica 1
Zanimljivo je da su najniže plaće ipak rasle nešto brže od najviših. U deset najslabije plaćenih djelatnosti plaće su u prosjeku porasle 8,4 %, a u deset najbolje plaćenih 6,8 % (prosjek za cijelo gospodarstvo iznosi 7,2 %). To znači da se relativna razlika između najviših i najnižih plaća smanjuje.
To se još bolje vidi u sljedećoj tablici. Tablica 2 pokazuje da su neto plaće u nižim decilima (najniže plaće) u posljednjih godinu dana relativno brže rasle od plaća u višim decilima. Granična neto plaća prvog i drugog decila porasla je 8,3%, a devetog decila 6,6 %. Relativni jaz između najnižih i najviših plaća se, dakle, i dalje smanjuje.
Međutim, druga strana priče o rastu plaća je da bruto plaće i dalje rastu brže od neto plaća – i to u svim decilima. To znači da se porezna presija na plaće povećava, odnosno država od svakog povećanja plaće uzima sve veći dio. Najveća razlika je pritom upravo kod najnižih plaća: u prvom decilu bruto plaća porasla je 10,7 %, a neto plaća 8,3 %, što je razlika od 2,4 postotna boda. U drugom decilu razlika je još veća (2,7 postotnih bodova), dok u najvišim decilima iznosi znatno nižih 0,5 do 0,8 postotnih bodova.
Tablica 2
Drugim riječima, porezno opterećenje najbrže raste upravo onima koji zarađuju najmanje. Na to treba stalno upozoravati, a kako i zašto do toga dolazi, možete pročitati u tekstu iz lipnja kada sam posljednji put pisao o toj temi.
Kada govorimo o plaćama, dobro je razmisliti o još jednom aspektu: koliko poslodavac mora zaraditi da bi ih mogao isplatiti. Naime, često se olako licitira iznosima kolike bi prosječne plaće „trebale“ biti; Ljubo Jurčić to posebno voli raditi pa je prije nekoliko dana izjavio kako bi prosječna plaća trebala biti 2.200 do 2.300 eura.
Pogledajmo sljedeću računicu. Prosječna bruto plaća u srpnju iznosila je 2.164 eura, a poslodavac na nju u pravilu plaća još 16,5 posto doprinosa za zdravstveno osiguranje. Ukupni trošak prosječne plaće stoga je oko 2.521 euro mjesečno ili preko 30 tisuća eura godišnje. No, u službenu bruto i neto plaću ne ulaze neoporezivi primici poput regresa, nagrada i božićnica, stoga i to trebamo dodati.
Primjerice, u srpnju su neoporezivi primici iznosili 269 eura po primatelju, odnosno 182 eura po zaposlenome koji je primio plaću. Isplate se mijenjaju iz mjeseca u mjesec (osciliraju), a najviše su u prosincu kada se isplaćuju božićnice. Tako je neoporezivih primitaka u 2025. ukupno isplaćeno 2.715 eura po primatelju, odnosno 1.924 eura po zaposlenome koji je primio plaću. Drugim riječima, na više od 30 tisuća eura ukupnog troška za plaću, dolazi još približno dvije tisuće eura neoporezivih isplata koje poslodavci isplate svojim radnicima.
Mi koji smo samozaposleni dobro znamo koliko je teško pronaći, odraditi i naplatiti dovoljno posla godišnje da bismo takvu plaću osigurali samo sebi. Osigurati je svakog mjeseca za desetke ili stotine ljudi zahtijeva sposobnost koju bismo svi trebali više cijeniti. A o tome kolike bi prosječne plaće danas „trebale biti“, najlakše je licitirati onima koji u životu vjerojatno nikoga nisu zaposlili.
Pregled pet najvažnijih poslovnih vijesti tjedna
- Studenac podnio prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka
Najvažnija vijest protekloga tjedna glasi kako je Studenac podnio prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka nakon što je ostao bez dovoljno kratkoročnog financiranja za redovno podmirivanje obveza. Prema dokumentaciji dostavljenoj Trgovačkom sudu u Splitu, na računima je imao oko 10,3 milijuna eura, dok su dospjele obveze prema dobavljačima dosegnule 60,6 milijuna eura. U idućih 30 dana na naplatu bi trebalo doći još 76 milijuna eura obveza. Na kraju 2025. Studenac je imao gotovo 450 milijuna eura bankovnih dugova i zajmova.
Podsjetimo, još u studenome 2024. kompanija je bila nadomak izlaska na Zagrebačku i Varšavsku burzu, gdje je izdavanjem novih dionica namjeravala prikupiti oko 80 milijuna eura za širenje, akvizicije i smanjenje duga. IPO je otkazan u završnici upisa, ali je Studenac nastavio s planovima rasta, otvaranjem trgovina i preuzimanjima bez planirane kapitalne injekcije. Jedan od glavnih uzroka današnjih problema jest to što su dugoročne investicije financirane kratkoročnim izvorima, uključujući revolving kredite, faktoring i obveze prema dobavljačima. Takva ročna neusklađenost postala je neodrživa kada kompanija više nije uspijevala produljivati kreditne aranžmane. Ni predstečaj ni stečaj zasad nisu otvoreni: Trgovački sud u Splitu naložio je Studencu da u roku od osam dana dopuni prijedlog (popis imovine i obveza, financijski izvještaji, plan restrukturiranja), a u međuvremenu je jedan od vjerovnika zatražio otvaranje stečaja.
- INA pokrenula novo postrojenje u riječkoj rafineriji
INA je u Rafineriji nafte Rijeka pokrenula postrojenje za obradu teških ostataka (DCU), vrijedno gotovo 700 milijuna eura i ključno za modernizaciju rafinerije. DCU omogućuje preradu težih vrsta sirove nafte i uklanja potrebu za uvozom vakuumskog plinskog ulja. Iz iste količine sirove nafte trebalo bi se dobivati do 30 posto više dizela, odnosno oko 400 tisuća tona više godišnje pri punom kapacitetu. Do 2027. prerada bi trebala porasti s nešto više od tri na približno četiri milijuna tona sirove nafte godišnje. Prema navodima Ine, riječ je o najvećem pojedinačnom ulaganju u njezinoj povijesti. Ovo ulaganje povećava fleksibilnost nabave i sigurnost opskrbe Hrvatske, a Ini otvara prostor za veći izvoz na susjedna tržišta.
- Dalekovod odabran za posao vrijedan više od 300 milijuna eura
Švedska nacionalna kompanija za prijenos električne energije odabrala je ponudu Dalekovoda za projekt vrijedan više od 300 milijuna eura. Hrvatska kompanija trebala bi izgraditi dva paralelna dalekovoda od 400 kV na trasi dugoj 94 kilometra, ukloniti dio postojeće infrastrukture te sagraditi novi vod od 220 kV. Izvedba je planirana od 2027. do 2031. godine. Projekt je dio velikog švedskog programa modernizacije prijenosne mreže, potaknutog rastom potrošnje električne energije i ubrzanom elektrifikacijom industrije i prometa.
Za Dalekovod je to nastavak snažnog širenja na skandinavskom tržištu, na kojem je već ugovorio projektantske poslove vrijedne oko 30 milijuna eura te drugi veliki građevinski projekt vrijedan 103 milijuna eura. Dalekovodova knjiga ugovora krajem srpnja iznosila je gotovo 600 milijuna eura, a novi posao mogao bi je podići iznad 900 milijuna.
- Afarak priprema preuzimanje Željezare Sisak
Afarak je u Zagrebu osnovao društvo Afarak Steel preko kojega namjerava preuzeti pogon Željezare Sisak od talijanskog ABS-a iz grupacije Danieli. Sporazum još nije potpisan, a njegovo se zaključenje očekuje nakon usuglašavanja preostalih pitanja. Procijenjenih 350 milijuna eura nije kupoprodajna cijena već vrijednost cijelog projekta s obnovom pogona, novom opremom i drugim ulaganjima. Lider navodi da bi samo preuzimanje moglo stajati oko 50 milijuna eura.
Afarak je međunarodni proizvođač specijalnih legura s rudnicima i pogonima u Južnoafričkoj Republici, Turskoj i Njemačkoj. Grupa je pod kontrolom Danka Končara, dok proces u Hrvatskoj operativno vodi njegov sin Nenad. Plan je u Sisku pokrenuti proizvodnju građevinskog čelika uz suvremenu mini mill tehnologiju i dosegnuti kapacitet od približno 500 tisuća tona godišnje. Budući da Hrvatska uvozi oko 400 tisuća tona građevinskog čelika, projekt bi mogao zamijeniti znatan dio uvoza i vratiti industrijska radna mjesta u Sisak. Zasad je ipak riječ o planiranoj akviziciji, a ne zaključenom poslu.
- Rimac priprema udvostručenje proizvodnih kapaciteta
Rimac Grupa priprema novu fazu širenja Kampusa u Kerestincu jer su postojeći proizvodni prostori praktički popunjeni. Prema podacima Mate Rimca, u Kampus je dosad uloženo više od 400 milijuna eura: oko 120 milijuna u zgradu, 13 milijuna u zemljište i približno 300 milijuna u proizvodne linije. Plan je tijekom nekoliko godina otprilike udvostručiti kapacitete, ali vrijednost novog ulaganja i točan rok gradnje još nisu objavljeni.
Kampus je ove godine počeo proizvoditi baterijske sustave za novi BMW i7 na dvije posebno izgrađene linije, dok se na Jankomiru proizvode baterije za Porsche 911 i uvodi linija integriranih pogonskih sustava, među ostalim za saudijski CEER. Sadašnji kapacitet premašuje 60 tisuća baterijskih i pogonskih sustava godišnje, što Rimac procjenjuje na oko 350 milijuna eura godišnjeg izvoza. Uz još dvije velike linije koje bi trebale ući u pogon te tri nova modela s baterijama proizvedenima u Hrvatskoj, cilj je do 2028. premašiti 100 tisuća sustava i približiti se izvozu od 800 milijuna eura.
_____________________
Ako ste propustili, prošli tjedan na Ekonomskom labu:
- Kanada: od trgovačkog rata bez pobjednika sa SAD-om do pridruženog članstva u EU? (Ekonomski lab – redakcijski tekst)
- Marine inflacije 8/26: val zasad jače pogađa više dohodovne razrede (Velimir Šonje)
- Kad države ne rade svoj posao: zašto nema brze pan-europske željeznice (Velimir Šonje)