Ivica Brkljača je neovisni ekonomski analitičar, a primarni fokus rada mu je na makroekonomskim temama i temama iz područja investiranja na tržištu kapitala.
U ovotjednom pregledu o tri teme:
- Zaposlenost i plaće u RH
- Milijarda eura za željeznicu
- Novi hrvatski jednorog
Zaposlenost i plaće u RH
Državni zavod za statistiku objavio je nove podatke o broju zaposlenih i plaćama. Prema službenom priopćenju, u rujnu je u Hrvatskoj bilo ukupno 1.766.888 zaposlenih, što je 0,8% manje nego u rujnu prošle godine. Za razdoblje od siječnja do rujna DZS izvještava o padu broja zaposlenih od 1,4% u odnosu na isto razdoblje lani. No to je tumačenje pogrešno. Kao što sam već više puta pisao, DZS radi sustavnu grešku uspoređujući privremene podatke za tekuću godinu s konačnim podacima za prethodnu. Kad se privremeni podaci usporede s privremenima, slika je bitno drukčija. U rujnu je zaposlenih bilo 0,6% više nego u rujnu prošle godine, a u prvih devet mjeseci ove godine u prosjeku 0,2% više nego u istom razdoblju lani.
Slika 1 pokazuje da je rast broja zaposlenih, nakon nekoliko godina stabilnog rasta od oko 3%, od proljeća 2025. naglo usporio i početkom ove godine pao na nulu. Kad sam vidio kako je ova linija na slici počela „zaranjati“, pa u pojedinim ovogodišnjim mjesecima odlaziti i ispod nule, pribojavao sam se da bi do kraja godine situacija na tržištu rada mogla biti i nepovoljnija. Srećom, zasad nije, a rujanski plus od 0,6% zapravo je, uz siječanjski, najbolji rezultat ove godine.
Slika 1
S druge strane, rast plaća na godišnjoj razini nastavlja usporavati. U kolovozu je prosječna neto plaća bila nominalno 6,7% veća nego u kolovozu lani. To je najniža godišnja stopa rasta od travnja 2022. Slika 2 pokazuje da je razdoblje dvoznamenkastog rasta plaća definitivno iza nas, a da inflacija i dalje „pojede“ velik dio nominalnog povećanja. Korigirano za inflaciju, plaća je u kolovozu bila 2,4% viša nego godinu ranije.
Slika 2
Kad smo već kod plaća, ako vam je promaklo, podsjećam i na ovotjedni tekst na Ekonomskom labu o plaćama u dugom roku. Pročitajte koliko su plaće u Hrvatskoj porasle u posljednja tri desetljeća – nominalno i realno – te saznajte kada su rasle najbrže, a kada najsporije.
Milijarda eura za željeznicu
Vlada je 21. listopada usvojila dva akcijska plana kojima se određuju aktivnosti u željezničkom sustavu do kraja 2027. godine. Plan razvoja infrastrukture vrijedan je oko 600 milijuna eura, a plan upravljanja sustavom i razvoja prijevoznih usluga oko 400 milijuna eura, što ukupno daje nešto više od milijarde eura. Oko 820 milijuna eura osigurano je u državnom proračunu, uključujući europska sredstva, dok bi preostalih 190 milijuna trebala pokriti državna željeznička društva iz vlastitih sredstava.
No spomenuta milijarda ne znači milijardu eura novih investicija. Velik dio odnosi se na već pokrenute ili ugovorene projekte, a dio uopće nije investicija, nego održavanje pruga, subvencioniranje putničkog prijevoza i restrukturiranje državnih društava. Riječ je o dvogodišnjem financijskom presjeku znatno šireg investicijskog ciklusa. Iznos ne treba ni pribrajati najavljenim ulaganjima od oko šest milijardi eura do 2035. jer su infrastrukturni projekti iz ovih planova dio istoga ciklusa.
Najveća stavka prvog plana je oko 505 milijuna eura za obnovu i modernizaciju pruga, otprilike ravnomjerno raspoređenih na 2026. i 2027. Novac je namijenjen radovima i pripremi projekata na pravcima prema Rijeci, Mađarskoj, Sloveniji i istoku Hrvatske, u zagrebačkom željezničkom čvoru, na pruzi prema Splitu te na regionalnim i lokalnim prugama. Puna vrijednost tih projekata znatno je veća: samo rekonstrukcija i izgradnja drugog kolosijeka na 83 kilometra dugoj dionici Dugo Selo – Novska stoji gotovo 900 milijuna eura. Do kraja 2027. duljina moderniziranih kolosijeka trebala bi porasti s 24 kilometra (2021.) na gotovo 200 kilometara, a obnovljenih s 50 na oko 345 kilometara.
Drugi akcijski plan vrijedan je nešto više od 400 milijuna eura, ali čak 330 milijuna odnosi se na višegodišnji ugovor o javnoj usluzi kojim država HŽ Putničkom prijevozu pokriva operativne troškove. Riječ je ponajprije o subvenciji za tekuće poslovanje, a plan predviđa i izmjenu ugovora kako bi se omogućila ulaganja u modernizaciju i novi vozni park. Za obnovu i nabavu vlakova predviđeno je oko 63 milijuna eura, većinom u 2027. Plan predviđa uvođenje taktnog voznog reda i povezivanje vlakova s drugim oblicima javnog prijevoza do kraja 2030. te rast broja putnika s 13,5 milijuna u 2022. na 16 milijuna u 2027. i 22 milijuna u 2030.
Prema statistici HŽ Infrastrukture, prosječna komercijalna brzina putničkih vlakova u Hrvatskoj 2025. iznosila je samo 42 kilometra na sat, a 2018. bila je 47 km/h. Dakle, vlakovi su danas sporiji nego prije sedam godina. Kolosijeka na kojima je dopuštena brzina od 141 do 160 km/h ima tek oko 110 kilometara, odnosno manje od četiri posto mreže. Na dionici Dugo Selo – Novska nakon radova vlakovi bi trebali voziti do 160 km/h, što je infrastrukturni standard koji EU do 2040. traži za putničke pruge osnovne i proširene osnovne transeuropske mreže.
Novi Vladini akcijski planovi među pokazateljima, međutim, nemaju ni ciljanu brzinu ni vrijeme putovanja, iako jesu financijski konkretniji od općenitih najava koje su godinama pratile hrvatsku željeznicu. Spomenimo ovdje i nedavni tekst na Labu „Kad države ne rade svoj posao: zašto nema brze pan-europske željeznice“, gdje Šonje upozorava da željeznicu ne treba oživljavati samo kao faktor konkurentnosti, već i kao infrastrukturu modernog, brzog, bogatog i mobilnog načina života. Mreža brzih pruga koja bi povezala europske prijestolnice stajala bi, prema Europskoj komisiji, 345 milijardi eura do 2040., što je tek oko 0,1 posto BDP-a EU godišnje. U Šonjinu ilustrativnom maksimalističkom scenariju od Zagreba do Beča putovalo bi se manje od dva sata, pa bi se na sastanak ili kavu moglo otići i vratiti istoga dana.
Koliko smo daleko od te vizije, pokazuje trenutačni prosjek brzine od 42 km/h na hrvatskim prugama. Bilo bi lijepo kad bi neki sljedeći akcijski plan, uz planirane kilometre i milijunska ulaganja, imao i ciljeve koje svatko može razumjeti: koliko će brže voziti vlakovi i za koliko ćemo vremena stići do Rijeke, Splita, Beča ili Münchena.
Nakon Rimca i Infobipa Hrvatska je dobila i trećeg jednoroga
Hrvatska je ovoga tjedna dobila i trećeg jednoroga. Daytona, startup koji su osnovali Ivan Burazin, Vedran Jukić i Goran Draganić, prikupila je 60 milijuna dolara u novoj investicijskoj rundi, uz procijenjenu vrijednost kompanije od milijardu dolara. Time se pridružila Infobipu i Rimcu u društvu hrvatskih tehnoloških kompanija koje su dosegnule taj magični prag. Ipak, treba spomenuti da je Daytona službeno američka kompanija sa sjedištem u San Franciscu (što olakšava pristup tamošnjem kapitalu i kupcima), a dio tima radi u Splitu i Zagrebu.
Od osnivanja Daytone prošle su tek tri godine, no iza nje stoji tim s dugogodišnjim iskustvom u razvoju raznih alata za programere. Burazin i Jukić zajedno rade još od 2009., kada su pokrenuli PHPanywhere, preteču Codeanywherea, a Burazin je pokrenuo i konferenciju Shift, koju je kasnije preuzeo Infobip.
Daytona je isprva razvijala alat koji programerima olakšava pripremu radnog okruženja. Početkom 2025. osnivači su napravili potpuni zaokret: ugasili su postojeći proizvod, koji je već imao klijente i prihode, te razvoj usmjerili na infrastrukturu za AI agente. Prepoznali su da će umjetnoj inteligenciji, želi li samostalno obavljati poslove, trebati vlastita računala.
Njihov današnji proizvod upravo su takva izolirana računalna okruženja, takozvani sandboxovi, u kojima AI agenti mogu pokretati programski kod, obrađivati datoteke, koristiti preglednik i izvršavati zadatke. Primjerice, agent kojem zadamo da analizira podatke i pripremi izvještaj treba prostor u kojem će otvoriti tablice, pokrenuti izračune i napraviti grafikone. Daytona mu osigurava to računalno radno mjesto. Prema Burazinovim riječima, Daytona novo okruženje podiže za oko 60 milisekundi, dok virtualnom stroju kod velikih „cloud“ pružatelja (AWS, Azure, Google Cloud) može trebati od 30 sekundi do nekoliko minuta, ovisno o konfiguraciji. Okruženja se mogu pauzirati, kopirati i prilagođavati, a usluga se naplaćuje prema potrošenim resursima. Za kompanije koje razvijaju AI proizvode to znači manje vremena utrošenog na održavanje vlastite infrastrukture, osobito kada tisuće agenata istodobno izvršavaju različite zadatke.
Prema Burazinovim riječima, godišnji run rate prihoda (mjesečni prihod preračunat na godišnju razinu) između siječnja i rujna porastao je 25 puta, što odgovara prosječnom mjesečnom rastu od približno 51 posto. Među klijentima su im Anthropic, OpenAI, Nvidia, Meta, Cursor, Cognition i Cohere. Konkretne iznose prihoda kompanija ipak ne objavljuje.
Novu rundu financiranja (seriju B) predvodio je američki fond FirstMark, koji je u veljači vodio i seriju A od 24 milijuna dolara. Ukupno je Daytona dosad prikupila oko 91 milijun dolara. Kao poslovni anđeli uložili su i osnivači Stripea, Shopifyja, Perplexityja, Quore i Zooma (Patrick Collison, Tobi Lütke, Aravind Srinivas, Adam D’Angelo i Eric Yuan), a od korporativnih ulagača Qualcomm Ventures, Samsung Next i Okta Ventures. Oko 50 milijuna dolara najnovije investicije osigurali su postojeći ulagači.
Posebno je zanimljivo da su Daytonu još u prvoj rundi, vrijednoj 2 milijuna dolara, podržali i domaći tehnološki poduzetnici, među kojima su Damir Sabol, Alan Sumina, Tomislav Car i Luka Abrus. Riječ je o ljudima iza Photomatha, Nanobita i Fivea, koji su prodani stranim kompanijama (Googleu, Stillfrontu i Endavi), te Infinuma. Takvi primjeri pokazuju zašto je važan poduzetnički ekosustav: nakon uspješnog izlaska iz vlasništva, dio kapitala, iskustva i kontakata vraća se u nove projekte. Jedan uspjeh tako povećava izglede za sljedeći, a domaća tehnološka scena postupno dobiva sve više ljudi koji znaju kako izgraditi globalnu kompaniju.
Slika 3
Daytona trenutačno ima samo 35 zaposlenih. Veći dio novoprikupljenog kapitala, kazao je Burazin, otići će u širenje računalne infrastrukture jer su cijene čipova znatno porasle. Samo manji dio ide u novo zapošljavanje – do kraja godine tim planira narasti na 50 do 60 zaposlenih.
Kao što vidimo, u ovoj još uvijek ranoj fazi razvoja umjetne inteligencije, moguće je izgraditi kompaniju procijenjenu na milijardu dolara s timom koji stane u jedan veći ured. Kapa do poda našim dečkima koji su uspješno zajahali ovaj val ulaganja u AI. Sigurno ćemo za njih još čuti jer ova ekipa ima puno veće planove. Burazin je za Dnevnik Nove TV izjavio sljedeće:
„Trenutačno smo u San Franciscu i mogu reći da je ove godine stvoreno 40 decacorna, tvrtki koje vrijede više od deset milijardi. Neki od njih su i naša konkurencija, tako da je nama samo pritisak kako sustići druge. Malo vremena za slavlje, idemo odmah dalje.“
Sretno im i nadajmo se da će napraviti sjajne exite te s tim kapitalom pogurati i neke buduće poduzetnike u RH, kao što su i njih pogurali ranije spomenuti Sabol, Sumina, Car, Abrus i drugi.
_____________________________
Ako ste propustili, prošli tjedan na Ekonomskom labu:
- Geopolitika i tehnologija: Trumpov sporazum s predvodnicima AI (Ekonomski lab – redakcijski tekst)
- Plaće u dugom roku: pogledajte koliko su plaće u Hrvatskoj porasle u zadnja tri desetljeća (Ivica Brkljača)
