Ivica Brkljača je neovisni ekonomski analitičar, a primarni fokus rada mu je na makroekonomskim temama i temama iz područja investiranja na tržištu kapitala.
Prvi je dan ljeta, temperature su visoke, stoga u ovotjednom pregledu o četiri lagane teme:
- Hrvatska kao globalni nogometni fenomen
- Zamah hrvatskih jednoroga
- Rast porezne presije plaća
- Pad svjetskih cijena nafte
Hrvatska je druga na svijetu po broju slavnih nogometaša po stanovniku
Kada se govori o nogometnim velesilama, obično se najprije spominju Brazil, Argentina, Njemačka, Italija, Francuska ili Španjolska. Međutim, kada se broj velikih nogometaša stavi u odnos s brojem stanovnika, slika se značajno mijenja. Prema analizi argentinskog ekonomista Daniela Schteingarta, zemlja s daleko najviše slavnih nogometaša po stanovniku u svijetu je Urugvaj. Druga na ljestvici je pak – Hrvatska!
Metodologija se temelji na Pantheon MIT bazi i HPI indeksu, koji ne mjeri izravno nogometnu kvalitetu već globalnu prepoznatljivost javnih osoba (u ovom slučaju nogometaša) kroz prisutnost i čitanost njihovih biografija na različitim jezičnim izdanjima Wikipedije. Na priloženom grafikonu promatraju se nogometaši iz svjetskog top 1.000 po HPI-ju, a njihov se broj dijeli s prosječnom populacijom zemlje u razdoblju rođenja igrača. S obzirom na to da je autor stavio na raspolaganje izvornu bazu podataka, uveo sam dodatni prag pa su prikazane samo zemlje s devet ili više slavnih nogometaša u svjetskom top 1.000 (time se smanjuje statistički šum mikro država kod kojih jedan ili dva poznata igrača mogu umjetno napuhati rezultat).
Kao što vidimo, Urugvaj je uvjerljivo prvi na svijetu s 11,3 slavna nogometaša na milijun stanovnika, dok je Hrvatska druga s 4,81, a Nizozemska treća s 4,58. Top 5 zaključuju Argentina s 3,82 i Portugal s 3,35 slavnih nogometaša na milijun stanovnika.
Slika 1.
Ovdje možete vidjeti kako se položaj većine zemalja na ljestvici nešto mijenja ovisno o tome promatramo li global top 1.000, 5.000 ili 10.000 – no ne i položaj Urugvaja i Hrvatske. Urugvaj je uvijek na prvom, a Hrvatska na drugom mjestu. Dakle, Hrvatska je doista nogometni izuzetak na globalnoj razini: mala zemlja koja proizvodi nerazmjerno velik broj nogometaša koji ostavljaju značajan međunarodni trag.
Schteingart u analizi pokušava izmjeriti i koje države u nogometu postižu više nego što bi se očekivalo s obzirom na broj stanovnika i ukupnu veličinu gospodarstva. Analiza pokazuje da južnoameričke zemlje u tom pogledu snažno iskaču. No, autor ponovno ističe i Hrvatsku za koju kaže kako ima Elo rejting oko 30% viši nego što bi sugerirao njezin BDP. Gotovo je poput Urugvaja, kaže: zemlja s manje od četiri milijuna stanovnika, a finalist Svjetskog prvenstva 2018. i polufinalist na još dva turnira, 1998. i 2022. godine.
Analiza donosi još jednu zgodnu seriju podataka – onu o udjelu igrača na svjetskim prvenstvima koji su rođeni izvan zemlje koju predstavljaju. Sve do 1990-ih gotovo svi sudionici svjetskih prvenstava nastupali su za zemlju u kojoj su rođeni — udio „domaćih“ igrača kretao se oko 95%. Otada im udio postupno pada, a pad se naglo ubrzava u posljednja dva ciklusa. Tako je na aktualnom prvenstvu gotovo svaki četvrti reprezentativac rođen izvan zemlje koju predstavlja.
Slika 2.
Dakle, ne radi se samo o dojmu prosječnog gledatelja, već dijaspora i naturalizacija stranaca doista imaju sve veći značaj u današnjim reprezentacijama.
Zamah hrvatskih jednoroga
Rimac je u srijedu u svom kampusu predstavio početak serijske proizvodnje visokonaponskih baterijskih sustava za električne modele BMW-a. Naime, Rimac Technology razvija i proizvodi visokonaponske baterijske sustave za više programa vodećih svjetskih proizvođača automobila, među kojima je i BMW Grupa. Na tim projektima trenutačno radi oko 200 zaposlenika, većinom inženjera, a do kraja godine planirano je zapošljavanje dodatnih 150 radnika za potrebe serijske proizvodnje. Samo u Rimac Technologyju zaposleno je oko 1.200 ljudi, dok cijela Rimac Grupa ima više od 2.000 zaposlenika. Rimac Technology navodi kako je prošle godine ostvario 245 milijuna eura prihoda, dok se za ovu godinu očekuje rast od oko 40 posto. Rimac Grupa pak ima oko pet milijardi eura ugovorenih projekata (!) s drugim proizvođačima automobila (dakle veći backlog i od KONČAR Grupe) te već sada proizvodi desetke tisuća baterijskih sustava godišnje.
Drugi naš jednorog, Vodnjanski Infobip, zauzeo je 16. mjesto na Fortuneovoj ljestvici najinovativnijih kompanija u Europi za 2026. godinu. To je snažan skok u odnosu na prošlu godinu kada je bio 68., a Fortune taj napredak povezuje s ubrzanjem AI-first strategije, lansiranjem platforme AgentOS i sudjelovanjem u velikom europskom projektu IPCEI-CIS za cloud i edge infrastrukturu. Spomenutu ljestvicu Fortune izrađuje u suradnji sa Statistom, a ocjenjuju se inovacijska kultura, razvoj proizvoda i unapređenje poslovnih procesa. Infobip se tako našao u probranom društvu jer na vrhu ljestvice su redom ozbiljni europski igrači: nizozemski ASML, švedski Ericsson, britanski Rolls-Royce, L’Oréal, Michelin, Sanofi, EssilorLuxottica itd. Kažimo i da je Infobip prošle godine ostvario 2,34 milijarde dolara prihoda (+17% u odnosu na 2024.) te po prvi put i pozitivan neto rezultat.
Rast porezne presije plaća
O prikrivenom rastu poreznog opterećenja plaća pišem već dugo. Primjerice, u tekstu na Labu iz 2023. Prikriveno oporezivanje: „neoporezivi“ dio plaće mora se usklađivati s rastom inflacije pisao sam o bržem rastu bruto od neto plaća, o nepostojećem poreznom „rasterećenju“ plaća o kojem smo slušali iz kruga u krug porezne reforme, o snažnom rastu prihoda od poreza na dohodak itd. Tekst sam zaključio sa sljedećim paragrafom:
„…valja zapamtiti da su jedinicama lokalne samouprave iznimno porasli prihodi od poreza i prireza na dohodak u posljednjih par godina. Štoviše, prihodi su im porasli iznad svih očekivanja, značajno više nego što su radnicima porasle neto plaće. Da budemo još eksplicitniji, od radnika su „prisvojili“ neproporcionalni dio povišice koje su radnicima isplatili poslodavci, stoga je vrijeme da se barem dalje prestane s takvom nepravednom praksom. Ako svi budu slijedili primjer Zagreba i dignu stope poreza na dohodak do zakonskog maksimuma, bracket creep tj. prikriveni rast poreznog opterećenja plaća će se nastaviti jer nominalne će plaće i dalje snažno rasti kao odgovor na prethodni gubitak kupovne moći uzrokovan visokom inflacijom.“
I upravo se to dogodilo. Plaće su nastavile rasti, a s njima i porezno opterećenje plaća, što sam pokazao u novom članku na Labu objavljenom u ponedjeljak. U njemu možete naći i ovaj zgodan prikaz koji pokazuje kolike su nam danas trebale biti neto plaće da su rasle kao što su rasli bruto iznosi u zadnjih pet godina. Primijetite kako je ChatGPT fino ilustrirao gdje završava razlika odnosno koliko svaki mjesec uplaćujemo u proračune JLS više nego što bismo uplaćivali da je efektivno porezno opterećenje ostalo isto kao prije pet godina.
Slika 3.
Glavni uzrok rasta porezne presije plaća je što se osobni odbitak vrlo sporo povećava. Od 2020. osobni odbitak se povećao za 13% (s 531 euro na 600 eura), što je nedopustivo malo jer samo kumulativna inflacija je u istom razdoblju bila skoro tri puta veća.
Iako je u nedavno najavljenim poreznim izmjenama za sljedeću godinu ponovno izostao plan povećanja osobnog odbitka, ministar Ćorić u petak je dobio novinarski upit planira li usklađivanje osobnog odbitka s rastom plaća i inflacijom. Odgovor je glasio: „O tome ćemo razgovarati na jesen kada budemo svjesni rezultata prva tri kvartala ekonomskog rasta, inflacije i svih ostalih parametara koji su potrebni za kreiranje proračuna za 2027.“ Time je ostavio odškrinuta vrata za povećanje neoporezivog dijela sljedeće godine, no s obzirom na deficit proračuna opće države, čisto sumnjam da će išta od toga biti. Drugim riječima, porezna presija plaća nastavit će rasti i dalje.
Pad svjetskih cijena nafte
Cijene nafte snažno su pale proteklog tjedna, pri čemu je Brent, glavna referentna cijena za velik dio međunarodno trgovane sirove nafte, skliznuo prema razini od 80 dolara za barel. Bio je to jedan od najoštrijih tjednih padova posljednjih mjeseci, a tržište je reagiralo na najave kako su SAD i Iran postigli okvirni mirovni dogovor koji bi trebao otvoriti put smirivanju sukoba u Perzijskom zaljevu i postupnoj normalizaciji prometa kroz Hormuški tjesnac. Cijene nafte tako su došle nadomak razinama gdje su bile prije početka rata, no u subotu je stigla vijest kako je Iran ponovno zatvorio Hormuški tjesnac („kao odgovor na izraelske napade na južni Libanon“). Nadajmo se kako će se „nesuglasice“ brzo riješiti te da će u roku od 60 dana – rok koji su si američka i iranska strana sami postavili – doći do potpunog i trajnog sporazuma. Do tada možemo očekivati nastavak volatilne trgovine naftom.
Slika 4.
_____________________
Ako ste propustili, prošli tjedan na Ekonomskom labu:
- Plaće naše svagdašnje: tko nam je ukrao povišice? (Ivica Brkljača)
- Još malo o pogrešnim predviđanjima ekonomista (Darko Oračić)
- Razina cijena za potrošnju kućanstava na 76% prosjeka EU (Velimir Šonje)