Ivica Brkljača je neovisni ekonomski analitičar, a primarni fokus rada mu je na makroekonomskim temama i temama iz područja investiranja na tržištu kapitala.
U ovotjednom pregledu o tri lagane teme:
- Je li normalno da jedan nogometaš „vrijedi“ 100 milijuna eura?
- O skrivenim draguljima hrvatskog gospodarstva
- O cijenama goriva i hrane u Hrvatskoj u usporedbi s EU
Je li normalno da jedan nogometaš „vrijedi“ 100 milijuna eura?
Oko polovice utakmica na Svjetskom prvenstvu je iza nas; sada slijedi ona zanimljivija, nokaut faza natjecanja. Prije nekoliko dana gledao sam HRT-ovu Americanu i u najavi jedne utakmice otvorila se klasična moralistička rasprava: vrijedi li neki igrač, kojem nisam zapamtio ime, doista 100 milijuna eura? Ne mogu vjerno prepričati tijek razgovora, no Anton Samovojska je rekao nešto u stilu kako nije normalno da itko od igrača toliko vrijedi, jer neurokirurg koji spašava živote vrijedi pet puta više od bilo kojeg igrača.
Je li svijet u kojem živimo doista izokrenut zbog toga što jedan nogometaš može „vrijediti“ više nego neurokirurg? Upravo sam na to pitanje pokušao odgovoriti prije sedam godina u tekstu koji vrijedi ponovno pročitati. Povod je tada bila emisija Nedjeljom u 2, u kojoj su se Aleksandar Stanković i znanstvenik Saša Ceci pitali gotovo isto što i Samovojska: kako je moguće da jedan nogometaš vrijedi više od neurokirurga s Rebra?
Pročitajte tekst ako želite vidjeti kako je to ne samo moguće, već i sasvim normalno i logično. Naime, problem je što u takvim raspravama često miješamo „stvarnu“ vrijednost nečijeg rada (i to iz naše ograničene, subjektivne perspektive) s tržišnom vrijednošću toga rada. Ekonomske zakonitosti ponekad nisu intuitivne, ali to ne znači da nisu prirodne i normalne poput fizikalnih zakona. Kao što sam napisao u spomenutom tekstu: „Može nam se ne sviđati činjenica što ćemo zbog gravitacije pasti na pod ako se spotaknemo, no sigurno nećemo govoriti kako je zbog zakona gravitacije nešto pogrešno sa svijetom.“
Nepoznati dragulji hrvatskog gospodarstva
U zadnjih desetak godina puno sam puta pisao o različitim mitovima koji cirkuliraju o hrvatskom gospodarstvu. Hrvatsko gospodarstvo se mijenja, ali to uglavnom prolazi nezamijećeno odnosno ispod radara javnosti. Bilo mi je stoga zanimljivo pročitati tekst o Empwr, kompaniji iz Nove Gradiške, koja je izrasla u jednog od najperspektivnijih hrvatskih izvoznika. Kompanija proizvodi energetske, proteinske i čokoladne pločice za različite naručitelje i brendove, a lani je ostvarila čak 227 milijuna eura prihoda od izvoza.
Da stavimo taj broj u kontekst: Kraš, najpoznatiji domaći konditor za kojega su svi čuli, je u 2025. imao ukupne prihode od prodaje u iznosu od 194 milijuna eura. Empwr, javnosti slabo poznata kompanija koja ima tvornicu u Slavoniji s 500-tinjak zaposlenih, je u 2025. izvezla više proteinskih pločica nego što su ukupni prihodi Kraša. O profitabilnosti da ne govorimo: Kraš je prošle godine ostvario tek nešto iznad 6 milijuna eura neto dobiti, a Empwr preko 37 milijuna eura.
Priča o današnjem Empwru počela je još u vrijeme Atlantic grupe. Atlantic je 2005. preuzeo njemački Multipower, proizvođača sportske prehrane, a proizvodnja proteinskih pločica u novoj tvornici u Novoj Gradiški pokrenuta je 2015. No dvije godine kasnije Atlantic je odlučio promijeniti smjer i prodati taj dio poslovanja. Tvornica u Novoj Gradiški, zajedno s proizvodnim pogonom u Njemačkoj, završila je u rukama belgijske korporacije Aminolabs.
Belgijski vlasnici nisu se zaustavili samo na preuzimanju postojećeg pogona. Već 2018. proširili su kapacitete u Novoj Gradiški, a novi investicijski ciklus uslijedio je 2023. godine. To je rezultiralo značajnim povećanjem prihoda: Empwru su prihodi u zadnjih pet godina porasli s ispod 76 milijuna eura, koliko je ostvareno 2021., na preko 231 milijun eura u 2025. Neto dobit se također više nego utrostručila u istom razdoblju: s ispod 12 milijuna eura u 2021., na preko 37 milijuna eura.
Uspjeh ovog iznimno produktivnog industrijskog izvoznika prelio se i na plaće zaposlenih. Prema javno dostupnim podacima, prosječna mjesečna bruto plaća u Empwru porasla je za više od 65 posto u dvije godine: s 1.377 eura u 2023., na 2.277 eura u 2025.
Cijene goriva i hrane u Hrvatskoj u usporedbi s EU članicama
Prije dva tjedna pisao sam o cijenama goriva te pokazao kako je Hrvatska u tom trenutku imala 7. najnižu cijenu goriva u EU. Danas to više nije slučaj odnosno sada smo se primaknuli sredini ljestvice.
Slika 1.
Glavni razlog je taj što Vlada RH određuje cijene na dvotjednoj razini. To ide u korist potrošačima kada globalne cijene nafte rastu, no kada svjetske cijene naglo padnu, kao što je to bio slučaj zadnjih nekoliko tjedana, onda treba čekati da se benefiti u potpunosti preliju do potrošača. Pretpostavljam da ćemo se sljedeći tjedan naći u gornjoj polovici ljestvice poretka EU zemalja, jer najavljeno pojeftinjenje cijena goriva u Hrvatskoj vrijedit će tek od utorka.
Zgodno je pogledati i koliko su današnje cijene više od onih koje su bile neposredno prije rata u Iranu. Dizel je u Hrvatskoj danas skuplji 14%, čime spadamo u top 10 EU zemalja s najvišim porastom cijene u odnosu na one od prije četiri mjeseca.
Slika 2.
Za očekivati je da će se u naredna 2 do 4 tjedna gornji stupci i točke ipak u potpunosti istopiti. Naime, svjetske cijene sirove nafte vratile su se na predratne razine, i ako ostanu na ovim razinama, cijene na benzinskim crpkama također će se vratiti „na normalu“.
Slika 3.
Za kraj priče o cijenama i usporedbi s EU zemljama, skrećem pozornost na ovu odličnu analizu Velimira Šonje objavljenu početkom tjedna. Naime, opća razina cijena za potrošnju kućanstava u Hrvatskoj je u 2025. iznosila 76% europskog prosjeka. Međutim, kada pogledamo samo cijene hrane i bezalkoholnih pića, Hrvatska se nalazi na 106% europskog prosjeka, odnosno cijene hrane i pića u Hrvatskoj su 6% iznad europskog prosjeka.
No i unutar kategorije Hrane vidimo velike razlike. Tako su u Hrvatskoj cijene bezalkoholnih pića više za čak 34 posto u odnosu na EU prosjek, cijene slatkiša za 26 posto, riba i plodova mora za 10 posto, kruha za 6 posto itd. S druge strane, povrće je u Hrvatskoj za 7 posto jeftinije od europskog prosjeka, meso za 9 posto, a voće za 14 posto.
Slika 4.
Za više detalja, objašnjenja i hipoteza zašto je tome tako, pročitajte spomenuti Velimirov tekst.
_____________________
Ako ste propustili, prošli tjedan na Ekonomskom labu:
- Tajne cijena hrane u Hrvatskoj: što je relativno jeftino, a što relativno skupo (Velimir Šonje)
- Podla sila entropije i preporuka za kretanje po Gradu (Velimir Šonje)