U Hrvatskoj se smanjuju nejednakosti u raspodjeli dohotka i bogatstva?

Što se nakon deset godina gospodarskog rasta događa s raspodjelom dohotka i bogastva u Hrvatskoj? Ekonomska teorija i iskustva različitih zemalja ne daju jednoznačno predviđanje: nejednakosti se mogu i povećati i smanjiti u uvjetima gospodarskog rasta. U Hrvatskoj se, ako je suditi po službenim statističkim podacima, dogodilo drugo.

Prije prikaza podataka treba imati na umu neke pravilnosti u nejednakostima ekonomskih raspodjela:

1. Europa nema značajne nejednakosti. Nejednakosti su veće u Sjevernoj i Južnoj Americi, Africi i Aziji. Na primjer, Rusija, Kina i Indija sličnije su amerikama prema nejednakostima i koncentraciji dohotka i bogatstva, a Japan i Južna Koreja sličniji su Europi.
2. Nejednakost raspodjele dohotka nije isto što i nejednakost raspodjele bogatstva. Druga je u pravilu veća. Štoviše, dvije vrste nejednakosti ne moraju biti povezane – ne moraju se mijenjati u istom smjeru.
3. Uzroci nejednakosti su složeni i mogu sezati duboko u povijest i kulturu koje određuju politički odnos prema nejednakostima. Ti duboki razlozi utječu na razlike između percepcija i stvarnosti raspodjela, o čemu ćemo raspravljati na kraju teksta nakon što objasnimo mjere i promjene nejednakosti.

Mjerenje nejednakosti

Najčešća mjera nejednakosti je Gini koeficijent koji se izvodi iz Lorenzove krivulje (Slika 1). Gini nije ni jedina ni nužno najbolja mjera nejednakosti; svaka mjera nešto pokazuje, ali zbog toga gubi neku drugu informaciju. Na primjer, Gini koeficijent nije osjetljiv na promjene u repovima distribucije. Stoga se uz Gini koriste i mjere koncentracije. Najpopularnije su one koje često izazivaju reakciju: udjeli 1 ili 10% najbogatijih (koji su u pravilu veliki u smislu njihovih udjela u ukupnoj distribuciji dohotka ili bogatstva – veći kod bogatstva), ili udjeli 10, 20 do 50% ljudi iz donjeg dijela distribucije (čiji su udjeli u bogatstvu u pravilu mali).

Slika 1. Lorenzova krivulja i Gini koeficijent

Raspodjela dohotka

Eurostat mjeri nejednakosti u raspodjeli dohotka. Mjerenje je prilično precizno – izvodi se iz dugogodišnje ankete kućanstava na velikom uzorku (EU SILC).[1] Gini za neto raspoloživi dohodak kućanstava (ekvivalentni dohodak nakon oporezivanja i transfera)[2] u Hrvatskoj za 2025. godinu iznosi 0,285 (Gini se često iskazuje i u obliku puta sto, u ovom slučaju 28,5). Slika 2 pokazuje da je hrvatski Gini 2025. niži od prosjeka EU. Sličan je kao u Danskoj i Švedskoj, a u proteklih nekoliko godina smanjen je za oko 2 boda.

Slika 2. Gini koeficijenti raspodjele ekvivalentnog raspoloživog dohotka u EU

I druge zemlje koje su u proteklih deset godina zabilježile brz gospodarski rast (Irska, Poljska, Rumunjska) imale su pad nejednakosti u raspodjeli dohotka. Međutim, Malta i Cipar također su brzo rasli, ali su zabilježili rast nejednakosti u raspodjeli dohotka. To je potvrda ranije spomenute teze da ne postoje pravilnosti u odnosu gospodarskog rasta i nejednakosti.

Raspodjela bogatstva

S obzirom na smanjenje Gini koeficijenta u raspodjeli dohotka, Hrvatska pripada skupini država koje su u proteklih desetak godina imale inkluzivan rast – ako inkluzivnost rasta mjerimo na prikazani način. Međutim, inkluzivnost je širi pojam od raspodjele dohotka; raspodjela jest važan indikator inkluzivnosti rasta, no nejednakost u raspodjeli dohotka nije jedina bitna za uključivost rasta – važna je i nejednakost u raspodjeli bogatstva. No taj vid nejednakosti puno je teže mjeriti.

Eurosustav središnjih banaka bavi se mjerenjem raspodjele bogatstva kroz projekt Distributional Wealth Accounts (dalje: DWA) čije rezultate objavljuje Europska središnja banka. Podaci se objavljuju kvartalno na temelju procjena koje su informirane Anketama o financijama i potrošnji kućanstava (AFPK). Nacionalne središnje banke, pa tako i HNB, provode ove ankete svake tri do četiri godine. U središtu mjerenja je koncept neto bogatstva – razlika imovine i duga (jer ako netko ima imovine koliko i duga, vrijednost neto bogatstva je nula).

HNB je nedavno objavio rezultate vala AFPK 2023.-2024. Podaci potvrđuju da je Gini koeficijent raspodjele bogatstva značajno veći od Ginija raspodjele dohotka. S druge strane, anketni rezultati ukazuju da su nejednakosti u raspodjeli bogatstva u Hrvatskoj proteklih godina u padu: smanjenje Gini koncentrirano je nakon 2021., u razdoblju brzog gospodarskog rasta (Slika 3). No naizgled nije logično da je do takve promjene došlo u periodu visoke inflacije. Zbog toga rezultat treba tumačiti s rezervom: u prikazanoj promjeni može biti skriven prolazan utjecaj razdoblja visoke inflacije, kao i specifičnosti tržišta nekretnina o kojima će biti više riječi u nastavku (jer nekretnine čine daleko najveći dio imovine kućanstava u Hrvatskoj).

Slika 3. Gini koeficijent za raspodjelu bogatstva u Hrvatskoj 2017.-2023.

Izvor: AFPK, HNB

Podaci u bazi DWA ECB-a razlikuju se od prikazanih HNB-ovih. Vjerojatni razlog su metodološke prilagodbe. To je još jedan razlog zašto podatke o raspodjeli bogatstva treba uzimati sa zrnom soli. Ipak, boljih i novijih međunarodnih usporedbi od prikazanih – nema. Stoga treba spomenuti da hrvatski Gini za neto bogatstvo prema DWA iznosi 68,8; niži je od prosjeka europodručja. Hrvatska se nalazi između Španjolske i Belgije (Slika 4). Uočite i jednu zanimljivost: najveće nejednakosti u raspodjeli neto bogatstva imaju države koje se inače percipiraju kao relativno egalitarne, sa snažno progresivnim poreznim sustavima (Finska, Austrija, Njemačka). To je još jedan dokaz o postojanju velikih razlika u raspodjelama dohotka i bogatstva.

Slika 4. Gini za neto bogatstvo u europodručju u prvom tromjesečju 2026.

I ECB-ovi DWA potvrđuju da je Gini raspodjele neto bogatstva u Hrvatskoj u aktualnom ciklusu rasta smanjen (Slika 5). Pad se poklapa s rezultatom HNB-ove ankete iz vala 2023.-2024. što ukazuje na to da je rezultat ankete HNB-a informirao promjenu u bazi ECB-a, iako je Gini koji za Hrvatsku prikazuje HNB (Slika 3) značajno manji od hrvatskog Gini koeficijenta u DWA. Postoji razlika u visini mjera nejednakosti, no nema razlike u trendu pa je zaključak o padu nejednakosti robustan.

Slika 5. Procijenjeni Gini neto bogatstva kućanstava u Hrvatskoj 2017.-2026.

Iz istog izvora (ECB DWA) možemo uspoređivati i omjere koncentracije. Zbog ograničene raspoloživosti podataka prikazan je udjel gornjih 10% (Slika 6) i donjih 40% (Slika 7). Udjeli su u ukupnom neto bogatstvu. Udjel gornjih 10% u ukupnom neto bogatstvu prelazi 50% i niži je od prosjeka europodručja. No prije pada udjela gornjih 10%, koji se također odvijao 2021.-2024., Hrvatska je imala jednu od najvećih koncentracija (neto) bogatstva u rukama gornjih 10%. S druge strane, udjel donjih 40% malo je veći od 5% i nalazi se daleko iznad prosjeka europodručja te također zrcali istu dinamiku promjene u relativno kratkom razdoblju 2021. – 2024. kada je, po svemu sudeći, došlo do smanjenja nejednakosti.

Slika 6. Udjel 10% najbogatijih u ukupnoj vrijednosti neto bogastva u Hrvatskoj 2017.-2026.

Slika 7. Udjel donjih 40% u ukupnoj vrijednosti neto bogastva sektora kućanstava u Hrvatskoj 2017.-2026.

Koji bi uzroci mogli objasniti promjene raspodjele bogatstva u relativno kratkom razdoblju 2021.-2024.? S obzirom da je neto bogatstvo u Hrvatskoj dominantno uvjetovano vrijednostima nekretnina, prvi kandidat za objašnjenje je promjena koju vidimo na Slici 8: od 2023. godine hrvatska regija koja se u statistici cijena nekretnina naziva Ostalo (nije ni Jadran ni Zagreb) preuzima vodstvo u rastu cijena nekretnina od bogatijih Zagreba i Jadrana. Budući da se raspodjela bogatstva izvodi iz anketa u kojima ispitanici sami procjenjuju vrijednost svojih nekretenina (u slučaju kada bi ih prodavali), lako je moguće da su procijenjene vrijednosti relativno jače rasle u slabije razvijenim područjima Hrvatske gdje živi relativno veći dio populacije iz donjih 40% raspodjele neto bogatstva. Ovo je samo hipoteza, a ne tvrdnja jer nemam podatke koji su potrebni za analizu.

Slika 8. Cijene stambenih nekretnina 2017.-2026.

Percepcije o nejednakostima i ovogodišnja nagrada Hanžeković

Prema tome, nejednakosti u raspodjeli (neto) bogatstva teško je mjeriti čak i institucijama s najvećim stručnim i financijskim resursima kao što su središnje banke. Pitanje je i koliko su pouzdane ankete u kojima ljudi otkrivaju informacije o svojoj imovini i sami procjenjuju njezinu trenutačnu tržišnu vrijednost. Na ograničenja ukazuju samoprocjene vrijednosti imovine koje se daju u različitim nacionalnim kulturama, a koje su obilježene različitim povjerenjem u institucije. Odatle mogu proizaći različite nacionalne sklonosti točnim odgovarima u anketama u kojima se postavljaju osjetljiva pitanja o imovini, njezinoj vrijednosti i načinu stjecanja. Razlike u financijskoj pismenosti i točnosti javnih informacija o tržištu nekretnina također mogu utjecati na pogreške u anketama. O važnosti ovog problema govore i niske te prostorno veoma različite stope odziva na HNB-ovu anketu po županijama (slika 1 u metodološkom materijalu uz anketu 2021.).

Stvari su još kompliciranije kada u priču uđu percepcije o nejednakostima i njihovim promjenama. Ljudi procjenjuju visoko apstraktan – eteričan, i politički vruć pojam nejednakosti, koji budi emocije. K tome, upitno je znaju li dobro razumjeti koncept – na primjer, razliku između nejednakosti u raspodjelama dohotka i bogatstva.

Istraživanja o percepciji nejednakosti u Hrvatskoj provodio je profesor Zoran Šućur s Pravnog fakulteta u Zagrebu u okviru međunarodnog ISSP (eng. International Social Survey Program) projekta. U radu objavljenom 2021. godine Šućur zaključuje:

Izgleda da rast dohodovnih nejednakosti nije ključni čimbenik visoke razine redistributivnih preferencija, već je to percepcija dohodovnih nejednakosti i osjetljivost građana na ekonomske nejednakosti. Građani u zemljama EU-a često pogrešno percipiraju razinu nejednakosti u društvu i svoje mjesto na dohodovnoj ljestvici. Ispitanici iz postsocijalističkih zemalja imaju veću »averziju« prema dohodovnim nejednakostima i žele veću ulogu države u redistribuciji i društvenom životu.

Šućur naznačuje kompleksnost (i proizlazeći oprez) pri tumačenju rezultata: između stvarnih i percipiranih nejednakosti posreduju uvjerenja i kulturne norme. Stoga mogućim interpretacijama možemo dodati sljedeću hipotezu: ako su snažne egalitarne preferencije ugrađene u kulturne norme, možemo očekivati rigidnu percepciju velikih nejednakosti u društvu i slabu osjetljivost percepcije na stvarne promjene nejednakosti. Usto, generalno nepovjerenje u institucije može pojačati percepciju nejednkosti ako je nepovjerenje u institucije povezano s osjećajem da bogatiji ljudi imovinu nisu stekli na pošten način.

Stoga je jako teško tumačiti uzroke percepcija nejednakosti. Na primjer, u jedno ESS istraživanje (European Socijal Survey, val 2019.) bilo je uključeno pitanje o suglasju s tvrdnjom da je društvo pravedno kada su dohodak i bogatstvo jednako raspodijeljeni (savršena uravnilovka – Slika 9). Raspored zemalja na ljestvici suglasja s normom savršene uravnilovke kao savršene pravde (visoka suglasnost – lijevo) ukazuje na geografsko, a ne postsocijalističko-tranzicijsko tumačenje: južne europske zemlje u prosjeku su na Slici 9 lijevo (visoko suglasje s normom savršene uravnilovke), a sjeverne desno (nisko suglasje s normom-tvrdnjom). Drugim riječima, Hrvatska nije pozicionirana lijevo na slici jer je bila socijalistička zemlja (kao i primjerice Litva i Estonija koje su desno), nego zbog toga što kulturološki i povijesno pripada europskom jugu, a ne sjeveru. Naravno, i takva geografsko-povijesna tumnačenja imaju svoja ograničenja. Ovdje se služimo samo fragmentima, a ne cjelovitim i dobro utemeljenim teorijama i tumačenjima.

Slika 9. Suglasnost sa stavom da je jednaka raspodjela dohotka i bogatstva pravedna

Izvor: ESS

Prikaz na Slici 9 upućuje na povezivanje teme o percepcijama nejednakosti sa istraživanjima sociologa Ivana Burića i Aleksandra Štulhofera o normama radikalnog egalitarizma. O tome sam pisao nedavno u feljtonu Kultura, tehnologija i rast: razrađujući teoriju egalitarnog sindroma kao inhibitora razvoja, koju je sociolog Josip Županov osmislio pred više od pola stoljeća, Burić i Štulhofer norme radikalnog egalitarizma tumače dubokim povijesnim naslijeđem koje zalazi dalje u prošlost od socijalističkog razdoblja (iako je socijalizam reproducirao radikalno egalitarne norme). Autori dugotrajnu reprodukciju normi radikalnog egalitarizma objašnjavaju kasnom društvenom modernizacijom u Hrvatskoj u odnosu na sjever Europe i trajnošću seljačkih zajednica koje su u Hrvatskoj funkcionirale kao raširen oblik društvene organizacije ne tako davno – još u prvim desetljećima 20. stoljeća. Tako je glasila i stara hipoteza Josipa Županova.

Uskoro će biti objavljeno još jedno važno istraživanje na ovu temu. Ekonomski institut u Zagrebu provodi istraživanje učinaka informacija na percepciju nejednakosti. Marko Ledić i Ivica Rubiil dobili su ovogodišnju Hanžekovićevu nagradu za jedan rad koji je nastao u okviru tog projekta. Svakako ćemo ga prikazati kad bude objavljen. Riječ je o temi koju treba izvući iz magle impresija i – koliko je to moguće – preseliti u prostor informirane rasprave.

Zaključak

Nejednakosti su važna tema koja inspirira političke intervencije. Zbog toga ih treba bolje razumjeti. Neophodno je poboljšati objektivne mjere nejednakosti i bolje razumjeti formiranje percepcija o nejednakosti.

Ovaj tekst je pokazao velike razlike između raspodjela dohotka i bogatstva i teškoće u njihovim mjerenjima, naročito kada je riječ o nejednakosti u raspodjeli bogatstva – otud upitnik u naslovu teksta. Pokazali smo i da postojeće mjere nejednakosti ekonomskih raspodjela ukazuju na smanjenje nejednakosti u Hrvatskoj nakon 2021., a raspravili smo i o razlikama između stvarne i percipirane nejednakosti. Razlike stvarnosti i percepcije objašnjavamo složenim spletom stvarnih promjena nejednakosti i kulturnih normi koje posreduju u percepciji nejednakosti. O posredujućem djelovanju kulturnih normi na percepciju nejednakosti društvene znanosti još uvijek nemamo dovoljno saznanja, no istraživanja u zadnje vrijeme ohrabruju – daju nadu da ćemo o tome u budućnosti saznati više.

---

      Izvori:

• Introducing the Distributional Wealth Accounts for euro area households – ECB Economic Bulletin 5/2024
• DWA – Data information, ECB Data Portal
• Experimental DWA – overview note (NBB)
• DWA for the Euro Area: Capturing the Right Tail (ISI)
• Understanding household wealth: linking macro and micro data (ECB SPS 37)
• Compilation of DWA (ECB, UNECE)
• EG Distributional Financial Accounts (UNSD)
• ECB WP 2687
• ECB WP 3142 – joint distribution of income and wealth

[1] EU Statistics on Income and Living Conditions.

[2] Ukupan raspoloživi dohodak kućanstva dijeli se s ponderiranim brojem članova tako da jedna odrasla osoba dobiva ponder 1, ostale osobe starije od 14 godina u kućanstvu 0,5, a djeca mlađa od 14 godina 0,3.