Ivica Brkljača je neovisni ekonomski analitičar, a primarni fokus rada mu je na makroekonomskim temama i temama iz područja investiranja na tržištu kapitala.
U ovotjednom pregledu o tri teme:
- Usporavanju rasta BDP-a
- Usporedbi rasta hrvatskih i slovenskih plaća
- Cijenama goriva u EU zemljama
BDP usporio na 1,7 posto, osobna potrošnja na samo 0,5 posto
Prema prvoj procjeni DZS-a, hrvatsko gospodarstvo u drugom je tromjesečju realno poraslo za 1,7% u odnosu na isto razdoblje prošle godine, dok je sezonski prilagođeni rast u odnosu na prethodno tromjesečje iznosio 0,4%. Time je zabilježena najniža godišnja stopa rasta u aktualnom ciklusu koji traje neprekidno od 2021.
Redovitim čitateljima tjednog pregleda taj rezultat ipak neće biti veliko iznenađenje. Naime, prije mjesec dana napisao sam: „Zapravo, moja je prognoza kako je rast BDP-a u Q2 bio najsporiji u ovom ciklusu rasta koji traje neprekinuto od 2021.“ Sada je DZS to samo potvrdio.
Razlog za takvu prognozu nije bio puki osjećaj. Na Ekonomskom labu pratimo podatke iz sustava fiskalizacije na dnevnoj razini (uz mnoge druge pokazatelje), a oni su tijekom drugog tromjesečja prilično jasno upućivali na usporavanje potrošnje. To je potom potvrdio i službeni indeks trgovine na malo: realni promet u Q2 porastao je za samo oko 1% na godišnjoj razini, nakon više od 3% u prvom tromjesečju.
Sada znamo da je realna osobna potrošnja, najveća sastavnica BDP-a, u drugom tromjesečju porasla za samo 0,5%, nakon 2,6% u prvom. Priloženi grafikon zorno pokazuje koliko su kretanja osobne potrošnje (crna linija) i BDP-a (plava linija) blisko povezana odnosno usko korelirana. Najveći raskorak između dviju linija vidljiv je tijekom 2024., kada je potrošnja kućanstava rasla osjetno brže od BDP-a. Najvjerojatnije objašnjenje jest tadašnji vrlo snažan rast plaća, osobito u javnom sektoru, koji je podignuo raspoloživi dohodak kućanstava i potaknuo potrošnju. Pritom treba imati na umu da dio dodatne potrošnje odlazi na uvoz, pa se rast osobne potrošnje ne prelijeva u jednakoj mjeri u domaći BDP.
Slika 1
Od početka prošle godine pak crna linija u pravilu se nalazi ispod plave: realna osobna potrošnja uglavnom raste nešto sporije od BDP-a. Najveći dio objašnjenja možemo pripisati snažnom investicijskom ciklusu, koji je podupirao rast i kada je potrošnja počela slabije rasti. No, sada su usporile i investicije: bruto investicije u fiksni kapital u Q2 porasle su za samo 1,7%, nakon 2,5% u prvom tromjesečju i preko 7% u zadnja dva tromjesečja lani. Sličnu priču pokazuje građevinarstvo: realni rast njegove bruto dodane vrijednosti spustio se na 2,8% u prvom i 3,1% u drugom kvartalu, nakon stopa iznad 7% tijekom 2025.
Dakle, hrvatsko gospodarstvo značajno je usporilo rast te više ne možemo očekivati onako visoke stope kao u proteklih nekoliko godina. Barem dok se i naši vanjskotrgovinski partneri ne razbude, jer visoki rast na domaćoj komponenti BDP-a smo dobrano iscrpili.
Ipak, gledano vrlo kratkoročno, rast u trećem tromjesečju mogao bi biti osjetno viši od rasta u drugom tromjesečju (1,7%). Naime, realna trgovina na malo u srpnju je porasla za 3,6%, a fiskalizacija za srpanj i dosadašnji dio kolovoza također pokazuje življu potrošnju. Usto je inflacija u srpnju iznosila 3,9%, manje nego tijekom drugog tromjesečja, kada je šok nakon američkog napada na Iran snažno podignuo cijene nafte. To zasad upućuje na bolji treći kvartal od drugoga, ali nipošto ne garantira da će se realni rast u narednom razdoblju vratiti na stope rasta iznad 3%.
Usporedba hrvatskih i slovenskih prosječnih plaća
U zadnjem tjednom pregledu pisao sam o nastavku snažnog rasta plaća u Hrvatskoj. Nekoliko dana poslije objavljen je članak o slovenskim plaćama u kojem se ističe da je prosječna neto plaća u Sloveniji u lipnju dosegnula 1.723 eura, odnosno da je bila 168 eura viša nego u Hrvatskoj. Pogledajmo stoga kako su se prosječne plaće u dvjema državama kretale u posljednjih deset godina i koliko je Hrvatska smanjila zaostatak.
Prosječna neto plaća u Hrvatskoj porasla je s približno 755 eura u lipnju 2016. na 1.555 eura u lipnju 2026., odnosno za 106 posto. U Sloveniji je u istom razdoblju porasla s 1.019 na 1.723 eura, ili za 69 posto. Hrvatska neto plaća, dakle, u deset je godina rasla oko 37 postotnih bodova brže od slovenske.
Sličnu sliku dobivamo i kod bruto plaća. Hrvatska prosječna bruto plaća povećala se s 1.030 na 2.184 eura, što je rast od 112 posto. Slovenska je porasla s 1.564 na 2.751 euro, odnosno za 76 posto. Pritom treba imati na umu da bruto i neto plaća nisu povezane na jednak način u dvjema državama jer se razlikuju porezni sustavi i raspodjela doprinosa između zaposlenika i poslodavca.
Slika 2
Sljedeća slika još bolje pokazuje koliko se relativna razlika doista smanjila. Slovenska neto plaća bila je 2016. čak 35 posto viša od hrvatske, dok je danas viša za samo 10,8 posto. Relativni jaz tako je smanjen za 24,2 postotna boda. Kod bruto plaće slovenska prednost smanjena je s 51,9 na 26 posto, odnosno za 25,9 postotnih bodova.
Slika 3
Svi prethodni izračuni temelje se na nominalnim iznosima plaća, odnosno ne uzimaju u obzir rast cijena, koji je bio izraženiji u Hrvatskoj. Međutim, ni korekcija za inflaciju ne mijenja značajno osnovni zaključak. Od lipnja 2016. do lipnja 2026. potrošačke cijene, mjerene Eurostatovim harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, u Hrvatskoj su porasle za 44,2 posto, a u Sloveniji za 35,4 posto. Nakon te korekcije realna prosječna neto plaća u Hrvatskoj porasla je za 42,9 posto, a u Sloveniji za 25 posto. Dakle, i nakon što uzmemo u obzir nešto višu hrvatsku inflaciju, realne plaće u Hrvatskoj rasle su osjetno brže.
Zaključno kažimo kako Hrvatska još nije dostigla slovensku razinu plaća – i vjerojatno ne bi bilo niti poželjno da jest jer slovensko je gospodarstvo i dalje produktivnije od hrvatskoga. Ali u samo deset godina Hrvatska je zatvorila vrlo velik dio prijašnjeg jaza.
Dizel je ove godine poskupio značajno više od benzina
Cijena sirove nafte Brent pala je za oko 5% u proteklome tjednu, na 89,3 dolara po barelu. U Goldman Sachsu procjenjuju da se izvoz nafte iz Perzijskog zaljeva popeo na oko 15–16 milijuna barela dnevno, što je još uvijek znatno ispod količine od 22–24 milijuna barela prije sukoba, ali i puno bolje nego što je bilo na početku sukoba.
Pogledajmo stoga trenutačni presjek maloprodajnih cijena goriva u članicama Europske unije, odnosno stanje na dan 24. kolovoza 2026., na koje se odnosi najnoviji Weekly Oil Bulletin Europske komisije. Razlike među državama i dalje su vrlo velike. Najskuplji dizel točio se u Nizozemskoj, gdje je litra stajala 2,42 eura, zatim u Finskoj 2,35 eura i Njemačkoj 2,29 eura. Na suprotnom kraju ljestvice nalazi se Malta s cijenom od samo 1,21 euro, a slijede Poljska s 1,73 eura i Bugarska s 1,80 eura po litri.
Kod Eurosupera 95 poredak je nešto drukčiji. Najskuplja je Danska s cijenom od 2,46 eura po litri, ispred Nizozemske s 2,35 i Njemačke s 2,25 eura. Najjeftiniji benzin prodaje se opet na Malti, gdje litra stoji 1,34 eura, zatim u Švedskoj po 1,44 te Poljskoj po 1,51 euro.
Hrvatska se prema aktualnoj razini cijena i dalje nalazi u povoljnijem dijelu europske ljestvice. Litra dizela kod nas je 24. kolovoza stajala 1,93 eura, što je bilo dovoljno za 15. mjesto po visini cijene među članicama EU. To je 13 centi manje od ponderiranog prosjeka Unije (2,06 eura). Eurosuper 95 stajao je 1,69 eura, što je 25 centi ispod europskog prosjeka (1,94 eura).
Slika 4
Zanimljivo je i da je dizel sada skuplji od benzina u čak 25 od 27 članica – jedine su iznimke Danska i Malta. Na razini EU razlika iznosi oko 12 centi po litri, dok je u Hrvatskoj dosegnula čak 24 centa, što je osmi najveći jaz u Uniji.
Sljedeća slika pokazuje koliko su cijene goriva poskupjele od početka godine. Od posljednjeg tjedna 2025. do 24. kolovoza 2026. ponderirana prosječna cijena dizela u EU-27 porasla je za čak 35,6 posto, dok je Eurosuper 95 poskupio za 22,5 posto. Rast je zabilježen u svim članicama osim Malte, na kojoj su regulirane cijene ostale nepromijenjene.
Hrvatska se pritom nalazi među zemljama s natprosječnim rastom. Dizel je poskupio 41 posto, što je osmi najveći rast u Uniji, dok je cijena benzina porasla 23 posto, tek nešto više od europskog prosjeka. Veći rast cijene dizela nego u Hrvatskoj zabilježile su samo Bugarska, Nizozemska, Njemačka, Francuska, Luksemburg, Belgija i Češka. Dakle, Hrvatska je ove godine doživjela snažnije poskupljenje od većine članica, iako su cijene i dalje ispod europskog prosjeka (što smo vidjeli na Slici 4) jer je rast krenuo s niže razine.
Slika 5
Posebno snažan rast cijene dizela rezultat je zategnute ponude srednjih destilata – dizela, mlaznog goriva i loživog ulja. Poremećaji izvoza s Bliskog istoka, napadi na ruske rafinerije i smanjena globalna prerada ograničili su količine dostupne Europi; prema IEA-i, izvoz dizela iz Rusije, Bliskog istoka i Azije u srpnju bio je za 1,3 milijuna barela dnevno manji nego godinu ranije, a taj pad odgovara približno petini ukupne svjetske pomorske trgovine dizelom. Rafinerije pritom ne mogu brzo i neograničeno povećati proizvodnju dizela pa mu cijena raste.
A da je tržište dizela bilo/jest napetije pokazuje i INA-in financijski izvještaj: mediteranska rafinerijska marža na dizelu u prvom polugodištu bila je 151 posto viša nego lani, dok je marža na benzinu porasla 32 posto. INA je inače imala sjajan financijski rezultat, pogotovo u drugom ovogodišnjem tromjesečju: s 1,39 milijardi eura prihoda i 148 milijuna eura neto dobiti (nasuprot svega 18,9 milijuna eura neto dobiti u istom tromjesečju 2025.), to im je vjerojatno bilo najbolje drugo tromjesečje ikad.
Završimo ipak s dobrom viješću: od utorka bi cijene na našim benzinskim crpkama trebale biti niže. Prema neslužbenim informacijama RTL-a, eurodizel bi trebao pojeftiniti za 11 centi, plavi dizel za 12 centi, dok bi cijena benzina trebala ostati nepromijenjena.
_____________________
Ako ste propustili, prošli tjedan na Ekonomskom labu:
- Bessentovi (uzaludni) pokušaji (Mario Gatara)
- Kultura, tehnologija i rast (V): Veliki razlaz, kulturne promjene i uvod u hrvatski problem rasta (Velimir Šonje)
- Ususret Jackson Holeu: Bessentovo nemoguće trojstvo (Velimir Šonje)