Makroekonomisti imaju teoriju racionalnih očekivanja, a financijaši hipotezu efikasnog tržišta. Zajednička im je poruka da su prava iznenađenja teška i rijetka. Predviđanje je svakodnevni posao milijuna sudionika na tržištu i u njihovim se interakcijama (čije ishode vidimo u tržišnim cijenama) očitava balans različitih viđenja budućnosti. Drvo teško može iznenaditi u šumi.
Slična bi se logika mogla primijeniti na dvije važne odluke koje su jučer donesene: ECB je proširio pandemijski program otkupa imovina za 500 milijardi eura, a Vijeće je premostilo razmimoilaženja s Poljskom i Mađarskom čime je prokrčen politički put za program Iduće generacije EU (750 milijardi eura) i sljedeći višegodišnji proračunski okvir 2021.-2027. (nešto više od 1000 milijardi eura).
Prije detaljnijeg komentara, pogledajmo jedan primjer koji pokazuje što su to prava iznenađenja na tržištu. PBZ je pred nekoliko tjedana najavio izlazak njihove dionice iz kotacije Zagrebačke burze. Cijena je danima tavorila oko razine od 775 kuna po dionici, što je približno odgovaralo cijeni koju izdavatelj treba platiti u slučaju izlaska s burze. Međutim, jučer je na iznenađenje većine tržišnih sudionika odgođena skupština banke na kojoj je ta odluka trebala biti verificirana. Dionica je završila dan na 815 kuna. Malobrojni tržišni igrači koji su igrali na tu mogućnost u jednom su danu zaradili 5,2%. To je svojevrsna nagrada za ustrajnost, jer nisu prodavali na temelju najave u koju je većina povjerovala. „Pobijedili su tržište“.
Takva su iznenađenja rijetka. Mnogo je češći slučaj da se dominantna očekivanja ostvaruju, kao u slučaju dvije jučerašnje odluke.
Dakle, ECB s dodatnih 500 milijardi eura proširuje pandemijski program otkupa, čineći to već drugi put. Time ukupna očekivana vrijednost otkupa doseže 1,8 bilijuna eura. Program će se nastaviti najmanje do proljeća 2022., a dospjeli dio glavnice otkupljenih vrijednosnica će se reinvestirati sve do 2023. Drugim riječima, europska monetarna ekspanzija, inducirana COVID-19 recesijom, nastavlja očekivanim tempom.
Po čemu vidimo da je to bilo očekivano? Po tome što na tržištima nije došlo ni do kakve fertutme. Tečaj euro-dolar (broj dolara za 1 euro) završava četvrtak na 1,214, što odgovara visinama koje su dosegnute proteklih dana, a prinos na 10-godišnju njemačku državnu obveznicu završava dan oko -0,61% što je još uvijek više od dna dosegnutih u listopadu i studenom. To naravno ne govori ništa o dugoročnijim trendovima, no oni su pod utjecajem drugih varijabli i informacija.
U biti, radi se o potvrdi očekivanja da će fiskalna i monetarna politika ostati ekspanzivne sve do uvjerljivog prolaska ove recesije i približavanja razini gospodarske aktivnosti iz predrecesijske 2019.
A što se fiskalno-političkoga dijela tiče, sukob unutar EU s Poljskom i Mađarskom na strani istočnjačkih usamljenika zahtijeva malo dublju elaboraciju koju najavljujemo za idući tjedan iz pera našeg eksperta za odnose unutar EU, Kristijana Kotarskog. Čitajte Ekonomski lab.