Gobalna financijska tržišta na početku 2020.: o značenju ubojstva Soulemania

Ad
Ad

Prvi dani 2020. ukazivali su na nastavak financijskog optimizma s kraja 2019. Zatim su u noći s četvrtka na petak amerikanci ubili Soulemania. Rizik eskalacije američko-iranskih sukoba prožeo je tržišta. Reakcija je ipak bila blaga. Dnevna korekcija indeksa S&P500 iznosila je 0,7% u petak, što spada u raspon očekivanih dnevnih oscilacija.

Jasno je da će uslijediti neki oblik iranskog pokušaja odgovora. To je pitanje kredibiliteta i emocija. Na primjer, moguće su akcije u i oko Hormuškog tjesnaca, kojim prolaze brodovi koji prevoze naftu. To može povećati kolebanja u nadolazećim danima i tjednima.

Ipak, zasad nema indicija da bi političko-ratni događaji na Bliskom istoku mogli nešto bitno promijeniti u globalnom gospodarstvu.

Iako su cijene nafte reagirale prema gore probivši 63 dolara za barel (Crude WTI zabilježio je rast od oko 3% u jednome danu), i ovdje je riječ o promjeni koja se, obzirom na promjenu političko-ratnih okolnosti, doima blagom.

Treba podsjetiti da je SAD u proteklom desetljeću postao najveći svjetski proizvođač nafte. Tehnologija ekstrakcije iz škriljca usavršena je, pa background ove priče treba sagledavati u kontekstu činjenice da je strateška važnost Bliskog istoka vezano uz naftu (što nije jedini razlog važnosti ove regije) značajno smanjena u odnosu na prošlo stoljeće.

Amerikanci zapravo nemaju puno za izgubiti. Oni se od 2007. izvlače iz Iraka. Vojni kontigent na terenu smanjen je s vrhunca od oko 170 tisuća na znatno manji broj. Njihova intervencija u smislu stabilizacije iračke države u osnovi nije uspjela, pa će se angažman dalje smanjvati. U takvim uvjetima, jedini preostali način prevencije širenja iranskog utjecaja u Iraku – ciljani udari – imaju za cilj spriječiti ili usporiti novi zahvat iranskog režima izvan granica države. Arhitekt jačanja zahvata Irana nad Irakom bio je upravo – Soulemani. Na koncu, ubijen je u Baghdadu – “u akciji” na teritoriju druge zemlje.

Ponovimo: geopolitički strateški proces na Bliskom istoku u međuvremenu je zbog tehnoloških promjena postao gotovo neovisan od tržišta energenata (i vice versa), tako da SAD može povlačiti svoje ljude s terena, kontrolirati rizike u mjeri u kojoj je to moguće, te stvarati sigurnosni krug oko terorističke hobotnice koju je Soulemani proširio na nekoliko bliskoistočnih država podupirući Hamas, Hezbollah, šijitske milicije, Asada. Potvrda ove američke strategije došla je u petak kroz jačanje kontingenta na terenu u Kuvajtu.

Dakle, geopolitički i naftni odnosi možda i nisu toliko fundamentalno poremećeni kao što se može činiti na prvi pogled. Ako dnevne promjene na tržištima uopće možemo interpretirati kao važne signale (što doista nije sigurno), relativno blaga početna korekcija cijena dionica i nafte govori u prilog tezi da ključni tržišni igrači razmišljaju približno na taj način – bitni fundamenti nisu promijenjeni.

U prilog ove teze govori mirnoća na tržištu obveznica. Korekcija u petak nije bila praćena naznakama velikoga bijega u sigurna obveznička utočišta. Kako pokazuje naš recesijski monitor na kojem redovito mjerimo kratkoročne i dugoročne prinose dugoročnih obveznica (tablica u dnu teksta), prinosi na američke obveznice u petak su očekivano pali (cijene obveznica su rasle zbog povećane potražnje), no o blagosti korekcije svjedoči činjenica da je razlika dugoročnih i kratkoročnih prinosa (“recesijski indikator”) i dalje puno veća od razlika koje vidimo na malim grafovima s desne strane, a koji prikazuju odnos u protekla dva mjeseca (sjetite se da tek inverzije – kada su kratkoročni prinosi veći od dugoročnih – znače “poremećaj”, a prema nekima i najavljuju recesije).

Prema tome, dok ne vidimo što planira (i što može) Iran, te dok se ne pokaže kako će se prema eskalaciji sukoba odnositi Izrael, Turska i Rusija kao preostali ključni igrači u regiji, možemo se vratiti mirnijim razmatranjima globalnih ekonomskih i financijskih fundamenata. Ti su ostali nepromijenjeni. Stoga smo za sutra pripremili iscrpan i grafički bogat prikaz kretanja na financijskim tržištima u prošloj godini (uz čiju ćete pomoć bolje razbistrititi svoje poglede na 2020.). A danas možemo zaključno spomenuti da su kratkoročni indikatori u mnogim zemljama zabilježili solidne vrijednosti  na kraju 2019., što umanjuje strah od jačanja recesijskih signala, koji su obilježili drugu polovicu 2019. PMI-evi (purchasing manager indexi) uglavnom su imali stabilna ili pozitivna očitanja potkraj prosinca, a europski fleš indikator pouzdanja potrošača za prosinac zaustavio je dugoročni pad na hladnoj razini dugoročnoga prosjeka.

Zaključak glasi: stavite svoja očekivanja “on hold”. Unatoč iransko-američkom zaoštravanju,  ništa se još nije bitno promijenilo.