Govor Velimira Šonje na dodjeli nagrade za analitičara godine 2019.

Objavljeno

Laureat s glavnim urednikom Poslovnog Markom Jurčićem (lijevo) i sinom Gorazda Nikića po kojem je nagrada dobila ime (desno)

Urednik Ekonomskog laba Velimir Šonje u anketi Privrednog u kojoj je sudjelovalo oko 900 poduzetnika i menadžera proglašen je najboljim ekonomskim analitičarom 2019. godine. U užem izboru našli su se i Željko Lovrinčević i Ljubo Jurčić. Objavljujemo Šonjin govor povodom dodjele nagrade.

Ad
Ad

Zahvaljujem organizatorima, Privrednom i HGK, čestitam kolegama koji su bili na listi s koje ste mogli birati, čestitam Željku Lovrinčeviću i Ljubi Jurčiću s kojima sam ušao u uži izbor, zahvaljujem mojim klijentima, poslovnim suradnicima i osobama koje su me u životu trpjele i podupirale, zahvaljujem svima vama koji ste glasali pri dodjeli ove nagrade.

Osobito je zadovoljstvo primiti nagradu koja nosi ime Gorazd Nikić. Gorazd i ja smo imali prilike surađivati početkom devedesetih godina, kada je on već bio doajen, a ja mladi istraživač na Ekonomskom institutu u Zagrebu, i potkraj devedesetih kada sam radio kao izvršni direktor u Hrvatskoj narodnoj banci, a on je bio član Savjeta. Lijepo je podsjetiti se i tih dana.

Jedan od preduvjeta za dobivanje ovakve nagrade je dugo trajanje. To je slično kao u ozbiljnom poduzetništvu: nagrade dolaze samo ako dovoljno trajemo. Kako trajanje podrazumijeva i određene godine, skupilo se dovoljno iskustva koje bih ovom prilikom pokušao sažeti u tri glavne poruke:

  • o javnom djelovanju ekonomista,
  • o pristupu problemima i
  • o pronalaženju rješenja i preporuka.

  1. O javnom djelovanju

Ova nagrada ne zavisi samo o kvaliteti našeg znanstvenog, stručnog ili savjetodavnog posla koji obavljamo. Budimo iskreni, ovisi i o našem javnom djelovanju. S obzirom na dvostruku prirodu ovakvih nagrada, osobito mi je zadovoljstvo što nagrada Privrednog vjesnika dolazi dvije i pol godine nakon što sam pokrenuo stranicu Ekonomski lab i godinu dana od pokretanja izdavačke djelatnosti i publiciranja već tri izdanja. Za sva tri vrijedi: domaća proizvodnja – domaći autori, ali bez poticaja, za tržište.

Ekonomisti ne smiju podcijeniti svoju društvenu ulogu: naša je obaveza jasno pisati i govoriti kako bi nas što šira publika mogla razumjeti. Apeliram na naše javne institucije – fakultete, institute, HNB, da puno veću pažnju posvete nuđenju jasno predstavljenog znanstvenog i stručnog sadržaja široj javnosti. Samo na taj način možemo ispuniti obrazovnu ulogu, a ona ima širi, razvojni značaj.

  1. O pristupu ekonomskim problemima

Postoje dvije vrste ekonomista. Jedni koji nauče nekoliko boljih ili lošijih teorija i potom repliciraju njihove zaključke kao da su primjenjivi u svakoj situaciji. Postoje i oni drugi, koji neumorno rudare u podacima, ne bi li bili što sigurniji u teoriju koja ih navodi na zaključke. Poruka ekonomistima je: budite ovi drugi. Bez podataka ne postojimo – postajemo propovjednici ili političari. Poruka vama koji nas slušate ili koristite naše usluge glasi: na vama je  nastojanje da prepoznate tko su ti drugi ekonomisti koji pred vas izlaze neispavani, nakon sati provedenih s podacima.

Dozvolite da vas na ovome mjestu podsjetim na to da nas je ovoga tjedna prerano napustio naš dragi kolega i prijatelj, profesor Anto Bajo. Anto je bio jedan od najvećih fiskalnih stručnjaka koje je Hrvatska ikada imala. Bio je jedan od ovih drugih ekonomista. Široj javnosti je poznat po analitičkoj razgradnji bilanci i novčanih tokova hrvatske brodogradnje i Zagrebačkog holdinga, lokalnih proračuna, no bio je toliko plodan autor da će i sljedeće generacije studenata i analitičara imati što naučiti iz Bajinih analiza.

  1. O pronalaženju rješenja i davanju preporuka

Ako već govorimo javno, a problemima pristupamo uz pomoć podataka jednako koliko i uz pomoć teorija, kako mi ekonomisti možemo doći do rješenja; točnije, kada možemo znati da je neko rješenje, preporuka, prognoza – ono pravo?

Ne smijemo zaboraviti koliko je svijet složen i koliko malo znamo. No, težnja skromnosti i analitičkoj samokontroli – da ne skočimo u zaključak koji to ne može biti – ne znači da smo osuđeni ostati ono što profesor Bićanić zove „dvorukim ekonomistima“: „u jednu ruku ovako, u drugu onako“. Ako smo dovoljno duboko i dugo rudarili po podacima, a sve to nakon što smo se prethodno dobro opremili teorijskim znanjem, povećava se šansa da u javnost izlazimo s relevantnim zaključcima i preporukama. Zato: kompanije, ministarstva, institucije, bogatiji pojedinci, svi vi koji donosite velike i važne odluke, poruka glasi: ulažite u analize, u potporu boljem odlučivanju.

A kada je riječ o najvećim razvojnim pitanjima ove zemlje, analize, a ne ideologije, do sada su pokazale neke stvari:

  • naš najšire shvaćen javni sektor velik je, trom i skup u odnosu na ono što daje; promjene moraju krenuti odatle, i
  • dio hrvatskih poduzetnika u takvom je javnom sektoru vidio najboljeg klijenta, što je odvraćalo od inovacija, traženja efikasnosti i izvoza.

Preporuka glasi: to treba mijenjati, rasplesti. Dublje i brže no što je itko pokušao učiniti u zadnje vrijeme. A opet, ta promjena treba biti izvedena uz dobru pripremu i ulaganja, pomno i na stručan način, uz veliku pažnju spram ljudi koji društvo čine funkcionalnim i stabilnim.

Kvalitetne institucije su ključ promjena. Kada kažemo institucije, mislimo na sve institucije: prvo one javne, koje sve ljude i poduzetnike trebaju tretirati jednako, ravnopravno, i drugo, na one koje uređuju tržišta, jer na njima se treba odvijati ravnopravno tržišno natjecanje. Bez toga nećemo imati razvoj kakav želimo.

Još jednom, najljepša hvala!