OECD-ov sustav pokazatelja regulacije tržišta proizvoda (eng. product market regulation ili PMR) jedan je od najvažnijih, ali u javnosti najslabije poznatih sustava pokazatelja koji mjere kakvoću poslovne regulacije i tržišnog natjecanja. Ni blizu praćen kao DoingBusiness Svjetske banke (nekada dok je izlazio) ili globalni indeks konkurentnosti WEF-a (dok ga je WEF „gurao“ prije nego što su ga obuzele woke teme), PMR s vremenom dobiva na važnosti. Možemo ga pratiti u dugom roku, a važnost mu dodatno raste zbog hrvatske ambicije da u što skorije vrijeme postane članicom ekskluzivnog kluba najrazvijenijih država – OECD-a. Aktualno mjerenje koje je objavljeno prošli tjedan vjerojatno je zadnje prije pristupanja.
Prvi PMR za Hrvatsku izračunat je 2008. na podacima za 2007. Bio je to dio projekta Svjetske banke na kojem sam sudjelovao, pa smo o tome Donato Rosa, Ana Marija Boromisa, Sanja Mađarević Šujster i ja objavili rad u kojem je pred četrnaest godina bilo zapisano i ovo: „Politike u Hrvatskoj 2007. općenito su jače ograničavale tržišno natjecanje od politika u državama članicama OECD-a. To posebno vrijedi za politike u području državne kontrole u gospodarstvu i prepreke razvoju poduzetništva.“ Prevedno u broj (skor čije su teoretske granice 0 – nema barijera i 6 – najsnažnije moguće barijere), PMR pokazatelj za Hrvatsku je iznosio 2,0 naspram 1,4 za EU-15 i 1,5 za prosjek OECD-a 2003. godine. Australija je te godine bila zemlja s najboljim (najnižim) PMR skorom na svijetu.
Kako danas stojimo? Mjerenje je provedeno za 2023. godinu. Prošlo je 16 godina od prvog mjerenja i prva dobra vijest glasi da mjerenje PMR-a danas više nije usputna aktivnost entuzijastičnih institucija izvan vladinog sektora čiji rezultati jedva dopiru do ušiju i očiju kreatora politike. Mjerenje se provodi sustavno; postoji koordinacija za to u Ministarstvu gospodarstva, a rezultati cirkuliraju među vladinim službama. Nadajmo se i kroz inboxe ministara.
Druga dobra vijest je da se rezultat za Hrvatsku poboljšao u odnosu na zadnje mjerenje za 2019. – Hrvatska je vrlo blizu prosjeka OECD-a, pozicionirana u respektabilnom društvu između Australije i Kanade. U dijelu publikacije OECD-a koji se odnosi na Hrvatsku sada piše i ovo: The economy-wide indicator measures the distortions to competition that can be induced by the barriers to entry and expansion faced by firms across the economy, as well as by the involvement of the state in the economy. In this indicator, Croatia is now close to the OECD average as a result of reforms that have occurred since 2019.
Vrijedi se malo zadržati na slici koja ipak ne pruža previše razloga za zadovoljstvo kada se, umjesto s apstraktnim prosjekom, usporedimo s konkretnim državama. Super je da imamo manje barijera za razvoj konkurencije od Austrije, Belgije, Islanda, Portugala, Izraela, SAD-a i Mađarske, no pogledajmo u lijevu stranu gdje se nalaze Litva, Švedska, Irska, U.K., Nizozemska, Estonija, nordijske zemlje, a za njima Poljska, Francuska, Češka, Slovenija, Latvija, Španjolska, Njemačka … svi bolji od nas. A želimo ih stići; kako ih stići kada trčimo sporije od njih?
Pogled na strukturu skora otkrit će nam detalje o čemu se radi. Na sljedećoj slici vidimo da smo u top 15 zemalja prema administrativnim i regulatornim opterećenjima (više nismo „crna ovca“ prema tim kriterijima), izdavanju licenci i dozvola, preprekama ulasku na tržište i mogućnostima tržišnog natjecanja u područjima energetike, transporta i digitalnim komunikacijama, carinama, izravnoj regulaciji cijena u maloprodaji, procjenama koje administracija radi kako bi izbjegla negativne učinke na tržišno natjecanje pri uvođenju novih propisa, i u – javnim nabavkama. Među najlošijima – daleko iznad medijalne vrijednosti skora – nalazimo se u pogledu regulacije profesija i trgovine, provođenju javnih konzultacija pri donošenju novih propisa, lobiranju, i u segmentu u kojemu smo oduvijek među najlošijima – raširenom državnom vlasništvu i načinu korporativnog upravljanja u državnim poduzećima (35.-ti odnosno 36.-ti od 43 zemlje za koje postoji skor).
OECD bilježi da u segmentu lobiranja nedostaje dobra regulacija koja će osigurati transparentnost. U dijelu regulacije profesija veoma su restriktivno regulirane djelatnosti javnih bilježnika i ljekarni. Ovi će nedostaci vjerojatno biti otklonjeni, tako da su državna poduzeća ključna tema koja ostaje neriješena. Ta rak-rana strši od početaka mjerenja PMR-a.
Nedavno sam ponovo pisao o toj temi koja je politički teška i zaobiđena u programu (n)ove hrvatske vlade iako je jedna od ključnih u procesu pristupanja OECD-u. Ključna je i za daljnji rast hrvatskog gospodarstva. Naime, politički usmjeravana u strateškom smislu, ali depolitizirana i transparentna (neka i s dijelom dionica uvrštenih na burzu, a neka i privatizirana), državna poduzeća koja puno investiraju u nove tehnologije i smanjuju broj zaposlenih (rast produktivnosti) važna su poluga daljnjeg gospodarskog rasta. No, državna poduzeća su i više od toga – važan čimbenik povjerenja javnosti u javne institucije. Partijsko kadroviranje po dubinama ovih velikih i složenih organizacija te korupcijske afere učvršćuju osjećaj u javnosti da državna poduzeća nisu stručno vođena u skladu s javnim interesom. Promjena takvog stanja nužan je uvjet za rast i razvoj.
Nadajmo se da će predstojeće pristupanje OECD-u doprinijeti promjeni nabolje. Poboljšanja u nekim drugim prikazanim područjima u proteklih nekoliko godina svjedoče o tome da se promjene mogu dogoditi ako postoji politička volja, ustrajnost i sustavi mjerenja (ne)uspjeha koji služe kao upravljački orijentiri. Ako želi dugoročno napredovati, Hrvatska u sljedećem mjerenju PMR-a mora biti bolja od prosjeka OECD-a, među 15 država s najboljom regulativom i najmanjim preprekama za tržišno natjecanje.
Tekst je naknadno izmijenjen u dijelu regulacije profesija gdje je u rečenici uz javne bilježnike istaknut loš skor u pogledu regulacije ljekarni.