Inflacija je uz oporavak od covid recesije najvažnija gospodarska tema ove godine. Iz mjeseca u mjesec pljušte objave s porukama “prijeđen je prag” i “najviše od…”. Društvene mreže pune su proroka hiperinflacije i reminiscencija na bivšu Jugoslaviju, Weimarsku Republiku.
Upućeniji povezuju inflaciju s uskim grlima globalnih lanaca nabave i međunarodnog transporta.
O približavanju “sudnjeg dana”, čini se, svjedoči i najnovija objava Državnog zavoda za statistiku koji je objavio da je inflacija u kolovozu iznosila 3,1%. Prag od tri posto prijeđen je prvi put od 2013. I dalje se pokazuje vrlo uska korelacija s inflacijom u europodručju gdje podatak iznosi 3%.
Izvor: DZS, Eurostat
U uvjetima visoke inflacije postavljaju se dva bitna pitanja. Prvo je važno za ulagače: kako zaštiti realnu vrijednost financijske imovine u uvjetima inflacije (u što uložiti)? Uskoro u okviru naše serije tekstova Baloni, baloni, izlazi tekst Maria Gatare na tu temu. Drugo pitanje je važno za sve građane – potrošače: koliko visoko može ići ova inflacija i kada će proći?
U odgovoru na ovo pitanje poslužit će nam struktura povećanja cijena (na godišnjoj razini) i analiza aktualnog kretanja cijena.
Inflacija koju mjerimo na godišnjoj razini (u odnosu na isti mjesec prošle godine) već nekoliko mjeseci raste zbog četiri ključna faktora:
- cijene energenata (koje su u covid recesiji upale u rupu pa su se ove godine vratile u normalu – nafta je već dulje vrijeme oko 70 dolara za barel – vidjeti sliku gore),
- duhan i alkohol (zbog povećanih trošarina),
- hoteli i restorani (zbog neočekivanog booma turističke potražnje),
- cijene ulja i povrća (zbog trendova na svjetskom tržištu hrane).
Na ostalim potrošačkim cijenama inflacija se ne osjeća toliko snažno, iako u pojedinim segmentima proizvođačkih cijena imamo visoku inflaciju tamo gdje su energetski inputi ključni u proizvodnji (npr. proizvodnja građevinskog materijala).
Ovo je dobro znati, ali takva zapažanja nisu od pomoći u pogledu predviđanja kretanja cijena u neposrednoj budućnosti. Jasno je, naime, da bi se očekivano smirivanje rasta cijena moglo dogoditi samo ako se nafta još neko vrijeme zadrži oko 70 dolara za barel i inflacijski impuls se ohladi. Događa li se to već sada?
Umjesto rasta u odnosu na isto razdoblje prošle godine treba gledati rast u zadnjem mjesecu u odnosu na predzadnji. Inflacija je u kolovozu u odnosu na srpanj iznosila 0,2% (2,4% ekstrapolirano na godišnjoj razini), pri čemu je ozbiljniji rast cijena zabilježen samo u segmentu hrane (zbog povrća) i rekreacije i kulture (koje nemaju velik utjecaj na životni standard jer Hrvati skromno prakticiraju i razgibavanje i kulturu, za razliku od alokohola i duhana).
Prerano je za zaključak da se cijene smiruju, ali naznaka je tu. To vidimo na slici koja pokazuje kretanje prosječne razine (a ne stope rasta) cijena u Hrvatskoj. U svibnju je završen veliki rast cijena na izlazu iz pandemijske rupe i sada ponovo vidimo rast koji je razmjerno blag i bliži ciljanoj razini od oko 2% na godinu. A razina cijena u kolovozu bila je tek 3% veća nego prije dvije godine, u kolovozu 2019. (prosječna neto plaća u međuvremenu je narasla gotovo 9%).
Izvor: DZS
Za sada je teško reći da inflacija neće ubrzati jer je veoma teško ispravno identificirati sezonske oscilacije kada se vremenske serije ovako “lome” (u kolovozu cijene inače stagniraju), pa treba pričekati kraj ove i početak sljedeće godine za konačnu potvrdu teze o tome da sada promatramo normalizaciju inflacijskog procesa.
Stisnuti globalni lanci nabave i transporta potiskivat će cijene prema gore, a najave monetarnih restrikcija (u SAD-u) i blagog usporavanja rasta gospodarske aktivnosti stiskat će prema dolje, pa je teško reći što će i u kojoj mjeri odnijeti prevagu. Ipak, izgled linije na gornjoj slici (strmi uzlet u prva četiri mjeseca ove godine i potom puno blaži rast) sugerira da će dodminantna priča o predstojećoj normalizaciji i postupnoj konvergenciji stope inflacije prema ciljanih 2% na godinu prevladati i učiniti inflaciju manje važnom temom u idućoj godini.