Ovaj tekst počiva na tezi da je u ovom stoljeću nastala fundamentalna promjena u odnosu tehnologije i bankarstva naspram iskustva iz druge polovice XX stoljeća. Sazrelo je vrijeme za klasifikaciju faktora koji objašnjavaju promjene i smjerova u kojima se one kreću.
Ne tako daleka prošlost
U vrijeme uvođenja prvih bankomata (1969.), sustava velikih plaćanja (prva polovica 80-ih) i on-line bankarstva (Wells Fargo, 1995.), banke su čvrsto vladale tehnološkim napretkom i koristile ga za učvršćivanje svojih konkurentskih prednosti. Visoki fiksni troškovi vezani uz ulaganja, sposobnost zadržavanja specifičnih znanja u segmentu upravljanja tehnologijama, a osobito sposobnost upravljanja velikim količinama podataka te operativnim i financijskim rizicima vezanim uz te poslove, činili su osnovu konkurentske prednosti. Ona je bila mnogo važnija od same regulacije koja je postavljala barijere ulasku na tržište, poput zahtjeva za minimalnim kapitalom kreditnih posrednika.
Regulacija je uglavnom samo otklanjala probleme koje tržište nije uspijevalo riješiti. Ključan problem su pretjerana kolebanja i financijske krize. Na primjer, moderne središnje banke nastajale su s ciljem smanjenja prevelikih financijskih fluktuacija. To se postizalo trajnim osiguranjem likvidnosti za solventne banke (tzv. Bagehotovo pravilo), pažnjom spram kontinuiteta i integriteta platnog prometa te, u kasnijoj fazi, izravnom regulacijom i supervizijom banaka.
U svemu tome važan je bio i novac. Novac je prvi postao predmetom čvršće regulacije od strane državnih institucija. Banknote izdane od strane banaka nestale su iz kolektivnog sjećanja tako da danas postoje tek kao simbolični relikti u obliku strogo reguliranih bankarskih banknota u Škotskoj. Gotovinu u optjecaju danas osiguravaju države putem središnjih banaka. Te iste središnje banke bitno utječu na kreaciju takozvanog unutarnjeg ili bankarskog novca koji nastaje u procesu monetarno-kreditne multiplikacije.
Banke su u takvim uvjetima uživale u onome što je Hrvoje Serdarušić na Labu, slijedeći Warrena Buffetta, nazvao jarak ili opkop – konkurentska prednost ili zaštita koju konkurencija ne može preskočiti. Nitko drugi nije imao resurse za ulazak u posao prikupljanja depozita, odobravanja kredita i obavljanja platnoga prometa. Marža klasičnih banaka u takvim je uvjetima u najvećoj mjeri zavisila o razlici između kamatnih stopa koje je banka platila na depozite i onih koje je zaračunala na kredite. Kao što pokazuje sljedeća shema, pobjednice su bile banke koje su uz što manji operativni trošak, što bolje upravljale rizikom. Ta dva “kata” u zgradi kamatne marže bila su ključna za ostvarivanje konkurentske prednosti. Uz dodatak da je uz kamatni dio prihoda u nekim zemljama (ne u svim) postojao i relativno siguran nekamatni dio: prihodi od naknada u platnom prometu, deviznog trgovanja i zamjena valuta, te prihodi od naknada u investicijskom bankarstvu za brokerske usluge, investicijsko savjetovanje i upravljanje portfeljima uključujući i vlastita sredstva.
Svijet se promijenio 2005.
Kadgod se jedan duboki evolutivni proces pokuša označiti jednom godinom ili datumom, sigurno će se pogriješiti. Međutim, jasne vremenske odrednice su zgodne jer stvaraju iluziju preokreta i simboliziraju promjenu o kojoj se želi govoriti. Stoga sam kao prijelomnu godinu odabrao 2005., premda se tada u poslovanju banaka nije ništa bitno promijenilo. Tada je britanska kompanija Zopa, prvi P2P (eng. peer to peer) kreditor, pokazala da se ne mora biti banka da bi se posredovalo između štednje i kredita na širokoj skali.
Time je simbolički započeo Fintech kredit – razvoj platformi koje na bazi velikih količina podataka omogućavaju posredovanje između vlasnika štednje i tražitelja kredita. Tipičan Fintech kredit nije banka nego de facto kreditni broker sa sofisticiranom tehnologijom koja «štedišama» pomaže pri upravljanju rizicima i pronalaženju tražitelja kredita. Konceptualno, to je bankarstvo kao u Antici, s time da su antički bankari ipak ulagali i malo vlastitog kapitala. No, na tržištu se pojavljuju i Fintech kreditni posrednici koji plasiraju vlastita sredstva i ulaze u jamstvene poslove i slične aranžmane kojima preuzimaju i obaveze prema osobama koje plasiraju novac, čime njihov business case postaje sličniji konceptu tradicionalnih banaka.
Prve P2P kreditne platforme omogućio je internet. Internetu treba zahvaliti smanjenje troškova prikupljanja, obrade i diseminacije informacija. Internet i rast računalnih kapaciteta odnosno pad njihovih troškova pomogli su izgradnji mosta preko jarka.
Zatim je uslijedio niz inovacija koje će učvrstiti taj most. Bez ambicije za sveobuhvatnošću, za potrebe ovoga teksta možemo ih poredati ovako:
- Internet je pospješio integraciju burzi i transformaciju klasičnih brokera u aplikacije za trgovanje preko kojih se pristupa mnoštvu integriranih burzi širom svijeta.
- Bitcoin, blockchain i općenito DLT (eng. Distributed Ledger Technologies) otvorio je ranije neslućene mogućnosti.
- Sve veći i horizontalni utjecaj umjetne inteligencije, od algoritamskog trgovanja do robo-savjetovanja prigodom ulaganja.
- Pojava novih, digitalnih ili kripto tržišta kapitala (ICO) i širenje kriptovaluta zahvaljujući širenju novih poslova zasnovanih na blockchainu.
- Fintech debit – pojava posrednika koji nude objedinjeno upravljanje računima i platnim transakcijama.
- Pojava novih platnih tehnologija kao što su transakcijski sustavi zasnovani na DLT i trenutačna plaćanja.
- Institucionalne promjene kao što je uvođenje eura i drugi oblici političkih i ekonomskih integracija koji dovode do jačanja konkurencije i gubitka tradicionalnih izvora prihoda povezanih s posredovanjem među državama, valutama i sustavima.
Pod utjecajem ovih promjena bankarstvo je postalo zrela industrija. Tradicionalno bankarstvo je danas sve više nalik pružateljima usluga klasične i mobilne telefonije, s tom razlikom što je još uvijek mnogo reguliranije. Iako niže prikazan trend broja zaposlenih u bankarstvu u Hrvatskoj nije plod samo tehnoloških promjena nego se u tome očituju snažno lokalni utjecaji – dugotrajna ekonomska kriza, pada broja stanovnika, promjene starosne strukture i loše regulacije i politike, sličan se trend vidi i u razvijenim zemljama. Broj zaposlenih u ovom sektoru u EU je opadanju zadnjih 10 godina. Tradicionalna slika o moćnim i ekstremno profitabilnim bankama tako blijedi u usporedbi sa sudbinom tradicionalnih prerađivačkih industrija koje opstaju i napreduju samo uz krajnje napore, inovacije i borbu za efikasnost na svakom koraku. Nekada se razlika između “financijskog” i “realnog”sektora ogledala prema kriteriju profitabilnosti, plaća, rasta zaposlenih, a danas su sve industrije postale slične.
Udjel zaposlenih u bankama u ukupnom broju zaposlenih u Hrvatskoj
Izvor: izračun Arhivanalitike
Transformacija u nekim segmentima tek počinje, a u nekima je pri kraju
Različiti segmenti tradicionalnog bankovnog poslovanja različito su zahvaćeni opisanim promjenama. BIS procjenjuje da fintech zauzima već oko 35-40% tržišta novoodobrenih nenamjenskih i neosiguranih kredita u SAD-u, uz sličan udjel kod takvih kredita za mala i srednja poduzeća. Općenito, tamo gdje je moguća brza transakcija na temelju automatskog skoringa, fintechovi nemilice oduzimaju tržište bankama. Međutim, kod složenijih transakcija, kao što su stambeni krediti za građane i investicijski krediti za poduzeća, promjene su mnogo sporije.
Tržišta kapitala su već potpuno izgubljena za banke. U SAD-u su ona oduvijek bila odvojena od komercijalnih banaka, ali u Europi su regulacija i tradicionalno veća tromost i nesklonost inovacijama u financijskom sektoru dugo osiguravale dominantnu ulogu tradicionalnih banaka i na tržištu kapitala. Njihovi investicijski odjeli bili su najjači. Međutim, s internetom je došlo do decentralizacije, globalizacije i integracije te eksplozije konkurencije. Specijalizirane web stranice danas pružaju više informacija nego što su ih donedavno pružali Reuters i Bloomberg terminali, a na njima se reklamiraju platforme za trgovanje koje su lako i brzo dostupne. Pametni ugovori će donijeti dodatno ubrzanje integracija, jer će omogućiti integraciju infrastruktura manjih nacionalnih burzi. Tako će tradicionalnim bankama ostati samo ufanje u inerciju ponašanja korisnika financijskih usluga. Investicijsko savjetovanje odnosno upravljanje portfeljima ostat će kao autonomna funkcija, no i ona će se prožeti tehnologijom, a već sada je posve otvorena prema ne-bankarskim konkurentima koji lako ulaze na ova tržišta.
Novac
Tehnologija novca je do sada doživjela mnogo manje promjene od tržišta kredita, kapitala i platnih sustava o kojima će biti više riječi u drugom dijelu. Ipak, pojava kriptovaluta ovo područje čini najuzbudljivijim za analizu i predviđanje.
Najstarija novčana tehnologija koja je još uvijek u uporabi – kovanice i papirni novac – daleko je od povijesnog zalaska. Upravo suprotno: upotreba gotovoga novca u mnogim zemljama raste i zadržava se na relativno visokoj razini naspram BDP-a.
Slika pokazuje za mnoge iznenađujući podatak da se relativno najviše gotovog novca koristi u jugoistočnoj Aziji (10%-20% BDP-a), i to u Japanu, Hong Kongu i na Tajlandu. Omjer gotovine u optjecaju i BDP-a za euro područje veći je nego za SAD što je također iznenađujuće jer se predmnijeva da je dolarski cash pri svjetskome vrhu (u apsolutnome iznosu ga sigurno ima najviše) s obzirom da cirkulira u cijelom svijetu i služi kao transakcijsko sredstvo za najveći dio kriminalnih trgovina. Hrvatski omjer gotovine i BDP-a je približno isti kao za SAD. Može se zaključiti da još uvijek vrijedi ona stara uzrečica Cash is king. S druge strane, doista postoje zemlje (npr. u Skandinaviji) gdje je omjer gotovine i BDP-a pao ispod 2%.
Izvor: Arhivanalitika.
Nordijski niski omjeri gotovine i BDP-a (Norveška, Švedska, a prednjači Island koji nije prikazan na slici) samo su jednim dijelom posljedice svjesnih napora tamošnjih vlada u ostvarivanju tzv. bezgotovinskih društava. U velikoj mjeri se radi o razvoju potrošačkih preferencija. Ljudi naprosto više ne traže gotovinu nego druge instrumente za obavljanje transakcija.
Velike razlike u preferencijama za gotovinom još uvijek nisu dovoljno objašnjene. Na primjer, BIS spominje da se u transakcijama u malom retailu u Njemačkoj oko 80% plaćanja još uvijek obavlja gotovinom, dok je isti omjer u susjednoj i gospodarski slično razvijenoj te kulturno sličnoj Nizozemskoj pao ispod 50%.
Prikazani razmjeri razlika u ulozi gotovine nisu ni pod kakvim utjecajem pojave kriptovaluta. Nakon pojave bitcoina 2009. i njegovoga kasnijeg širenja, proširilo se uvjerenje da bi bitcoin i druge kriptovalute mogle odmijeniti tradicionalni novac. Na prvi pogled, to se počelo događati. Tržišna kapitalizacija svih kriptovaluta u ovom trenutku prelazi 200 milijardi USD. Bitcoin čini preko polovice tog iznosa. Usporedi li se taj iznos s novčanom masom američkog dolara (gotov novac u optjecaju + iznosi na transakcijskim računima kućanstava i poduzeća) dolazimo do omjera od 5-6%, koliko iznosi tržišna kapitalizacija svih kriptovaluta naspram vrijednosti američke novčane mase, od čega bitcoin predstavlja 2,5%-3% (USD novčana masa M1 iznosi oko 3,7 bilijuna USD).
Međutim, ta usporedba nije korektna u metodološkom smislu. Bitcoin i druge kriptovalute služe drukčijim svrhama u usporedbi s tradicionalnim novcem. Prema najraširenijoj definiciji po kojoj je novac ono što novac radi, treba zapaziti da kriptovalute nemaju dvije od tri funkcije novca. One, kao i novac, služe čuvanju vrijednosti – predmet su ulaganja. U tom smislu se nazivaju još i kriptoimovina (tonije, u BIS-u i službeno preferiraju taj naziv). To je naprosto nova klasa imovine koja se nudi na investicijskom tržištu, nešto slično kao tradicionalno zlato prevedeno u IT svijet.
Pokušaj konceptualnog odvajanja pojma valuta od pojma imovine naglašava da je uporaba tzv. kriptovaluta kao sredstva plaćanja, što je druga funkcija novca, vrlo ograničena. U trećoj novčanoj funkciji – novca kao mjerila vrijednosti, kriptovalute ni izbliza nisu zaprijetile tradicionalnim valutama. Naprotiv, tradicionalne valute poput dolara i eura su im potrebne da bi u njima iskazale svoju vrijednost, kao i sve druge imovine.
Dakle, prema kriteriju preuzimanja novčanih funkcija, utjecaj kriptovaluta na komercijalno i centralno bankarstvo za sada je nikakav ili tek marginalan, mnogo manji no što sugeriraju ranije navedeni postoci.
Međutim, pojava blockchaina odnosno u širem smislu DLT-a (eng. distributed ledger technologies) usporedo s kriptovalutama donosi neke značajnije promjene.
Tekst se sutra nastavlja: o promjenama u platnim sustavima; klasifikacija tehnoloških promjena koje ugrožavaju tradicionalnu funkciju banaka