Manje makroekonomske neravnoteže u Hrvatskoj, ali strukturni problemi ostaju

Demokracije su stalno na rubu? Foto: Bowie 15 / Dreamstime

Eurostat je prošli tjedan objavio konačnu tablicu indikatora za detekciju makroekonomskih neravnoteža u zemljama EU. Medijsku pažnju je do sada privukla činjenica da će Hrvatska ponovo biti predmetom dubinske analize na temelju koje će se na proljeće dati preporuke za vođenje ekonomske politike. Hrvatska tako do daljnjega ostaje u Proceduri makroekonomskih neravnoteža (engl. Macroeconomic Imbalance Procedure, MIP).

Podsjetimo, Procedura prekomjernih makroekonomskih neravnoteža je dio skupine preventivnih i korektivnih mehanizama Europske komisije uvedenih reformom Pakta o stabilnosti i rastu 2011. godine, pod nazivom Six Pack.

Javnosti je svakako poznatija Procedura prekomjernog proračunskog manjka, koja je izravno vezana uz zadovoljavanje konvergencijskih kriterija za članstvo u eurozoni. Međutim, ne smije se zaboraviti da, iako MIP nije dio konvergencijskih kriterija, odluka Odbora za ERM 2 o uključivanju Hrvatske u tečajni mehanizam – „čekaonicu“ za euro, može značajno ovisiti i o položaju Hrvatske na ovoj tablici (za podsjetnik o procesu pristupanja ERM 2 pogledati ovdje).

Podaci o makroekonomskim neravnotežama za Hrvatsku su prikazani u Tablici 1. Iz nje se može vidjeti kako je od 2011. (kada je MIP formalno uveden) Hrvatska bilježila najveći broj neravnoteža u razdoblju od 2011. do 2013. godine. Tada su problematične neravnoteže bile:

  • neto međunarodna investicijska pozicija koja je značajno nadmašivala referentnu vrijednost od 35% BDP-a
  • udio u svjetskom izvozu koji se značajno smanjivao
  • dug opće države koji je kontinuirano rastao
  • stopa nezaposlenosti koja se povećavala
  • stopa aktivnosti koja se smanjivala
  • stope dugoročne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih koje su se povećavale

Tablica 1: Indikatori makroekonomskih neravnoteža u Hrvatskoj

Indikator Referenta  vrijednost 2011 2012 2013 2014 2015 2016
Tekući račun (% BDP-a) – prosjek 3g <+6% BDP-a; >-4% BDP-a -2.4 -0.7 0 0.9 2.5 2.9
NIIP >-35% BDP-a -91.5 -90.6 -88.5 -85.4 -76.5 -70.1
Realni efektivni tečaj (42 partnera) – promjena u3g -/+11% (zemlje izvan EA) -4.7 -8.4 -3.9 -0.9 0.2 0.1
Udio u svjetskom izvozu – promjena u 3g >-6% -16 -23.8 -23 -19.9 -5.8 8.12
Nominalni ULC – promjena u3g <12% (zemlje izvan EA) 6.3 -1.6 -3.9 -6.4 -6.1 -5.9
Indeks cijena nekretnina – promjena u1g <6% -2.1 -4.6 -5.8 -1.1 -2.4 2.1
Tijek kredita privatnom sektoru (% BDP-a) <15% -2.3 -3 -0.6 0.1 -1.4 -0.1
Dug privatnog sektora (% BDP-a) <160% BDP-a 122.8 120 117.9 118.1 113.2 106.1
Dug opće države (% BDP-a) <60% BDP-a 65 70.6 81.7 85.8 85.4 82.9
Ukupan dug financijskog sektora – promjena u1g <16,5% 2.6 1 3.2 0.2 2.1 2.5
Stopa nezaposlenosti – prosjek 3g <10% 11.6 13.8 15.6 16.8 16.9 15.6
Stopa aktivnosti (15-74) – promjena u 3g  

>-0,2pb

-1.7 -1.7 -1.4 2 3 1.9
Stopa dugoročne nezaposlenosti (15-74)  – promjena u 3g  

 

<0,5pb

3.1 5.1 4.4 1.7 0 -4.4
 

Stopa nezaposlenosti mladih (15-24) u aktivnom stanovništvu – promjena u 3g

 

<2pb

13 16.8 17.6 8.3 0.1 -18.1

Izvor: Eurostat

U 2014. godini broj neravnoteža se smanjio na 6 zbog rasta stope aktivnosti stanovništva, što se velikim dijelom može objasniti učincima stručnog osposobljavanja. Od 2015. godine broj neravnoteža je smanjen na 3 zbog oporavka udjela izvoza u svjetskom izvozu (o jačanju izvoznog sektora se dosta govori i pisali smo o tome na Labu) te usporavanja rasta odnosno pada stope nezaposlenosti mladih (opet stručno osposobljavanje?) i dugoročno nezaposlenih (aktivne mjere tržišta rada?).

S tri makroekonomske neravnoteže Hrvatska pripada prosjeku EU (2,96). Međutim, Grafikon 1 pokazuje da nema razloga za zadovoljstvo bez obzira na nešto povoljniju situaciju. U Europskoj uniji 12 zemalja još uvijek bilježi bolji rezultat od Hrvatske u pogledu makroekonomskih neravnoteža.

Grafikon 1: Broj makroekonomskih neravnoteža u zemljama EU

Izvor: Eurostat

Također, ne treba zaboraviti da je veliki broj neravnoteža smanjen zbog povoljnog ekonomskog okruženja u EU i Hrvatskoj, što znači da je većina napretka cikličkog odnosno kratkoročnog karaktera. Ponovna recesija u EU i Hrvatskoj vrlo bi brzo dovela do rasta neravnoteža. Zbog toga, umjesto zadovoljstva, treba posvetiti više posla rješavanju strukturnih problema koji su u hrvatskom gospodarstvu vidljivi i u trenutcima gospodarskoga rasta.