Kako je moguće da u jednoj anketi više od polovice ispitanika u Hrvatskoj podržava uvođenje eura, dok u drugima potpora ne prelazi 40%? Ljudima prvo padne na pamet: „muljaža“. Uvjeren sam da o tome nema govora. Najdalje dokle možemo ići je kazati: „šlamperaj“. I dodati: ponekad je šlamperaj stvarno šlamperaj, a ponekad je problem toliko složen da se jednostavnim anketama i ne može zahvatiti drugačije nego – šlampavo.
Prvo ćemo raspravljati o efektu pitanja: pitanje o istoj stvari može se postaviti različito, što dovodi do različitih odgovora. To je takozvani problem okvira ili konteksta.
Vjerojatno najpoznatiji primjer je onaj koji otkriva averziju prema riziku. Kada ljude pitate hoće li se cijepiti ako je vjerojatnost preživljavanja bolesti veća od 99%, manji će broj ispitanika odgovoriti potvrdno nego ako postavite pitanje hoće li se cijepiti ako je očekivana stopa smrtnosti 1%. Sa samom pojavom i našim znanjem o njoj ništa se nije promijenilo. Promijenjen je samo način verbalne (i statističke) prezentacije problema: ljudi reagiraju na jasniju predstavu rizika jer gaje averziju prema riziku.
Problemi o kojima pitamo ljude često su puno teži od problema cijepljenja (osim za anti-vaxere, ali nećemo sad o njima). Zbog toga je kvaliteta prezentacije problema tj. formulacija pitanja važna (osim ako ne pitate ispitanike jesu li za HDZ ili SDP, to je prilično jasno pitanje). Stoga u predstavljanju anketnih rezultata treba voditi računa o pitanjima i dobro promišljati o tome kako pitanja utječu na odgovore.
Ljudi u medijima još nisu naučili to. Naučili su da pri predstavljanju rezultata treba predstaviti veličinu uzorka, vrijeme i način prikupljanja podataka (npr. je li terenska ili telefonska anketa), naziv agencije koja je provela istraživanje, a u novije doba navode čak i pogrešku uzorkovanja – moguće odstupanje od predstavljenog rezultata (u jednu ili drugu stranu) zbog toga što je rezultat dobiven na reprezentativnom uzorku, a ne na cijeloj populaciji. No, i dalje se javnost ne upozorava kada se isti problem predstavlja na različite načine.
Dakle, kako je moguće da u jednoj anketi više od polovice ispitanika u Hrvatskoj podržava uvođenje eura, dok potpora u drugima ne prelazi 40%? U nastavku ćemo se osvrnuti na tri ankete: Eurobarometar, anketu HNB-a i anketu HRT-a.
Eurobarometar
Eurobarometar je sustav kontinuiranog anketiranja građana u EU o nizu pitanja, pa tako i o euru. Provode ga agencije, za Europsku komisiju koja objavljuje rezultate, po zemljama članicama. Rezultat za Hrvatsku dobiven je izravnim terenskim anketiranjem 1 011 ispitanika 6. studenog 2018. Ispitanici su odgovarali na sljedeće pitanje: „Jeste li za ili protiv Europske ekonomske i monetarne unije s jednom valutom, eurom?“Sljedeća slika pokazuje da je 40% ispitanika bilo za, a 56% protiv:
Izvor: Eurobarometar, studeni 2018.
HNB
HNB je na svojim stranicama 8. ožujka 2019. objavio tekst pod nazivom „Anketno ispitivanje građana o uvođenju eura u Republici Hrvatskoj“. Slučajan i nacionalno reprezentativan uzorak (a onda i pogreška uzorkovanja) gotovo je isti kao kod Eurobarometra (n = 1 000), metoda je telefonska (CATI), a zadnje istraživanje provedeno je od 18. do 25. veljače 2019. Na pitanje „Prema Vašem mišljenju, treba li Hrvatska uvesti euro?“ 51,7% ispitanika odgovara potvrdno, a 40,4% se protivi. Rezultat je sličan kao u prethodnom valu metodološki identičnog istraživanja (koje se provodi dvaput godišnje) i različit je od rezultata Eurobarometra, što ćemo objasniti u nastavku teksta.
Izvor: HNB (Ipsos Public Affairs)
HRT
HRT je 23. travnja 2019. objavio rezultate ankete dobivene na uzorku od 1 400 ispitanika, što daje nešto manju pogrešku uzorkovanja od +/- 2,62%. Anketa je provedena od 12. do 18. travnja, no na stranicama HRT-a nema informacije o metodi prikupljanja podataka.
Ne možemo točno znati kako su glasila pitanja, jer nacionalna TV kuća prvo na ekranu pokazuje naslov „Uvođenje eura“ i predstavlja rezultate koji su slični onima Eurobarometra (za odnosno „da“ 39,3%, a protiv odnosno „ne“ 53,4%). Uočite da se ovdje rezultat očekivano zbraja u 100%. Zašto je to potrebno posebno napominjati?
Na sljedećem ekranu, koji voditeljica tumači kao odgovor na pitanje Treba li Hrvatska ući u Ekonomsku i monetarnu uniju i uvesti euro umjesto kune?, vide se ponuđeni slojeviti odgovori, ali se ne zbrajaju u 100%. Prva dva odgovora „da“ zbrajaju se u 31,5%, druga dva „ne“ u 46,8%, što zajedno s prva dva „da“ daje 78,3% (= 31,5% + 46,8%), a kad se to uveća za 7,3% onih koji su odgovorili s „ne znam“, dolazimo do inovativnog statističkog rezultata koji kaže da je 85,6% = 100%. Moguće je da razliku čine neki koji nisu odgovorili baš na to ponuđeno pitanje (ali jesu na prethodno), no to ne samo da nije objašnjeno, nego vjerojatno i nije moguće, jer kad bi bilo tako, zašto se odgovori na prvo pitanje zbrajaju u 100% (teško je zamisliti da su baš svi odgovorili na prvo, a čak 14,4% nije odgovorilo na drugo pitanje)?
HRT-ove rezultate možemo sažeti ovako: ne znamo točno kako glasi prvo pitanje, voditeljica je rekla kako glasi drugo, ali se na ekranu vidi isti naslov („Uvođenje eura“), pa ne znamo ima li kakve veze između drugog pitanja (čiji su rezultati pogrešno predstavljeni jer se ne zbrajaju u 100%) i prvog.
HRT-u možemo poželjeti više sreće drugi put, a da nas nitko ne optuži da smo selektirali samo one podatke koji idu u prilog eura, jer ćemo u nastavku usporediti ipak logičnije prezentirane rezultate Eurobarometra, koji pokazuju većinsko protivljenje euru, i HNB-a koji pokazuju većinsko zalaganje za euro.
Eurobarometar vs. HNB
Osim vremena ispitivanja (studeni 2018. naspram veljače 2019.), najvažnije razlike između Eurobarometra i HNB-a odnose se na metodu (teren vs. telefon) i na pitanje koje je u Eurobarometru kompleksno („Jeste li za ili protiv Europske ekonomske i monetarne unije s jednom valutom, eurom?“), dok je kod HNB-a pitanje ogoljeno i posve jednostavno („Prema Vašem mišljenju, treba li Hrvatska uvesti euro?“).
U odgovorima nema točnog i pogrešnog. Svaki je odgovor dat na konkretno pitanje, pa samo možemo sumnjati da se u formulaciji „za ili protiv“, gdje se ljudi opredjeljuju protiv neke unije (EMU), za koju većina ne zna što točno znači, budi prirodni nerv otpora i sumnje što navodi na veći udjel „ne“ odgovora u Eurobarometru. Također, u Eurobarometrovom pitanju uopće se ne kontekstualizira Hrvatska i njeno uvođenje eura, dok je taj kontekst u HNB-ovom pitanju više nego jasno predstavljen. To bi moglo navesti na zaključak da je HNB-ov rezultat pouzdaniji, iako ćemo u nastavku vidjeti da niti to ne mora biti slučaj. Ta tema će još malo pričekati, jer se iz HRT-ovog šlamperaja ipak može izvući još nešto informativno.
Tamo se posredno može izvesti poučan zaključak o važnosti konteksta – okvira, u ovom slučaju o kontekstu ponuđenih odgovora. Promotrite bolje drugu HRT-ovu sliku, na kojoj 23,7% ispitanika odgovara s „ne, sve dok se hrvatska ekonomija potpuno ne oporavi“. Promislimo li malo, ovo bi se pitanje moglo interpretirati i kao „da, ali kada se hrvatska ekonomija potpuno oporavi“. Semantička inverzija je logična, no ne možemo znati bi li 23,7% (ako je taj postotak točan, s obzirom da se HRT-ovi odgovori ne zbrajaju u 100%) odgovorilo tako da je pitanje drugačije postavljeno. Možda bi se dio ispitanika prebacio u onih 23,1% (ako je taj podatak točan) koji smatraju da kuna zauvijek treba ostati hrvatska valuta.
Polarizacija vs. rafinirana segmentacija stavova
Prema tome, kada se okvir za odgovor postavi polarizirano – crno-bijelo (za/protiv, da/ne) – dobivaju se i takvi odgovori. Zavisno o informacijskom sadržaju konteksta (pitanja), polarizacija će pretegnuti u jednu ili drugu stranu. Time se očito može manipulirati.
Ipak, s priličnom se dozom sigurnosti može zaključiti kako ima relativno malo onih koji se dosljedno i u svim okolnostima protive uvođenju eura. Među onima koji se u polariziranim okvirima opredjeljuju za ili protiv, mnogo je onih koji slojevito misle i pokušavaju shvatiti širi kontekst (npr. kada; da, ali možda ne sada). No, nije lako tako misliti (i stavovi stručnjaka se u tim pitanjima razlikuju). Teško je, ako ne i nemoguće, detektirati tu rafiniranost stavova i sumnji nekom anketom. Kombinacija neke složenije ankete, dubinskih intervjua i fokus grupa uz puno pažnje posvećene konceptualnim okvirima, mogla bi otkriti nešto više, no čini se da to još nitko nije pokušao.
Uglavnom, bilo bi jako dobro da ljudi razviju imunitet na ankete. One su jako fake news. Na prvi pogled se čini da je HNB-ova najmanje takva. Ona jedina precizno prezentira ogoljeni kontekst (treba li uvesti euro u Hrvatskoj ili ne). No, ako se bolje pregledaju rezultati, vidjet će se da je i onih 51,7% „da“ i 40,4% „ne“ upitno.
Iz sljedeće slike se vidi da ponuđeni odgovori nisu simetrični. Ispitanici su imali na raspolaganju više rafiniranih opcija za „da“ nego za „ne“. Stoga ne možemo znati kako je to utjecalo na odgovore. I među ovima koji su za „da“, ima 13-tak posto skeptika. Kako drugačije nazvati ljude koji smatraju da bi euro trebalo uvesti tek za 10 ili više godina? Ovi koji su za uvođenje eura kroz pet godina uklapaju se u trenutačno očekivanu dinamiku uvođenja eura 2023.-2024. te ih možemo smatrati „dakavcima“. Ali, ovi koji su za deset plus mogli bi se iz perspektive realnih vremenskih okvira brojati i kao da su protiv. A opet, oni zapravo i nisu protv … teško je znati …
Izvor: HNB (Ipsos Public Affairs)
Euro je sam sebi najveća potpora
Ako bih morao nekako sažeti ova razmatranja, zaključio bih da je hrvatska javnost u pogledu eura polarizirana i zbunjena, bez nekog jasnog stava, moguće i svjesna slojevitosti problema. Čim se ponudi veći broj odgovora, ma kako loše formulirani bili, ljudi se rasprše među njima. I među onima koji se odlučuju za odgovore tipa „da“ ima skeptika, ali i među onima koji zaokružuju varijante koje počinju s „ne“ ima onih koji razmatraju mogućnost uvođenja eura kad se zadovolje neki uvjeti.
Unatoč tome, ankete nisu posve besmislene. To se pogotovo odnosi na one s međunarodno usporedivim rezultatima poput Eurobarometra. Iako treba sumnjati u razine potpora i protivljenja u Hrvatskoj u Eurobarometru, jer u pitanju nije određen hrvatski kontekst, nema razloga za sumnju da su pogreške među zemljama jako različite. Zbog toga usporedba rezultata među zemljama ima smisla. Tu se otkriva jedna važna pravilnost zbog koje ponavljam prvu sliku:
Desno, s najmanjim potporama, nalaze se zemlje koje nemaju euro (Češka, UK, Švedska itd.), a lijevo, s najvećim potporama, nalaze se zemlje koje su uvele euro, i to posebno manje zemlje (Slovenija, Luksemburg, Estonija, Irska itd.). Euro sam sebi stvara potporu, naročito ako je zemlja manja. Čak i u Grčkoj, gdje je euro navodno „uzrokovao“ krizu (to su tvrdili neki poznati ekonomisti), potpora euru tj. EMU (sjetite se pitanja) je na dvije trećine. Uostalom, upravo zbog potpore javnosti euru, Cipras i Varufakis bili su prisiljeni odustati od nekih svojih nauma sredinom danas već zaboravljene 2015. Tada su referendumom željeli učvrstiti svoje pregovaračke pozicije naspram Euroskupine, ali su polučili suprotan efekt iako je narod na referendumu glasovao protiv sporazuma s Euroskupinom. No, to je već druga priča.
U svakom slučaju, svjestan besmislenosti anketa i nadglasavanja, i svjestan da euro sam sebi stvara potporu, odlučio sam napisati knjigu o monetarnoj uniji u Europi i o njezinoj važnosti za Hrvatsku. Naravno, to nije ni jedini ni glavni motiv i sadržaj te knjige, ali knjiga počinje upravo s time: kao objasniti razlike u rezultatima Eurobarometra po zemljama.
Preostalih dvjesto pedeset i nešto stranica knjige služi informiranju o tome kako funkcionira europska monetarna unija i što ona može značiti za Hrvatsku; koji su argumenti za, a koji protiv eura u Hrvatskoj. Ima i puno detalja o spomenutoj grčkoj epizodi. Objašnjava se zašto se tamo sve odigralo kako se odigralo, i kako je rezultat nakon grčke krize oblikovao današnje europodručje u koje hrvatski građani možda hoće, a možda neće ući.