Kao što pokazuje donja slika, tržišta se već tri mjeseca ljuljaju oko horizontalnog prosjeka, uglavnom vođena tvitovima i političkim rizicima. Rizik recesije je percipiran i na tom planu nema ništa nova dok neka statistika doista ne iznenadi u jednu ili drugu stranu. Imali smo optimistično ljeto do početka kolovoza, zatim je nastupio depresivan kolovoz, pa optimističan rujan, potom je slijedilo otriježnjenje u listopadu, da bi proteklih nekoliko dana ponovo nastupio kratkotrajni optimizam zahvaljujući objavama o nekoj vrsti “sporazuma” između SAD-a i Kine, i to sporazuma koji nitko nije vidio i koji je i najavljen kao tek nulti korak u normalizaciji trgovačkih odnosa.
U tehničkom smislu pitanje je može li linija tržišta probiti ovaj horizontalni tunel u kojem se kreće već dulje vrijeme, jer tjedan je donio najveći porast cijena dionica u četiri mjeseca. Pitanje je zanimljivo jer narednih dana nema osobitih poticaja kao što su sastanci vodećih središnjih banaka, pa će se vidjeti što tržištu mogu donijeti eventualni napredak u odnosima EU i UK (sastanak Vijeća je 17.-og) i daljnje razjašnjavanje dogovora između Kine i Amerike.
Cijene obveznica se kreću u obratnom smjeru, pa je svijet nakon risk-on faze zadnjih dana izbjegao s dna zamke negativnih kamatnih stopa, ali je i dalje čvrsto u minusima s prinosima. Obveznice koje služe kao sigurna utočišta čvrsto su u negativi ali manjoj nego pred desetak dana, a zanimljivo je da se hrvatski prinosi pokazuju vrlo stabilnima, vjerojatno zbog toga što dugoročne obveznice i dalje imaju djelomičan karakter rizične imovine – višak prinosa hrvatske obveznice čini atraktivnima kada kapital općenito bježi u obveznice, ali izgleda da ih isti taj višak čini atraktivnima i kada sklonost riziku raste.
Zbog toga je i spread između 10-godišnjeg i sintetičkog 3-godišnjeg prinosa koji aproksimira promjene krivulje prinosa postao neobično stabilan, što je pojava koja je jedinstvena među zemljama koje pratimo na donjoj slici naših recesijskih indikatora – nagiba krivulje prinosa.
