Hoće li se itko osvijestiti nakon podataka o rastu u drugom tromjesečju 2019.?

Objavljeno

Demokracije su stalno na rubu? Foto: Bowie 15 / Dreamstime

Ad
Ad

Nakon podatka o ratu BDP-a za 3,9% u prvom tromjesečju ove u odnosu na prvo tromjesečje prošle godine, koji je objavljen pred tri mjeseca, narasle su zazubice. Da je samo još malo popustila samokontrola, slušalo bi se o hrvatskom gospodarskom čudu (ovako smo slušali “samo” o velikom uspjehu). Pretendenti na rashode državnoga proračuna dobili su municiju za traženje većih alokacija u proračunima za izborno poroznu 2020. i naredne godine.

Upozorenja kako se radi o prolaznom učinku jer su se u kratkom roku poklopile tri stvari – naglo pojačano povlačenje EU fondova, “catch-up” efekti osobne potrošnje i odgoda djelovanja kriznog impulsa u Europi (koji se već bio pomalo osjećao u drugoj polovici 2018.) – nisu stigla do adresa onih kojima su bila namijenjena.

Pogledajmo sada ima li šanse da jučer objavljen podatak o rastu BDP-a za 2,5% u drugom tromjesečju ove u odnosu na drugo tromjesečje prošle godine nekima malo načuli uši. Iza te brojke, tko gledati želi i znade, vide se opaki tragovi najavljene europske recesije.

Prvo, sezonski prilagođena stopa rasta u drugom u odnosu na prvi kvartal ove godine za 0,2% (neznatno više od 0,8% na godišnjoj razini) uvjerljivo je najniža kvartalna stopa rasta u dužem razdoblju. Treba ju jasno i glasno kvalificirati kao ozbiljno usporavanje u drugom tromjesečju.

Drugo, najvažniji doprinos usporavanju došao je iz izvoza (pad izvoza roba za 0,9% u drugom kvartalu ove u odnosu na drugi kvartal prošle godine dok se usluge još drže u zoni rasta). To je logično i očekivano, jer se prvo preko izvoza osjeti usporavanje na našim najvažnijim izvoznim tržištima u EU, od kojih je jedno – Njemačka – već nekoliko mjeseci u još neproglašenoj recesiji.

Treće, faktori rasta koji su do sada uspješno neutralizirali efekt zauzdanog izvoza – osobna potrošnja i investicije pogonjene EU fondovima – u drugom su kvartalu malo zakazali: rast osobne potrošnje usporio je s 4,4% u prvom na 2,7% u drugom kvartalu (sve mjereno tim nesretnim “u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine”), a bruto investicije s 11,5% na još uvijek visokih 8,2%. Sreća da je i rast uvoza usporio (sa 7,7% na 6,7%, što je i očekivano kada domaća potražnja malo oslabi), inače bi rast BDP-a bio još sporiji.

Druga strana iste medalje vidi se u strukturi rasta bruto dodane vrijednosti po sektorima: prerađivačka industrija dala je negativan doprinos promjeni u drugom tromjesečju. U korelaciji s izvoznim intermezzom, naravno.

Rast realne BDV u drugom tromjesečju 2019. u odnosu na isto razodoblje 2018.

Izvor: DZS

Uslužni sektor osim financija i nekretnina još uvijek vuče dovoljno da se stope rasta doimaju pristojno, no struktura je nezdrava, neodrživa, iako može potrajati i kroz treći kvartal koji još uvijek stigne izgledati i malo bolje od drugoga (ovo nije prognoza, samo mogućnost).

Međutim,  Hrvatska je premala da bi se i unatoč vodopadu EU fondova održala dugo izoliranom od preskakivanja gospodarskog motora u okruženju. Zbog toga će četvrto tromjesečje biti igra istine. Na žalost, podatak o rastu potkraj ove godine znat ćemo tek potkraj veljače 2020., a proračun će se raspravljati u Saboru iza polovice mjeseca studenoga, kada će biti poznati tek podaci za treći kvartal. Dakle, moguće je da ćemo već biti “u banani” dok će politika raspravljati misleći da žive nastavak nekog gospodarskog uspjeha. Zbog toga treba jako pažljivo i odgovorno planirati sljedeću godinu kako prenapuhana očekivanja ne bi donijela neželjena iznenađenja.

Jer, svijet se opasno ljulja na rubu recesije. O tome smo već dovoljno pisali na Labu, uz oznake neizvjesnosti vezane uz trgovački rat, Brexit i još ponešto. I naši recesijski signali ponovo otkrivaju inverziju krivulje prinosa u SAD-u (tablica u dnu teksta). To je u vezi s ovom zadnjih dana slavljenom informacijom o negativnim prinosima na zadnjoj aukciji kratkoročnih vrijednosnih papira države. Dužnike veseli taj signal koji otvara nadu u daljnji pad kamatnih stopa, no ne treba zaboraviti kako je riječ o signalu gospodarske slabosti koji pomalo počinje uzimati svoj danak. Naplata toga danka za sada se obavlja negdje drugdje (ponajprije u Njemačkoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji koje su u drugom tromjesečju bile u minusu), no to ne znači da će kasa za svođenje računa samo tamo i ostati.