I dok “spektakularna” vijest o poduzeću koje zapošljava manje od promila hrvatskih radnika, a koje je jedan strani vlasnik za lijepe novce prodao drugome pomalo pada u zaborav, ovaj tjedan nastavljamo sa serijom dobrih vijesti iako je u eteru i dalje mnogo više onih loših, ali uskoro će proći.
Čemu komentirati, primjerice, sagu oko veledrogerija? Unaprijed znamo da će pregovori u kojima se pozicije zauzimaju kroz PR medijsko oblikovanje završiti novim trulim kompromisom. Bit će to valjda sedamnaesta sanacija zdravstva iz proračuna umjesto reforme zdravstva, pa ako je to novost, onda zaista treba redefinirati taj pojam. Umjesto da nas maltretiraju preko medija jer im u vladi ne žele zakazati sastanak, neka stvarno obustave isporuke lijekova pa će svi brzo sjesti za stol i dogovoriti se. Ili postoje konkurenti koji bi rado uskočili u prazan prostor i radili s vladom koja plaća za godinu, dvije, ako? Danas je sve moguće … pregovori su u tijeku, a javnost je u njih uvučena kao žeton punjen strahom da neće biti lijekova. To nije ugodno, ali barem je odgovornost jasna; ako nema javnog dobra za čiju je proizvodnju odgovorna vlada, za izostanak istog odgovorna je – vlada. Je li to tako teško za shvatiti?
Ministar je rekao da će trebati povećati doprinos za zdravstvo? A koji nije? U Hrvatskoj ministri ne dolaze na položaje da bi nešto mijenjali, nego da bi se izborili za što više javnog novca za “svoj” resor. Oni su kao odvjetnici koji rade za svoje klijente, samo što im klijenti nisu građani nego oni koji građanima pružaju prilično slabe usluge, pa se na kraju lanca nađe neka usluga i za građane koji tako dočekaju da voda docuri i do njih.
Neki lokalni zagrebački stožeraš je skoro uveo obvezno nošenje maski na otvorenom? Zar je to čudno kad je cijela Europa puna stožeraša koji lupaju po narodu kao Maksim po diviziji i kad je taj isti – stožeraš – ostao zapamćen po nebrojenim aferama i slikama s pijanki, što bi narod rekao, kad se takvog baju uhvati inkognito tek to je prava referenca ovdje na Balkanu. Zapravo je pravo čudo da još jednom, po treći put, nisu zabranili putovanja između županija; lista mjera koje “provjereno” djeluju je beskonačna.
Jedini razlog zašto novi doprinosi, zabrane kretanja, maske na otvorenom i slične ludosti ne prolaze je taj što Hrvatska ima već popriličnu, možda ne i kritičnu, ali ipak popriličnu masu ljudi koji su ozbiljni, disciplinirani, čuvaju sebe i druge, ulažu, rade, zapošljavaju, prilagodili su se, paze, nisu ni avanturisti, ni buntovnici, ni anti-vaxeri, znaju da je pandemija ozbiljna stvar, ali znaju i razliku između pametnog i glupog, i snašli su se u svemu tome te idu naprijed.
Tako je jučer objavljeno da je industrijska proizvodnja u pandemijskoj veljači 2021. bila kumulativno za prva dva mjeseca 3,8% veća nego u predpandemijskom razdoblju 2020. Nakon prekjučerašnje vijesti o pokazateljima potrošnje (kada sam natuknuo mogući pridjev spektakularan uz oporavak), to je još jedna u nizu informacija koje potvrđuju da gospodarstvo pomalo hvata dah. Uhvatite ga i vi, bez maske na svježem zraku.
Izvor: DZS