Prošli tjedan završio je spektakularno. Nakon što je hrvatski 10-godišnji prinos probio prag od 2% prema dolje, brzo se približio 1,9% iako se benchmark (usporediva njemačka obveznica) nije dalje smanjivao. Padali su prinosi svih dospijeća, tako da krivulja prinosa nije zamjetno mijenjala nagib.
Svijet se generalno našao u modu rastućeg apetita za rizikom: burzovni indeksi su rasli, tečaj euro-dolar bio je stabilan, a mjera tržišnih kolebanja VIX približava se minimumima iz 2017. nakon više od godinu dana oštrih kolebanja. U takvim uvjetima, rizična, a opet dovoljno sigurna klasa imovine poput hrvatske državne obveznice čini se atraktivnom metom za ulagače.
U široj slici, preferencija rizika bliži se pragovima. Ako se gleda S&P500, daljnji rast značio bi približavanje tržišnom vrhuncu iz rujna prošle godine, prije dvostruke korekcije. Pad VIX-a i rast dionica značio bi da tržište testira pragove čiji bi proboj prema gore definitivno obnovio vjeru u bikovsko tržište, koja je u zadnje vrijeme pomalo napuštena. S druge strane, obnova volatilnosti i korekcija učvrstila bi tržišne sudionike u uvjerenju da su plafoni čvrsto postavljeni. Daljnji razvoj prinosa na hrvatske državne obveznice u velikoj mjeri zavist će o tim globalnim ishodima.
Ovaj tjedan svi čekaju FED, no brojke o inflaciji posvuda izgledaju vrlo pitomo i podgrijavaju očekivanja da središnje banke neće biti nervozne i vratiti se u mod najava podizanja kamatnih stopa. Osim FED-a, ključne informacije koje će oblikovati smjer u narednim danima i tjednima su odgovori na sljedeća pitanja: (1) koliko je ozbiljno usporavanje u Kini (i kakav se razvoj očekuje u pogledu trgovačkih pregovora) i (2) u manjoj mjeri: kakav Brexit?
