Gospodarstvo EU i europodručja uglavnom je stagniralo, točnije, jedva je raslo 2023. i 2024. godine, i to zahvaljujući gospodarstvima europskog juga, što je povijesni kuriozitet. Za veći dio srednje Europe predvođene Njemačkom može reći da se nalazio u blagoj recesiji. Rast su bilježila gospodarstva Francuske, Španjolske, Italije, Grčke, Hrvatske…
Tako je scenarij polurecesije u protekle dvije godine bio blaži od onog koji sam najavio u listopadu 2022.: Hrvatska je, kao što se moglo i predvidjeti, izbjegla i „r“ od recesije, a recesija u Njemačkoj i na njenu industriju naslonjenim zemljama bila je blaža od moje najave pred dvije i pol godine o tome da bi najdublja točka ove srednjoeuropske recesije mogla biti na razini od oko 2% godina na godinu. Međutim, najniža brojka zabilježena u Njemačkoj bila je -0,3%. Doduše, neke zemlje poput Austrije, Mađarske, Irske i država Baltika u ovom su ciklusu povremeno zabilježile padove BDP-a oko 2% i više (Irska), no nisam mislio na manje europske države nego na sveukupan podatak i na najveće europsko gospodarstvo – Njemačku tako da sam, prema svemu sudeći, bio pretjerano pesimističan.
Jer, sada preliminarne procjene Eurostata o kretanju realnog BDP-a u prvom tromjesečju ove godine ukazuju na oporavak gospodarstva EU po stopama od 0,3% (prvo tromjesečje ove u odnosu na zadnje tromjesečje 2024.) odnosno 1,4% u odnosu na isto tromjesečje prošle godine. Na prvi pogled, ništa se nije bitno promijenilo u odnosu na podatke iz tri tromjesečja prošle godine koji su prikazani u donjoj tablici. Međutim, kao što smo jučer upozorili na oprez pri tumačenju podatka o padu BDP-a u SAD-u u prvom tromjesečju, danas ćemo upozoriti na dvije bitne promjene u kretanju realnog BDP-a u Europskoj uniji i europodručju, odnosno, u onim zemljama koje rano objavljuju podatke o BDP-u (među kojima nažalost nema Hrvatske – naši statističari su malo sporiji):
- Ključno europsko gospodarstvo – Njemačka – pokazuje prve znakove oporavka i povlači za sobom još neke zemlje (Češku, Austriju, Litvu).
- Europski jug pomalo usporava, a ukupan podatak za EU nalazi se pod neproporcionalnim utjecajem Irske koja, bilježeći ogromne oscilacije BDP-a, unosi veliki šum u podatke i jako vuče prema gore, dok je do prošle godine vukla prema dolje; stoga širu sliku treba sagledavati bez utjecaja Irske.
Irska, koja čini oko 3% BDP-a EU, i bilježi ekstremno visoke stope rasta zbog načina obračuna u kojem ključnu ulogu imaju profiti i ulaganja u R&D međunarodnih korporacija koje tamo imaju svoja sjedišta, objašnjava veliki dio promjene. 10,9% godišnjeg rasta gospodarstva s udjelom od oko 3% znači da bi ukupna stopa rasta bila oko 0,33 postotna boda niža (oko 1,1 a ne 1,4%) kada bi irski BDP stagnirao. Stoga je bolje gledati razvoj po pojedinim zemljama; ta slika ukazuje na tri bitne stvari:
- Nakon početka oporavka gospodarski značajne Nizozemske (6,3% gospodarstva EU), koja je već dostigla rast od 2,0% u odnosu na isto tromjesečje prošle godine, Njemačka je s rastom (u odnosu na zadnji kvartal prošle godine) od 0,2% (kao i Austrija) pokazala prvi znak živosti. Njemačka je 24%, a Austrija 2,6% gospodarstva EU, pa zajedno s Nizozemskom čine trećinu gospodarstva EU koje sada raste.
- Manja gospodarstva naslonjena na Njemačku, osim Švedske i Mađarske (ranije spomenuta Nizozemska, Belgija, Češka, baltičke zemlje), također bilježe oporavak.
- Italija i (posebno) Španjolska nastavljaju rasti, a te dvije države čine 21% BDP-a EU (12,2+8,8%)). Jedino Francuska (16,2% europskog BDP-a) usporava i u zadnja dva kvartala je na nuli (-0,1 i +0,1%), što je posljedica fiskalnog nereda Emanuela Macrona (deficit od 6% BDP-a), iznuđenog fiskalnog stezanja i francuske političke nestabilnosti koja će trajati još barem dvije godine do sljedećih izbora.
Eurostatove preliminarne procjene ne sadrže procjene po komponentama BDP-a, pa ne znamo doprinose osobne i državne potrošnje, investicija i neto izvoza, no i da su objavljene, ne bi nam puno pomogle. Oporavak je lomljiv i nalazi se na samom početku, pa je veoma teško zaključivati o trendovima, pogotovo po komponentama. Stoga se moramo zaustaviti na poruci da su se stvari tek počele mijenjati, kako ukupno gledano, tako i u pogledu odnosa sjevera i juga, koji bi se u narednim godinama mogao vratiti na staro, sa sjeverom koji vuče prema gore.
Naime, oporavak realne osobne potrošnje u Njemačkoj tek je započeo nakon duljeg perioda inflacijom induciranog pada koji je trajao do sredine prošle godine. Očekivano povećanje državnih investicija nakon relaksacije ustavne fiskalne kočnice i dogovora oko 500 milijardi teškog fonda za investicije u industriju i infrastrukturu kroz 12 godina tek će se pomalo početi osjećati od druge polovice ove godine (a naročito od 2026.), jer je koalicijski sporazum nove vlade crveno-crne koalicije potpisan tek prošloga tjedna. VW Grupa, taj simbol njemačke autoindustrije i njezinih problema kojoj neki predviđaju propast pod naletom kineske i Tesline konkurencije, objavila je rast prihoda od prodaje za 3% na godišnjoj razini i fantastičan rast vrijednosti narudžbi od gotovo 30% na „domaćem“ tržištu zapadne Europe. Profitabilnost je očekivano pod pritiskom (oko 3 milijarde eura u Q1 2025 naspram 4,6 milijardi u Q1 2024, što daje mršavu maržu od 3,7%) pa Grupa ubrzano radi na racionalizaciji troškova. No, uz oporavak domaćeg tržišta ne treba očekivati šokove u autoinudstriji kakve su najavljivali naslovi u medijima i komentari na društvenim mrežama proteklih mjeseci.
Priča s očekivanim padom prodaje u Kini i SAD-u, zbog Trumpovih carina, tek se treba rasplesti. To se ne odnosi samo na autoindustriju nego i na strojogradnju – budući da te dvije branše čine najveći dio ne samo Njemačkog nego i ukupnog izvoza EU. Zasad se čini da su rezerve unutarnjeg tržišta više nego dovoljne za zadržavanje gospodarstva na stazi oporavka. Naime, fiskalnoj ekspanziji i oporavku osobne potrošnje pogoduje i smirivanje inflacije koje je zasad se čini dovoljno da ostavi prostor za još barem jedno spuštanje kamatne stope ECB-a s aktualnih 2,25 na 2,00% prije kraja ljeta. To bi moglo doprinijeti i oporavku građevinarstva. Naime, njemački građevinari još uvijek su dominantno pesimistični, no njihov je pesimizam sve manji u pogledu dugoročnih očekivanja.
Kontroli inflacije i gospodarskom oporavku kratkoročno će pomoći i pad cijena energenata čija je mehanika prijenosa na retail tržište objašnjena na kraju jučerašnjeg teksta o američkom BDP-u i u jednom ranijem tekstu Maria Gatare. Naime, dok je pad cijena za proizvođače energenata dvosjekli mač, jer pogoduje potrošačima a pritišće proizvođače, u EU, gdje su proizvodnje zbog resursnih ograničenja male i veliki dio energenata se uvozi, sav pad cijena (uvećan za efekt slabijeg dolara) pretače se u društveni neto dobitak kroz smanjenje troškovnih pritisaka.
Prema tome, učinci rasta osobne potrošnje, fiskalne ekspanzije i relativno jeftinijih energenata trebali bi biti dovoljni da prevladaju negativne šokove koji dolaze s nepredvidivih svjetskih tržišta (SAD, Kina) i učvrste ovogodišnji rast iznad 1% uz solidan prijenos impulsa rasta na iduću godinu. Tada bi se stopa rasta mogla ubrzati do 1,5% ili, u vrlo optimističnom scenariju 2% ako već ove godine uspije osjetnije prijeći 1,0%. U SAD-u je, s druge strane, na djelu usporavanje gospodarstva koje je bilo očekivano i prije Trumpovih carina. Pogledamo li zadnju MMF-ovu prognozu globalnog gospodarstva, očekuje se značajno usporavanje rasta SAD-a s 2,8 na 1,8%, uz nastavljanje anemičnog rasta europodručja po stopi od oko 0,8%. Kako sada stvari stoje, izgleda da bi SAD mogao još više usporiti, približno na 1,2 – 1,5%, a europodručje ubrzati do približno iste razine.
Izvor: MMF