Počelo je osjetno „hlađenje“ hrvatskoga gospodarstva

Objavljeno

Demokracije su stalno na rubu? Foto: Bowie 15 / Dreamstime

Ad
Ad

 Iza hrvatskoga gospodarstva dvije su godine vrlo snažnog rasta. Nakon što je u 2020. BDP pao za 8,6%, 2021. donijela je ekspresni oporavak hrvatskog gospodarstva te je realni BDP porastao za čak 13,1%. Prva polovina 2022. donijela je nastavak iznadprosječnih stopa gospodarskog rasta (7,8% u prvom i 8,7% u drugom tromjesečju), a iako je na razini cijele godine rast vjerojatno bio oko 6%, što je stopa rasta s kojom ipak možemo biti više nego zadovoljni, u drugoj polovini godine vidimo naznake ozbiljnog usporavanja gospodarskog rasta.

Na Labu smo pisali o prvom padu realne potrošnje u maloprodaji u kolovozu nakon dugog razdoblja rasta, a kada su pristigli podaci o kretanju BDP-a u trećem tromjesečju koji je pokazao da je došlo do rasta od 5,2% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, urednik Laba je objasnio zašto je za ocjenu aktualnog stanja u ekonomiji važnije gledati sezonski prilagođeni BDP (BDP je u trećem tromjesečju zapravo pao za 0,4% u odnosu na drugo tromjesečje). U međuvremenu su pristigli i neki drugi statistički podaci, pa pogledajmo s kakvim aktualnim trendovima u hrvatskome gospodarstvu ulazimo u 2023.

Inflacija

Glavna gospodarska tema u 2022. sasvim sigurno je bila – inflacija. Tijekom cijele godine inflacija potrošačkih cijena iz mjeseca u mjesec je rasla, da bi u studenom došla do rekordnih 13,5%. Rast cijena energenata te prehrambenih i industrijskih sirovina na svjetskom tržištu prelijevao se na domaće proizvođačke i potrošačke cijene, a uz zastoje u globalnim lancima nabave – i s druge strane snažnu domaću potražnju – došlo je do visoke i u konačnici široko rasprostranjene inflacije u Hrvatskoj.

Ipak, posljednjih mjeseci došlo je do popuštanja tekućih inflatornih pritisaka promatrano na mjesečnoj osnovi, što upućuje na naznake postupne stabilizacije stope inflacije u mjesecima pred nama (slika 1). Slično vidimo i na rastu proizvođačkih cijena u Hrvatskoj čiji je vrhunac prošao još u lipnju, a koji je u velikoj mjeri posljedica pada cijena nafte, prirodnog plina te industrijskih sirovina na svjetskom tržištu.

Slika 1. Pokazatelji tekućega kretanja inflacije

Pod uvjetom da ne bude nekih novih globalnih šokova koji bi mogli promijeniti trenutni razvoj događaja, s određenom dozom sigurnosti možemo reći da je najgore po pitanju inflacije iza nas. No, iako nešto umjerenija, inflacija će ostati povišena i u razdoblju pred nama tako da će i u ovoj godini, izvjesno je, inflacija biti jedna od glavnih tema.

Industrijska proizvodnja

Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj nastavila je s umjerenom ekspanzijom u prvoj polovini 2022., no u ljetnim mjesecima vidimo prve naznake zaustavljanja trenda rasta koji je započeo još od kraja 2020. Podaci za listopad i studeni donijeli su definitivnu potvrdu da je industrija ušla u fazu kontrakcije jer je pad obujma industrijske proizvodnje zabilježen i na godišnjoj i na mjesečnoj razini: u listopadu -1,4% na mjesečnoj i -0,3% na godišnjoj razni, a u studenome -1,9% na mjesečnoj i -2,0% na godišnjoj razini.

Slika 2.

Izvor: DZS

Trgovina na malo

Unatoč visokoj inflaciji, realni promet u trgovini na malo nastavio je rasti solidnim stopama u prvoj polovini godine; nominalni rast prometa od trgovine na malo dosezao je čak 20% u odnosu na iste mjesece lani. Takav rast, dakako, nije bio održiv (jer dohoci građana su rasli puno nižim stopama), a prvi realni pad potrošnje još od izlaska iz korona-krize bilježimo u kolovozu (pad 0,2% u odnosu na isti mjesec prethodne godine). Podaci za drugu polovinu godine pokazuju da realni rast potrošnje postupno iščezava: rujan je donio blagi plus od 0,4%, listopad opet minus od 0,4%, a studeni rast od 1,0%. Riječju, podaci nisu recesijski, ali nisu ni daleko od toga.

Slika 3.

Izvor: DZS

Robna razmjena s inozemstvom

Od proljeća 2021., hrvatski izvoz i uvoz roba kontinuirano raste dvoznamenkastim stopama, a rast se u 2022. još i više ubrzao (najviše pod utjecajem rasta cijena energenata, sirovina i hrane). Tako je, prema preliminarnim podacima, u prvih 10 mjeseci 2022. uvoz nominalno porastao za 50 posto, a izvoz za 33 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Time je znatno produbljen manjak u robnoj s inozemstvom koji se gotovo udvostručio u odnosu na prethodnu godinu: sa 62 milijarde kuna u prvih deset mjeseci 2021. porastao je na čak 112 milijardi kuna u prvih deset mjeseci 2022.

Pokrivenost izvoza uvozom u navedenom je razdoblju pala sa 64 na 57 posto, a čak i kad isključimo energente iz računice (čija je cijena osjetno porasla), vidimo da se deficit u robnoj razmjeni znatno produbio.

Slika 4.

Izvor: HNB

Ako isključimo efekt promjena cijena i pogledamo kretanje realnoga izvoza i uvoza roba na tromjesečnoj razini, dobijemo prikaz kao na slici 5. Iz prikazanog je jasno da i uvoz i izvoz roba nastavljaju s realnim rastom, kao i da su debelo premašili pretkriznu razinu, no isto tako primjećujemo da je realni uvoz roba u prošloj godini rastao brže od realnoga izvoza, što je značajno produbilo realni manjak u robnoj razmjeni.

Slika 5.

Izvor: HNB

Iako će rast prihoda od turizma u određenoj mjeri anulirati rast manjka u robnoj razmjeni, ostaje činjenica će doprinos neto izvoza u BDP-u u 2022. biti negativan, što je značajna razlika u odnosu na prethodnu godinu.

Javne financije

Snažan realan gospodarski rast u 2021. i 2022., u kombinaciji s povišenom inflacijom koja olakšava teret otplate duga rezultirali su značajnim poboljšanjem pokazatelja zaduženosti države. Tako udio duga u BDP-u već šesto tromjesečje zaredom nastavlja padati i čak bilježi manju vrijednost od one iz prvog tromjesečja 2020., tj. trenutka prije pojave negativnih efekata pandemije. Ukupni dug na kraju rujna 2022. iznosio je 70,4% BDP-a, dok je na kraju rujna prethodne godine taj udio iznosio 81,5%, što je smanjenje od 11,1 postotnog boda na godišnjoj razini.

Poboljšanje je vidljivo ne samo u relativnoj usporedbi (kao udio u BDP-u), već i u nominalnim iznosima: na kraju rujna 2022. javni dug iznosilo je 344,2 milijarde kuna, što znači da je u odnosu na kraj rujna 2021. dug manji za 1,3 milijarde kuna (ili 0,4%). Pad duga na godišnjoj razini uzrokovan je kombinacijom pada inozemnog duga za 8,1 milijardu kuna (ili 7,0%) i porasta unutarnjeg duga za 6,9 milijardi kuna (ili 3,0%), što znači da je Hrvatska smanjila i inozemnu zaduženost.

Slika 6. Konsolidirani dug opće države

U kombinaciji visoke inflacije i gospodarskog rasta državni se proračun punio jako dobro. Stoga se prema rebalansuproračuna iz listopada očekuje da će proračun opće države zabilježiti manjak od 7,1 milijardu kuna ili 1,5% BDP-a u 2022. godini. To je značajno poboljšanje u odnosu na 2020. (manjak od 27,7 mlrd. kn ili 7,3% BDP-a) i 2021. (manjak od 12,4 mlrd. kn ili 2,9% BDP-a).

Javne financije izgledaju znatno bolje (bolje od svih prognoza) i to je dobra vijest. No, da nema nikakvog prostora za opuštanje (jer izazovno je razdoblje pred nama, ušli smo u fazu rasta kamatnih stopa, skoro sve centralne banke svijeta su protekle godine značajno stegle monetarnu politiku), pokazuje slika 6. Prinos na 10-godišnju hrvatsku državnu obveznicu u zadnjih godinu dana porastao je s manje od 1 posto na trenutnih oko 4 posto, što znatno poskupljuje refinanciranje tj. povećava teret otplate duga. Da nismo uveli euro, stanje bi vjerojatno bilo još i gore: članice EU koje nisu pristupile eurozoni, poput Češke, Poljske, Rumunjske ili Mađarske, trenutno se zadužuju po stopama između 5 i 9 posto.

Slika 7. Prinos na desetogodišnju hrvatsku državnu obveznicu u zadnjih pet godina

Zaposlenost i plaće

Stanje na tržištu rada i dalje je izuzetno dobro. Štoviše, Hrvatska trenutno bilježi i rekordno nisku stopu nezaposlenosti (desezonirana administrativna stopa nezaposlenosti za listopad iznosila je 6,6%) i rekordan broj zaposlenih (1,624 milijuna u studenom, desezonirano). Za sada nema naznaka da će se takvo stanje uskoro promijeniti: OVI indeks, indeks online oglasa slobodnih radnih mjesta, upućuje na to da je potražnja na hrvatskom tržištu rada i dalje blizu povijesno najviših razina.

Slika 8.

Izvor: HNB

Po pitanju plaća zaposlenih situacija je drukčija, prvenstveno zbog inflacije koja narušava standard zaposlenih. Iako plaće nominalno rastu (štoviše, rastu sve brže, a posljednji podatak za listopad govori o rastu prosječno neto plaće za 8,5% u odnosu na isti mjesec prethodne godine), promatrano u realnim iznosima plaće kroz cijelu 2022. zapravo – padaju. Pad kupovne moći prosječne plaće sve je veći, a posljednjih mjeseci kreće se između 4 i 5 posto.

Slika 9.

Izvor: DZS

To će se vjerojatno uskoro vidjeti i na osobnoj potrošnji, najvažnijoj sastavnici BDP-a (u trgovini na malo koja je dobar aproksimator kretanje osobne potrošnje, već je zabilježen realni pad u dva od posljednja četiri objavljena mjesečna izvješća).

Zaključno

S dosadašnjim oporavkom tj. brzinom i intenzitetom izlaska iz korona-krize Hrvatska može biti jako zadovoljna; hrvatsko se gospodarstvo pokazalo otpornijim i agilnijim nego su mnogi mislili, a čak je i hrvatsko tržište kapitala u 2022. dobro prošlo u relativnoj usporedbi. CROBEX je tako prošle godine pao za 4,8% (ako uračunamo isplaćene dividende, pad je iznosio svega 1,8%), dok je primjerice američki S&P 500 pao za 19,4%, tehnološki indeks Nasdaq 33,1%, njemački DAX 12,3%, poljski WIG 21% itd. Zanimljivo je da smo na Labu upravo takav razvoj događaja i nagovijestili; primjerice, Velimir Šonje je napisao u veljači 2022.:

„Kombinacija promjena monetarne politike, rasta kamatnih stopa i povećanih geopolitičkih rizika nikada nije dobra za dionice. To se vidi po kretanju burzovnih indeksa ove godine. Očekivala su se kolebanja, kolebanja smo i dobili. Dionice brzorastućih tehnoloških kompanija u opisanim okolnostima prirodno su osjetljivije, pa zasad bolje (s manjim padom) prolaze europski indeksi koje ilustriramo njemačkim DAX-om i poljskim WIG-om, jer u njima ima više dividendnih dionica iz tradicionalnih sektora čije su cijene stabilnije. To se odnosi i na hrvatske dionice koje ove godine bilježe najbolji rezultat među promatranim indeksima. Iako ne znam hoće li s obzirom na opisane rizike godina završiti u plusu ili minusu, prilično sam siguran u relativno dobru izvedbu hrvatskih dionica: sastav indeksa, očekivano dobra turistička sezona, moguće i ugodna dividendna iznenađenja te generalno dobra perspektiva gospodarskoga rasta drže temelje čvrstima. O tome smo više puta pisali na Labu krajem prošle i početkom ove godine izazivajući podsmjehe i negativne komentare onih koji signaliziraju vrlinu proglašavajući hrvatske dionice smećem. Zaključak: relativno dobra izvedba CROBEX-a početkom godine najavljuje rezultat za dulje razdoblje, pri čemu u ovoj godini neizvjesnosti treba imati na umu da je pojam dobar rezultat relativan (moguć je i apsolutni minus, ali manji nego na većini drugih tržišta; sljedeći tjedan će sigurno biti „veselo“ na tržištima).“

Ipak, sada se okolnosti bitno mijenjaju te iz svega ranije prikazanog u tekstu jasno proizlazi kako su visoke stope rasta hrvatskog gospodarstva ostvarene kroz 2021. i prvu polovicu 2022. – stvar prošlosti. Pad industrijske proizvodnje posljednjih mjeseci, brži rast uvoza od izvoza tj. povećanje manjka u robnoj razmjeni s inozemstvom, sve izraženiji pad realnih plaća i prvi zabilježeni padovi u maloprodaji (koji zajedno nagovješćuju skori pad ukupne osobne potrošnje) itd., upućuju na osjetno hlađenje hrvatskoga gospodarstva na prijelazu iz 2022. u 2023.

Kako je veći dio Europe već jednom nogom praktički u recesiji, očito je izazovno vrijeme pred nama. Za svaki sljedeći kvartal pozitivnog rasta morat ćemo se dobrano potruditi, no ulazak u eurozonu i Schengen od Nove godine svakako je dobrodošao vjetar u leđa pomoću kojega možemo djelomično anulirati efekte nekih drugih negativnih okolnosti te brže proći kroz sive oblake koji se nadvijaju nad europskim i svjetskim gospodarstvom.