Kao što smo jučer najavili, najnoviji potez FED-a i objava inflacije za Hrvatsku zaslužuju poseban komentar. No, ECB i američka statistika o maloprodaji pobrinuli su se da srijeda bude još uzbudljiviji dan.
Inflacija u Hrvatskoj 10,8%
Objavljeno je da je harmonizirani indeks potrošačkih cijena za Hrvatsku u svibnju iznosio 10,8%. To je stopa promjene opće razine cijena u odnosu na svibanj 2021., čemu su najveći doprinos dali:
- prijevoz 19% (zbog goriva naravno),
- hrana i bezalkoholna pića 15,2%,
- restorani i hoteli 12,1%,
- pokućstvo i oprema za kuću 11,7%,
- troškovi stanovanja (tu su i energenti za kućanstva) 9,2%.
Samo u svibnju, gledano u odnosu na travanj, cijene su narasle za 1,4%, što je malo manje nego proteklih mjeseci, ali je još uvijek riječ o vrlo visokoj stopi.
Na društvenim mrežama traje velika svađa o uzrocima inflacije. Jedni ju objašnjavaju isključivo fiskalnom i monetarnom ekspanzijom (neki samo monetarnom) u vrijeme lockdowna i tijekom oporavka nakon otvaranja. Drugi ju objašnjavaju isključivo ruskom agresijom na Ukrajinu. Treći, realisti, uvažavaju oba uzroka. I unutar te grupe razumnih postoje razmimoilaženja o tome koji je čimbenik jače djelovao.
Jednostavan prikaz indeksa cijena na slici omogućuje brzinsku kalkulaciju na poleđini kuverte: da je trend rasta cijena koji je nastao u toku 2021., dakle prije rata, nastavljen istim tempom, razina cijena bi sada bila za oko 4,5%-5% niža. Očito je da je ova godina, a posebno razdoblje nakon agresije na Ukrajinu, donijela ubrzanje rasta cijena. Tko bolje pamti sjetit će se da su se cijene energenata stabillizirale u studenome prošle godine te smo u prosincu mogli razumno očekivati smirivanje cjenovnih pritisaka u ovoj godini. No, upravo zbog ruskog napada na Ukrajinu cijene energenata su reagirale, i to prvo u anticipaciji zbog tenzija, a potom i zbog same agresije koja se dodatno i izravno prelila na cijene hrane kojih su Rusija i Ukrajina važni proizvođači – žitarica i ulja.
Slika pokazuje da je cjenovni potisak bio najjači u ožujku i travnju, a u svibnju je malo oslabio. Očekujem da će u lipnju i srpnju dodatno slabiti. A što će se događati s približavanjem jeseni i sezone grijanja, nitko ne može predvidjeti jer sve zavisi o energentima.
Izvor: DZS
Američka središnja banka odustaje od ofenzive?
U EU, osobito u staroj EU predvođenoj Njemačkom, inflacija je kao i u Hrvatskoj pokrenuta troškovnim udarom. Ponekad kažemo: „Inflacija je uvezena.“ A ako je uvezena, tko ju izvozi? SAD je svjetski izvoznik inflacije; zato s posebnom pažnjom pratimo što se tamo događa s makroekonomskom politikom i cijenama.
Fiskalna i monetarna ekspanzija bile su bez presedana. U serijalu o inflaciji pokazao sam da je američki fiskalni poticaj 2020.-2021. bio više nego dva puta veći nego u EU, što je pokrenulo inflaciju koju zovemo inflacijom (viška) potražnje na koju ponuda nema adekvatan odgovor. To se onda prelijeva na cijene, pa i na cijene energenata. Kako je Amerika daleko najveće gospodarstvo na svijetu, ona presudno utječe na svjetske cijene energenata i tečaj dolara, ukratko, na sve ono što je Europljanima, pa tako i nama, „uvezeno“ (ekonomisti bi rekli – egzogeno zadano).
Ne samo da su i Trump 2020. i Biden 2021. pretjerali s fiskalnom ekspanzijom nego je i američka središnja banka FED predugo asistirala (povinovala se) politici fiskalne ekspanzije koja je bila jača od bilo koje druge fiskalne intervencije nakon Drugog svjetskog rata. Kada su u FED-u shvatili da su prekasno počeli stezati monetarne uzde i da snose dio odgovornosti za američku i globalnu inflaciju, krenuli su loviti vlastiti rep i licitirati s ubrzanim podizanjem kamatnih stopa. Kada se tržišnim sudionicima učinilo da su u FED-u odlučni na ovodjetnom sastanku podići kamatne stope za (od 1994. nezabilježenih) 0,75 postotnih bodova, proteklih je dana uslijedila crvena kupka na tržištima.
FED je to doista jučer i učinio. No, dan je bio miran jer je očekivanje velikog rasta kamatnih stopa već uključeno u cijene pa su se svi usredotočili na iščitavanje signala iz priopćenja ne bi li prokljuvili ambijent u Federalnom odboru i njjihove moguće buduće akcije.
Blagi rast tržišta posljedica je adresiranja mogućeg usporavanja gospodarstva i rasta nezaposlenosti u izjavi FED-a, što otvara vrata sporijem rastu kamatnih stopa u budućnosti. Jučer je također objavljeno da je u svibnju u maloprodaji u Americi zabilježen realan pad prometa, pa kreatori monetarne politike jednostavno nisu mogli prešutjeti da slijedi vjerojatno usporavanje. U nekoliko tekstova, pa i jučer, upozorili smo na signale usporavanja američkog gospodarstva i moguću recesiju.
Najčešće tumačenje FED-ovog priopćenja koje se jučer moglo pročitati glasilo je: „FED je priznao!“ (mogućnost usporavanja i recesije). Službena projekcija rasta američkog gospodarstva spuštena je s 2,7% na 1,8% sa ovu godinu što praktički znači priznanje opasnosti recesije u drugoj polivici godine.
Sada ciljana kamatna stopa na federalna sredstva iznosi 1,5-1,75% i očekuje se njezin daljnji rast, već na sljedećoj sjednici u srpnju. Tržišni konsenzus je da bi FED-ova stopa do kraja godine mogla dosegnuti 3,4%, no sada su vrata otvorena i drukčijim interpretacijama s nižim stopama. Samo će i tržištu i FED-u trebati neko vrijeme da okrenu tanker.
ECB se priključuje
Jučer se oglasio i ECB. Nakon što su prošli tjedan i oni najavili početak podizanja kamatnih stopa (u srpnju), a tržišta počela očekivati veliki potez FED-a, turbulencije na tržištima snažno su oštetile prinos na talijanske obveznice koji je poletio u nebo (sjetite se Gatarine grafike iz jučerašnjeg teksta). Europljanima je to previše; nepodnošljivo im je da Italija na 10 godina plaća više od 4% dok Njemačka plaća manje od 2% (iako je Italija objektivno rizičnija). Problem nije toliko u razlici od 2 i više postotna boda, koliko u nekontroliranom širenju te razlike (spreada). Kako bi prevenirali krizu na tržištu državnih obveznica, u ECB-u su odlučili najaviti da će uskoro objaviti detalje novog financijskog instrumenta koji bi trebao limitirati razlike. Po onome što sada znamo, glavnica i kamate obveznica iz portfelja u posjedu Eurosustava koje dospijevaju reinvestirat će se po fleksibilnom ključu. Na primjer, ako dospije njemačka obveznica sredstva se neće morati koristiti za kupnju njemačkih, nego bi se mogla koristiti i za kupnju talijanskih obveznica. Tržišta su pozdravila najavu. Prinosi su jučer pali, čak se i talijanski spustio ispod 4%.
Zaključak: o (ne)moći monetarne politike
Najave recesije u Americi i turbulencije na obvezničkim tržištima u Europi otkrivaju koliko je monetarna politika u današnjem svijetu zapravo nemoćna. Prvo, svijet je toliko kompleksan da je monetarnu politiku veoma teško optimalno kalibrirati. To je teško i u normalnim uvjetima, a kada se dogodi nešto poput lockdowna, zaboravite pojam optimizacije. Zvuči presofisticirano i prikriva činjenicu da kreatori politike u takvim neviđenim uvjetima odlučuju uglavnom „iz želuca“. Ništa oni ne optimiziraju na temelju sofisticiranih modela. Iako je monetarna politika nezamjenjiv stabilizacijski instrument u krizama (poput onih 2008./09. i 2020.), njezina kasnija optimizacija je prevelik zalogaj. Pogreške u svijetu velikih kolebanja kakav je nastupio u ovom desetljeću su ne samo moguće, nego i vjerojatne, što kolebanjima dodaje novu dimenziju – ponekad ih smanji, ali ih u promijenjenim uvjetima može povećati.
Drugo, monetarna politika je u toku zadnjih 10 godina postala izrazito politizirana (vodeće svjetske centralne banke više i ne vode ekonomisti). To je povećalo vjerojatnost takozvane fiskalne dominacije koja se ovoga puta očitovala kroz prekasno izlaženje iz faze monetarne ekspanzije u SAD-u gdje se rano pojavila inflacija potražnje. Pri tome monetarna politika nije bila glavni pokretač procesa. Glavni pokretač je fiskalna ekspanzija bez presedana, a FED „samo“ nije imao političke i stručne snage dovoljno rano zaplivati protiv struje, pa sada lovi vlastiti rep.
Treće, ne postoji neka opća narav monetarne politike – željezna nužnost koja uvijek i svuda vrijedi jednako. Kontekst, gospodarska struktura, ponašanje aktera, sve to utječe – različito. Ovdje smo bili fokusirani na FED jer je Amerika imala inflaciju potražnje i FED je kasnio te sada lovi vlastiti rep. U Europi su problemi ipak malo drugačiji. Zato se najavljuju drugačiji instrumenti.
I četvrto, Putin jest dolio ulje na vatru inflacije, i to dosta ulja. Bez njega i njegovih imali bismo bitno drukčiji ambijent, premda ne posve lišen inflacije. Inflacija bi bila niža, ali još uvijek prilično visoka, dovoljno visoka da poništi značajan dio dobitaka od rasta nominalnih plaća. Iako nije sporno da su ekspanzivna fiskalna i monetarna politika spriječile potpuni socio-ekonomski kolaps na proljeće 2020., i bez ruske agresije na Ukrajinu sada bismo plaćali cijenu intervencije s odgodom, ali bi cijena bila značajno niža.
Pregledajte izdanja biblioteke Ekonomski lab po sniženim cijenama:
