Pravo je čudo koliko ljudi zna (ili se barem usuđuje kladiti) kada će Kina napasti Tajvan, kada i kako će završiti rat u Ukrajini i kada nastupa kraj demokracije na Zapadu. Što se tiče klimatskih promjena, burzovnih kretanja i utjecaja AI, podrazumijeva se da eksperti niču kao gljive poslije kiše, osobito u ovo doba godine kada prognoziranje postaje zabava za sve.
Iako bismo o bližim nam temama trebali biti u boljoj poziciji za davanje prognoza, jasno je da nitko u ovo doba prošle godine nije bio stanju predvidjeti da će gradske vlasti u Zagrebu postaviti žardinjere nasred Draškovićeve. Gotovo nitko ne može predvidjeti (točnije: može samo slučajno predvidjeti) stvari koje su nam pred nosom, a kamoli one koje se nalaze dalje od informacijskog horizonta.
I sadašnjost je teško pojmiti. O njoj znamo samo fragmente. Kako statistike uglavnom kasne – odnose se na neka prošla razdoblja – fragmenti za koje znamo dolaze iz prošlosti. No ta prošlost je bila nedavno, pa si možemo dozvoliti iluziju da nam novije informacije govore nešto o onome što se događa sada.
Najbrža statistika koju imamo u Hrvatskoj je ona o fiskaliziranim računima (podaci se ažuriraju dnevno, a na donjoj slici treba gledati najvažnije područje fiskalizacije – trgovinu na malo bez motornih vozila). Stopa promjene u odnosu na iste dane prethodne godine ustrajno je usporavala od sredine 2025., najviše u studenom, što je potvrđeno vrlo slabim podatkom o realnom prometu u trgovini malo u studenom – rast za svega 1,4%. Međutim, prosinac je vratio vrijednost fiskaliziranih računa u trgovini na (nominalnu) stopu rasta od oko 8%. U tome je značajan utjecaj inflacije – oko 4% – no i s realnih 4% rasta možemo govoriti o značajnom ubrzanju potrošnje u prosincu u odnosu na studeni.
Kratkoročni podaci lako zavaraju. Produžimo li pogled malo više u prošlost, vidljivo je da iznimne stope rasta potrošnje kakve smo imali proteklih godina pomalo jenjavaju, osim u ugostiteljstvu gdje se zadržavaju u zoni dvoznamenkastih stopa rasta, no u tom sektoru su i cijene više rasle nego drugdje.
Kako je potrošnja proteklih mjeseci rasla sporije od plaća (a gotovinski nenamjenski krediti usporili su rast), već neko vrijeme možemo nagađati da postupno raste sklonost štednji. Sada treba pričekati podatke za siječanj da vidimo hoće li se ljudi vratiti štedljivijem obrascu ponašanja koji je uglavnom bio potaknut rastom cijena koje su dosegle poprilične visine (ali nema naznaka da dalje brzo rastu). Jedino je sigurno da ćemo opet imati velike varijacije jer su u siječnju 2025. počeli takozvani bojkoti koji remete urednost statističkih serija. Stoga će biti jako teško očitati što se stvarno događa, tj. kakav je fundamentalni trend osobne potrošnje.
U svakom slučaju, podaci o rastu plaća pružaju naznaku da bi potrošnja mogla više rasti, odnosno da ljudi malo više štede. Naime, rast plaća (zadnji podatak: plaće isplaćene u studenom za listopad) održao se u zoni oko 10% (prosjek, u odnosu na isti mjesec prošle godine). To je jedna od najvećih stopa rasta plaća u EU.
Usporediva Eurostatova statistika za EU kasni jer je kvartalna, pa imamo usporedive podatke na razini EU za treći kvartal u kojemu je stopa rasta ukupnog troška rada u Hrvatskoj u odnosu na treći kvartal 2024. (9,4% Y/y) bila treća najveća u EU iza Bugarske i Litve. Razlike u stopama inflacije nisu toliko velike, tako da stope rasta koje su prikazane na sljedećoj slici predstavljaju dominantna objašnjenja razlika među zemljama. Još nemamo procjenu inflacije za prosinac, no zadnji podatak (studeni) iznosio je 3,8%.
Štogod se bude događalo s osobnom potrošnjom na početku 2026., zanimljivije je i dugoročno važnije što će se događati s izvozom i industrijskom proizvodnjom. Unatoč blagdanskoj špici, osobna potrošnja više nema snažan impuls rasta, pa će rast u ovoj godini sve više zavisiti o kretanju industrijske proizvodnje, produktivnosti i robnog izvoza.
Taj segment gospodarstva proteklih mjeseci bilježi ubrzanje. Zadnji podatak za industrijsku proizvodnju je za studeni, i respektabilan je – rast u odnosu na studeni 2024. iznosio je 8,8%. Kumulativni rast u prvih jedanaest mjeseci ove godine iznosio je 3,8%, a samo u prerađivačkoj industriji iznosio je još većih 5,1%.
Na donjoj slici vidimo da rast industrijske proizvodnje traje već gotovo dvije godine. No najveći dio oporavka povezan je s izlaskom iz rupe u koju je industrijska proizvodnja upala tijekom 2023. Tada su naši glavni trgovački partneri predvođeni Njemačkom snažno usporili. Stoga će nastavak rasta industrijske proizvodnje i izvoza u ovoj godini u velikoj mjeri ovisiti o rastu u srednjoj Europi gdje se nalaze najvažnija izvozna tržišta i gdje nastaje veliki dio potražnje za hrvatskim izvozom. A tu su, barem kada je riječ o Njemačkoj, stvari i dalje vrlo neizvjesne.
Izvor: DZS
Najavljena njemačka fiskalna ekspanzija još ne ostavlja vidljiv trag. Germanska industrijska mašina je poput staroga dizela – pod teretom problema u autoindustriji i američkih carina treba joj dugo da se zalaufa. Procijenjeni rast BDP-a u Njemačkoj 2025. bit će jedva pozitivan. Očekivanja za 2026. ipak su povoljnija; očekuje se rast BDP-a za najmanje 1%. No tu smo već u nostradamus-zoni, pa ćemo se ovdje zaustaviti i podvući crtu, uz podsjećanje na širu prognostičku sliku koju smo objavili pred godinu dana. Aktualna slika se i dalje dobro uklapa u nju.
Tekst o 2025. i 2026. kao „prijelaznim godinama“ objavljen je 31.12.2024. Pojednostavljeno, rast domaće agregatne potražnje nailazi na ograničenja koja su dobrim dijelom povezana s ograničenom ponudom (nedostatak radnika, premalo ulaganja u nove tehnologije) i, posljedično, većom inflacijom od inflacije u europodručju. U takvim uvjetima gospodarski rast sve više počinje ovisiti o izvozu roba i usluga. Pred godinu dana moglo se predvidjeti da će izvoz imati pozitivan trend, no ograničenja rasta u srednjoj Europi 2025. jamčila su da taj trend neće biti snažan. Uistinu, prema podacima za prva tri tromjesečja 2025. ukupan izvoz je rastao, ali po niskoj stopi od 0,8%. Izvoz roba rastao je po visokoj stopi od 5,9%, ali je izvoz usluga zabilježio pad za 3,5%. U 2026. godini gledat ćemo nastavak raspleta ove priče koja se svodi na pitanje: može li ubrzanje rasta izvoza kompenzirati izgledno usporavanje rasta osobne potrošnje? Radni odgovor glasi: zasad izgleda da može, ali ne u potpunosti.