U tekstovima od jučer (Zašto je oko za oko, zub za zub luzerska strategija) i prekjučer (Anatomija panike) objasnio sam zašto na prvu ne treba ući u trgovački rat s osvetničkim carinama nego pregovarati s SAD-om, i to što brže kako bi se otklonio najveći trošak koji podjednako pogađa obje strane – dugi period neizvjesnosti. Faktor vremena – brzina – nitko ne spominje, iako je riječ o najrjeđoj imovini za sve strane uključene u carinski sukob.
Gospodarstvu s obje strane što prije trebaju predvidiva pravila igre. Trumpu, koji je nepotrebno otezao čak 70 dana s objavom osnovnoškolski jednostavnih recipročnih carina (možda mu je to vrijeme trebalo da se tehnička ekipa spremi za pregovore), sada trebaju što brži dealovi jednako kao i pregovaračka pobjeda (neke carine), zbog: (a) punjenja isušenog državnog proračuna (koji se neće ni puniti bogznašto carinama ako uvoz u SAD kolabira), (b) signaliziranja uspjeha i (c) postavljanja cjenovnih odnosa na razine koje mogu biti poticajne za njegov krajnji cilj da kompanije zaobiđu carinske barijere otvaranjem novih pogona u Americi (ako se odnosi relativnih cijena s carinama neće moći predvidjeti rijetko tko će investirati).
EU: nula za nulu je dobar početak, ali sigurno neće biti konačno rješenje jer ne odgovara Trumpu
Jučer popodne je Ursula von der Leyen objavila da je u EU dogovoreno da nema odmazde na prvu i da se ide u pregovore na temelju jednostavne postavke: europski prijedlog je 0% obostrane carine za sve industrijske proizvode.
Još treba vidjeti što to znači za već pripremljenu odmazdu na prvi američki carinski instrument – 25% carina na proizvode od čelika i aluminija – čiji izvoz u SAD čini oko 5% od ukupnog europskog izvoza roba u SAD od oko 530 milijardi eura, i što to znači za od Ursuline strane zasad prešućeni drugi carinski instrument (posebne carine od 25% na uvoz automobila u SAD). Podsjećam, recipročna carina od 20% koja je objavljena u srijedu 2. travnja treći je carinski element povrh dva spomenuta. U ovom trenutku nije jasno odnosi li se europski prijedlog nula-za-nulu samo na recipročne carine ili na neku kombinaciju, ili na sve tri vrste. Zasad bih iz jučerašnjih objava zaključio da je EU odlučila ići u pregovore bez ikakvog prethodnog kontra-udarca na prva dva carinska oblika koja je uveo SAD i to je dobro jer bi rani kontra-udar otežao i otegnuo predstojeće pregovore.
EU se izgleda svrstala dovoljno rano u red pred vratima Bijele kuće i ako je tako, priključila se Japanu, Australiji, Švicarskoj i još nekolicini država saveznica SAD-a koje su proteklih dana već najavile da idu u pregovore na temelju pomirljive strategije bez prethodne odmazde.
Odlučile su tako za razliku od Kine koja je odgovorila na najgori mogući način. Uzvratila je s 34%, koliko je SAD njima razrezao, na što je Trump očekivano zaprijetio najtežom artiljerijom: dodatna carina od 50% ako Kina ne odustane od 34%. Dodatni teret su i prethodni koraci (20% carine na sve što dolazi iz Kine i kineski prethodni uzvrat koji, najkritičnije za Ameriku, uključuje i licencne kvote za izvoz kritičnih minerala). Trump sada poručuje neka Kinezi razmisle hoće li totalni rat ili pregovore, jer si totalni rat ne mogu priuštiti. Peking je jučer odšutio. Valjda diktature misle sporije. A možda si misle da si Trump ne može priuštiti rat zbog ovisnosti naprednih tehnologija o kineskim mineralima.
U međuvremenu smo dobili potvrdu važnosti brzine. Već u ponedjeljak u večernjim satima po našemu vremenu imali smo dvije važne objave:
- Na sastanku Trump-Netanyahu u Ovalnom uredu razgovaralo se i o trgovačkom sporazumu SAD-Izrael, iako je glavna tema bio Iran.
- Državni tajnik za financije Scott Bessent ovlašten je od Donalda Trumpa za početak trgovačkih pregovora s Japanom (koji je u gotovo istoj poziciji kao EU, samo im je recipročna malo veća, 24%, ali reagirali su brže nego EU s najavom pomirljivog ulaska u pregovore). U izjavi za medije jučer kasno navečer po našemu vremenu Bessent je rekao dvije važne stvari: prvo, puno je zemalja pred vratima i očekujemo da će se pregovori sa svima razvući do kraja lipnja (ok, to je još koliko-toliko podnošljivo s gledišta brzine ako to znači da će veliki, a EU je najveći trgovački partner SAD-a, biti prvi); drugo, na stolu nisu samo razgovori o carinama nego i o necarinskim barijerima, jer američke recipročne carine uključuju i procjenu necarinskih barijera u međunarodnoj trgovini s kojima se američki izvoznici susreću u inozemstvu. Ovo je važno zapamtiti; ne-carinskim trgovačkim barijerama ćemo se vratiti na kraju teksta.
Anđeli i demoni
Jučerašnji dan donio je još jednu važnu vijest za razumijevanje šire slike. Član Trupovog savjetničkog tima, čovjek koji je utjecajan jer je s Trumpom od 2016. i smatra se znalcem u području međunarodne trgovine – carinski jastreb Peter Navarro – proteklih je dana dao nekoliko izjava na tragu radikalne ideje koja proturječi svemu što je govorio državni tajnik Bessent, pa i sam Trump koji od početka najavljuje pregovore. Navarro kaže carine su takve kakve jesu, i nema pregovora.
Navarro je važan i jer je blizak s Russom Voightom (direktor ureda za državni proračun) i širom, oko Voighta okupljenom skupinom utjecajnih ljudi u administraciji, koji su konzervativni jastrebovi intelektualno napojeni idejama Stevea Bannona i sličnih desnih radikala koji vjeruju da se vodi pravi rat za opstanak Amerike i tradicionalnih vrijednosti u kojem ne treba prezati ni od čega. O sukobu unutar MAGA pokreta tj. republikanske stranke koji se odvija iza paravana sveprisutnog i zasad ujedinjujućeg lika američkog predsjednika (jer bez njega gotovo nitko od njih ne postoji), svjedoči činjenica da je Elon Musk pri odlasku iz Trumpovog tima (ima nekih problema u firmi pa nema više vremena za DOGE) napao upravo Navarra („PhD iz ekonomike s Harvarda je loša, a ne dobra stvar!“) i založio se za carinsku uniju EU i SAD-a, što je – vidi vraga – na tragu jučerašnjeg prijedloga EU.
Unutarnji sukob počinje se širiti na republikanski dio Kongresa: utjecajni senator Ted Cruz napisao je jučer na X-u da na Trumpovim ramenima sjede „anđeli i demoni“. Cruz je izvrsno artikulirao aktualni trenutak. Smatra da Trump u ovom trenutku još ne zna u kojem će pravcu voditi pregovore. Kalkulira. Kao što sam jučer objasnio, neki psihološki elementi osobnosti Donalda Trumpa navode ga na ostavljanje svih opcija otvorenima (predugo) prije nego što u odlučujućem trenutku (ponekad prekasno) odreže konačnu odluku (cut the deal). Cruz to dobro zna, pa mu šalje poruku o tome da ima dvije moguće strategije. Jedna je anđeoska, historijska: iskoristiti ovu početnu poziciju za snižavanje carina na svim stranama (Let’s cut a good deal). Druga je demonska, također historijska, i enormno skupa za cijeli svijet: neka budu visoke carine (no deal, na tragu Navarra i radikala).
Cruz je ovo postavio modelski i literarno, ali ima smisla za javnu komunikaciju. U stvarnosti, moja je procjena da će Trump ciljati negdje po sredini, možda malo bliže anđeoskom scenariju. Ali mora zadovoljiti sve dionike, pa i radikalno krilo MAGA pokreta. S druge strane, pritiješnjen je sve glasnijim kritikama među dojučerašnjim podupirateljima i donatorima, i vremenskim okvirom koji se stanjuje: predugi ostanak u fazi pregovaračke neizvjesnosti povećava vjerojatnost inflacije i recesije, a početak kampanje za interim izbore iduće godine nije daleko. Kao ozeblom sunce će mu trebati da prije izbora može pokazati „rezultate rada“. I druga važna stvar: u pregovaranju će razlikovati pojedine zemlje i područja. One koji mu idu uz dlaku u širim geopolitičkim planovima približit će Cruzovom anđeoskom scenariju, a one koji mu rade problem u realizaciji velike vizije geopolitičkog restrukturiranja svijeta usmjerit će prema Cruzovom demonskom ishodu.
Dakle, EU. Nakon objave mojih zadnjih tekstova o tome zašto je oko za oko zub za zub luzerska strategija, neki su komentatori iznijeli sljedeći kritički stav: ok, razumijemo da treba ići u Washington bez prethodnog kontranapada koji bi otežao pregovore, ali tamo ćemo naići na zid jer Trump ne doživljava EU; on računa s time da dodatnim ciljanim protumjerama na pojedine proizvode (npr. hrana i pića za koja je već najavio mogućnost carine od 200% ako EU prerano odgovori odmazdom) može unijeti razdor unutar EU, i neće doživjeti nikoga koga se ne boji ozbiljno. A ovakve mlake EU on se ne boji. U mojoj metafori susreta s nasilnikom na igralištu iz jučerašnjeg teksta, komentatori zapravo postavljaju sljedeće pitanje: ok, primio si prvi udarac, nisi uzvratio i rekao si: „Pusti me da prođem, imam oružje u džepu i brzo trčim.“, ali naivan si, on ponovo kreće na tebe. Što ćeš sad?
Sada su tri stvari ključne za odrediti: (1.) što definiramo kao napad koji će Amerikanci u pregovorima izvesti iz nekih svojih uskogrudnih interesa, a na našu štetu, i za što smo se spremni boriti zubima, (2.) što će biti korisno upiranje prstom u slabosti s naše strane, jer i kod nas, kao i kod njih, postoje anđeli i demoni, pa možda im treba pustiti da prognamo i naše (regulatorne i troškovne) demone za čije postojanje nema uporišta u javnom interesu (iskorištavanje pregovora za provjetravanje doma kako bi postao konkurentniji), i (3.) što definiramo kao prihvatljivu zaštitu američkih nacionalnih ekonomskih interesa u kojima nije realno za očekivati da će oni sami biti spremni spustiti gaće do nule.
Kako proći drugi zavoj, a ne izletiti s Trumpovog rollercoastera: nije samo gospodarstvo u pitanju
Početak pregovora s SAD-om bit će traumatičan i nastavit će tresti tržišta i poslovnu zajednicu jer će u pregovorima biti uspona i padova, puno propagandnih aktivnosti i puštanja balona radi usporednog testiranja bila javnosti. Amerikanci će sav veš baciti na stol, oni to tako rade, uljučujući i sve što smatraju ne-fer necarinskim barijerama. Kazat će: jest da smo recipročne carine odredili na temelju jednadžbe koju može shvatiti klinac iz osmog osnovne, ali to je naša aproksimacija ukupnih barijera, i onih ne-carinskih koje postavljate pred naše izvoznike. Na primjer:
- europska zelena regulativa,
- GMO,
- standardi i postupci testiranja proizvoda (homologacijski postupci i slično),
- naplata PDV-a pri uvozu iz inozemstva, i tako dalje.
Čak i kada bi bilo „samo“ to, pregovori bi bili teški i za nas vanjske promatrače mutni u smislu mogućnosti razlučivanja koji je američki zahtjev opravdan (pa bi i za nas u EU bilo dobro da se neka suvišna administrativna barijera makne u skladu s američkim prijedlogom), a koji je suprotan javnom interesu ili jednostavno – bez uporišta u zdravom razumu na koji se i Bessent i Trump vole pozivati.
No, bit će i teže od toga. Kao što sam najavio još u veljači, Trumpove carine su „leverage“ u široj MAGA-viziji preustroja ukupnih globalnih i geopolitičkih odnosa. Na pregovaračkom stolu će se naći, ili će na sudionike koji sjede oko stola utjecati:
- pregovori SAD-Rusija-Ukrajina u kojima ono što su Amerikanci spremni dati Rusima nikako neće odgovarati Ukrajincima, a kako će EU prirodno inklinirati ukrajinskom stavu, postojat će nevelik prostor na kojemu se EU i SAD mogu razumjeti ili barem podnositi na ovom pitanju;
- pregovori SAD-Kina, u kojima će se Amerikanci postaviti maksimalno čvrsto, što već vidimo, i vjerojatno će testirati svoje stare, ali sada ne više i zajamčene saveznike: jeste li s nama ili protiv nas u novoj epskoj bitki za globalnu hegemoniju?;
- šira pitanja globalne sigurnosti: uloga NATO u Europi, trgovina oružjem i vojna suradnja, stavovi prema Gazi i Tajvanu i uloga SAD-a kao policajca na svjetskim morima (hoće li tražiti plaćanje za uslugu zaštite plovidbenih puteva koji njima nisu važni, ali su važni Europi)?;
- svjetski monetarni i financijski sustav u kojem Amerikanci vide euro kao konkurenciju dolaru, a digitalni euro odnosno platni sustav na kojem počiva vide kao opasnost po globalnu supremaciju njihovih Vise i Mastercarda i po ostvarenje zasad mutne vizije o stablecoins s pokrićem u dolaru kao modernim ekstenzijama uloge dolara kao svjetske valute;
- ekonomski aspekti američke nacionalne sigurnosti o kojima će se Amerikanci u startu izjasniti da o njima (o tim carinama) nema pregovora: Bessent je u intervjuu prošlog vikenda kod Carlsona kazao da je lockdown 2020. razotkrio fundamentalne ranjivosti Amerike u smislu pucanja lanaca nabave, pa u tom smislu i ovo što se događa jednim dijelom možemo tumačiti kao posljedicu radikalnog zatvaranja – kopiranja kineskog modela upravljanja pandemijom od strane demokratskog Zapada koji je u jednom kratkom povijesnom trenutku bio malo sišao s uma što je, kako vidimo, ostavilo trajne posljedice;
- pritisak će stvarati i za mnoge Europljane iritantno traženje moralne zahvalnosti za sve što je SAD učinio za Europu od 1944. do 20. siječnja 2025. (a bilo je tu u međuvremenu i neko rušenje Berlinskog zida). Osjećaj američke žrtve za Europu i očekivanje zahvalnosti duboko su utkani u ideološke temelje MAGA pokreta. Ipak ne treba očekivati da Amerika i službeno izda fakturu, ali valjalo bi malo promisliti kako se postaviti na moralno-povijesnom planu.
- sjetit će se i da slabiji dolar koji njima odgovara jer poskupljuje uvoz odgovara i nama gdje jači euro pojeftinjuje uvoz energenata, pa će svi razgovarati i o tim valutnim učincima.
Od širine ovih pitanja boli glava. Evo, Trump je po našemu vremenu oko ponoći s ponedjeljka na utorak na novinarsko pitanje o tome što misli o europskom prijedlogu nula-za-nulu očekivano reagirao nasilnički. Iako su uz Cruza i od ranije velikog Trumpovog protivnika u vezi carina republikanskog senatora Randa Paula, dva republikanska senatora, Mike Lee iz Utaha, i Ron Johnson iz Winsconsina pozdravili europski prijedlog, to naravno nije spriječilo Trumpa da na novinarsko pitanje o tome što misli o europskom prijedlogu odgovori: „Ne! Oni nas varaju na trgovini.“ (They’re screwing us on trade). Da li to znači da su ove moje pisanije uzaludne, da sam naivan, i da EU treba što prije izvesti preventivni protu udar koji će protresti Bijelu kuću?
Ne, jer igra je složenija i malo dugoročnija od sutrašnjeg novog dana. Bit će još dana.
Najveći dio profesionalnih političara, urednika, novinara i šire javnosti neće imati kapacitete za racionalno rasuđivanje o tome što se događa i što je u čijem stvarnom interesu. Podjele će biti još dublje između dva radikalna populistička kampa u Europi i u Hrvatskoj – između onih koji misle da je Trump luđak od kojeg treba pobjeći, pa makar u bijegu naišli na Kinu, i onih koji misle da EU vodi birokratska i/ili francusko-germanska kabala (uz povratak Engleza u igru), pa bi nam svima bilo bolje da sve to potaracamo i postanemo 51. država SAD-a (što čeka Grenland sada kada ima priliku?). Dodatna poteškoća bit će odnosi unutar EU: stavovi pojedinih država članica narednih će se mjeseci razilaziti, približavati, pa opet razilaziti, i svi će biti nervozni jer će povremeno izgledati da nam svima nebo pada na glavu. Sve glasnije će se postavljati pitanje što je u svemu tome hrvatski interes i što će nam uopće ta i takva, „slaba“, „nikakava“ EU. No, to je već deja vu; sjetimo se samo početka lockdowna kada su društvene mreže i mediji vrištali da je sve gotovo jer svaka država prelazi u „samodostatnost“ (Opet taj duboki trag od strane Kine inspirirane pandemijske ideje i politike koja sada, kao što je Bessent jasno kazao, neprimjetno inspirira i MAGA pokret).
Zaključno, moj stav je utemeljen na pet jednostavnih principa:
- Za rat ima vremena, a za primirje je vrijeme kratko ali još postoji, pa ga treba što bolje iskoristiti.
- Ako ne ispaljuje granate, to ne znači da EU nema carinska i regulatorna oružja. Amerikanci znaju naše kuvertirane poteze.
- Nula-za-nulu je dobar početak, ali neće biti i kraj pregovora. Iako super zvuči iz uže ekonomske perspektive (zato će ljudi poput Paula, Cruza, Johnsona, Leea ali i mnogih drugih utjecajnih republikanaca biti za to), ovdje nije samo ekonomija u pitanju. Trump neće brzo sklopiti takav deal, pa i pod cijenu trgovačkog rata s EU, osim ako ga nešto stvarno jako ne pritisne (teško zamisliti). A kada se u EU proširi saznanje da Amerikanci ignoriraju nulu-za-nulu (već danas ili sutra), bit će jako važno da netko nervozan ne opali iz nekog oružja jer nije nastupila nikakva katastrofa što nas Amerikanci nisu odmah zagrlili kao nakon iskrcavanja u Normandiji (nema smisla izletiti na drugom zavoju Trumpovog rollercoastera ako smo već prošli prvi).
- Trump nema – vrijeme. Neizvjesnost ekonomski šteti i SAD-u. Možda će im uskoro naštetiti i inflacija ako ne budu dovoljno brzi u sklapanju bilateralnih sporazuma. Ekonomsko usporavanje je sigurno, a recesija nije isključena, naprotiv. Kako će vrijeme prolaziti, okolnosti će se mijenjati iz tjedna u tjedan, pa vrijeme ne radi za Trumpa koji će prilagođavati svoj stav jer ni sam u ovom trenutku ne zna što mu je krajnji cilj. Jedna od mogućih slabosti maksimalističkog pregovaranja je u tome što je subjektivna interpretacija maksimuma podložna promjeni kada se okolnosti mijenjaju, a okolnosti se hoće mijenjati ako se predugo pregovara.
- S protekom vremena prirodno će rasti broj bitnih ljudi u Americi – i u administraciji i u Kongresu i u utjecajnom dijelu javnosti – koji će sa simpatijom gledati na pristup EU ako ne bude divljala kao Kina. Usto, EU ima svoje diplomatske, lobističke i prijateljske kanale. U isto vrijeme, homogenost MAGA pokreta će slabiti proporcionalno kratkoročnim ekonomskim poteškoćama u SAD-u. Uz spomenute senatore, dva Trumpova mega-MAGA donora i prijatelja milijardera, Ken Langone (Home Depot) i Bill Ackman krenuli su u otvoreni javni napad na Trumpove carine. Trumpa to još ne dira, još je jak i drži se one isprazne „no long term gain without short term pain“ koju je prebacio u novu metaforu („bolesnik treba uzeti lijek“), ali to je tek početak. Do lipnja (ne vjerujem da je dogovor moguć prije nego što zvono oglasi zadnji krug) će rasti pritisak da se sklopi neka vrsta dogovora, a vrijeme koje sve brže curi odigrat će svoju ulogu u tome.
Nema mjesta optimizmu. Bit će teško i kvrgavo. Daleko smo od toga da bi proglasili kako je vjerojatnost trgovačkog rata EU-SAD mala. No nema razloga da bilo tko u ovom trenutku kaže da rečenica Let’s cut the deal nema smisla. Previše je toga na bubnju. Isto tako nema razloga da bilo tko kaže da u nekom trenutku, možda, neće trebati izvaditi oružja i zapucati. Samo, sada još nije vrijeme za to. Slijedi tek drugi zavoj, a rollercoaster je dug.