Rast Crobexa od 1,52% u jednome danu, koliko je zabilježeno u četvrtak, još nije zabilježen ove godine. Brojku treba sagledati u kontekstu solidnog redovnog prometa dionicama (oko 11 milijuna kuna) i spektakularnog blok prometa dionicama HT-a (oko 37 milijuna kuna).
Nećemo reći da smo najavili uzbuđenja na tržištu kapitala u tekstovima prošle nedjelje i neki dan o SPAN-u, ali ipak: počela je sezona lova na kvartalne rezultate kompanija.
Oni su za sada obećavajući. Većina financijskih emigranata koji po forumima i na društvenim mrežama raspravljaju o Microsoftu i Facebooku zaboravili su da postoji Hrvatska i da u njoj posluju neke kompanije. I neke od njih, vidi čuda, imaju dionice uvrštene na burzi.
Nećemo detaljno pregledavati objavljena financijska izvješća za treći kvartal, ali spomenimo seriju jučerašnjih objava kompanija koje bilježe prihode ne samo veće od istog razdoblja 2020., nego veće od istog razdoblja predpandemijske 2019.
Takav podatak ne čudi za Atlantsku plovidbu koja profitira na naraslim cijenama vozarina, ali vrijedno je zabilježiti isti obrazac kod tako različitih kompanija kao što su Atlantic grupa (prehrambena industrija, pića, distribucija) i Končar distributivni transformatori (energetika-industrija, veliki izvoznik).
Velike turističke kompanije uglavnom još nisu objavile rezultate, ali prvi je izašao Arena turist iz Pule. Iako je njihov prihod u trećem kvartalu još uvijek osjetno ispod razine 2019., ARNT je specifična dionica jer kompanija ima diversificirano poslovanje u većem broju zemalja. Uostalom, uprava je još 1. rujna izdala „Obavijest prije kraja tromjesečja o snažnom oporavku u ljetnoj sezoni u Hrvatskoj“, u kojoj stoji i ovo:
Poslovanje u Hrvatskoj tijekom srpnja i kolovoza premašilo je očekivanja Uprave, pri čemu je ukupni nerevidirani prihod u ova dva mjeseca dosegao približno 90% ukupnih prihoda u istom razdoblju u 2019. Prihod ostvaren u kolovozu 2021. na razini je prihoda ostvarenog u kolovozu 2019. Ovaj je rezultat postignut bez uobičajenog postupnog rasta sezonske aktivnosti, u vrijeme kada su pravila o COVID putovnicama i testiranju još uvijek na snazi, a određene zemlje iz koje tradicionalno dolaze gosti Grupe zadržavaju ograničenja putovanja za Hrvatsku. Naša druga regija, koja se sastoji od operacija u Njemačkoj, Mađarskoj i Srbiji, također je pokazala znakove oporavka, iako tempo takvog oporavka varira ovisno o tržištu i sporiji je u odnosu na hrvatski segment odmorišnog turizma.
Ne samo da je mogao pročitati onaj tko je htio čitati, nego je mogao i vidjeti tko je htio gledati statistike. Naime, prošlo je dosta vremena otkako je DZS objavio podatke o turizmu za kolovoz, kada je u Hrvatskoj ostvareno samo 3,3% noćenja manje nego u kolovozu 2019., a to znači da kada se u to uključi rast cijena i sklonosti potrošnji, dobivamo ono što piše u gornjem priopćenju ili nešto još bolje … a daljnje objave rezultata tek slijede.
Razvoj situacije na burzi pokazuje da nije sve u turizmu (iako je turizam važan i u slučaju kompanija poput Atlantica ili Podravke ima značajan direktan i indirektan učinak na njihovo poslovanje u trećem kvartalu svake godine zbog kupovina hrane i pića). No, rast ove godine u odnosu na 2019. ipak je izraženiji u drugim industrijama dok se turisti vesele ako u jednom mjesecu dostignu ili prestignu predpandemijsku godinu.
Drugim riječima, rast je široko zasnovan i vlada to osjeća i na prihodima proračuna te vidi u kratkoročnim statistikama. Stoga se ministar Marić odvažio prijedloge rebalansa proračuna i plana za 2022. na Vladi prezentirati na temelju neočekivano optimističnih brojki koje su predstavljene u četvrtak.
Prva tablica govori sama za sebe i gotovo ju ne bi trebalo komentirati. Ipak, uočite da se u vladinom scenariju rasta jako mijenjaju glavni pokretači. Nakon što su rast u 2021.-oj jako pogurale osobna potrošnja i robni izvoz, od 2022. to se mijenja i Vlada očekuje da će pogonsko gorivo doći od investicija i izvoza usluga (daljnji snažan oporavak turizma sljedeće godine).
Izvor: Vlada Republike Hrvatske
Uz takva kretanja Vlada očekuje postupno svesti deficit konsolidirane središnje države ispod 2% BDP-a, a omjer javnog duga i BDP-a na 75% (nakon maksimuma od 87,3% u pandemijskoj 2020.). Ovo je sigurno dovoljno za zadovoljenje kriterija iz Maastrichta i uvođenje eura 2023., no pravo pitanje glasi: koliko je ovaj plan realan?
Izvor: Vlada Republike Hrvatske
Još je rano za detaljnu raspravu, jer brojke su objavljene pred nekoliko sati i ima dovoljno dana do usvajanja proračuna u Saboru za detaljnije rasprave. No, evo u nastavku nekoliko prvih napomena:
- U rebalansu je deficit konsolidirane opće države (4,5% BDP-a) veći nego u prvom rebalansu prije ljeta (3,6%) iako su prihodi veći za 3,3 milijarde kuna, jer se u međuvremenu pojavilo 7 milijardi kuna novih rashoda (kako to, kako to?): u tome najveći dio čine prvi izdaci za Rafale (2.4 milijarde) i još malo dolijevanja novca u javno zdravstvo (1,6 milijarde) nakon obilne sanacije iz prve polovice godine koja je već bila uključena u prvi rebalans prije ljeta.
- Prihodna strana 2022. dalje raste, ali uglavnom zbog povlačenja EU sredstava. Domaći dio prihoda raste u skladu s nominalnim BDP-om, što znači da Vlada ne očekuje provesti ni značajna rasterećenja, ni uvesti značajna nova opterećenja. Iako su ovo iznimna vremena kada prije svega treba konsolidirati stanje u proračunu nakon strašnog fiskalnog šoka 2020./21., šteta je što je u ovom dobrom vremenu za hrabre političke poteze (izbora nema na vidiku) žrtvovana ambicija da se uvode rasterećenja koja su do sada, ma kako bila postupna i razmjerno mala, obilježila Marićev mandat na mjestu ministra financija. Možda se sjeti ponovo u izbornoj 2024. ako 2022. i 2023. dobro prođu, uvedemo euro i stabiliziramo javne financije u post-covid razdoblju.
- Rashodna strana 2022. ostaje približno na razini rebalansa 2021. To je već malo teže za „raskopati“, ali prvi pogled otkriva sljedeće:
- očekuje se znatno manje transfera iz središnjeg proračuna za zdravstvo nego 2021., što je očekivano i logično ako pandemija ide svome kraju i ako je zdravstveno sanirano ovogodišnjom izdašnom injekcijom za saniranje starih dugova;
- ako se uspije s realizacijom stisnutog proračuna HZZO-a (plan rashoda ukazuje na pad oko 8% 2022. u odnosu na 2021.), onda bi se doista mogla realizirati fiskalna strategija u kojoj raste sve što se može prebaciti na financiranje iz EU sredstava, dok ono što ne može – uglavnom stagnira, a izdaci za zdravstvo se smanjuju.
U zaključku, s jedne bismo strane mogli (opet), kako se to diplomatski kaže, „iskazati žaljenje“ što se očekivana dobra vremena ne koriste za ambicioznije smanjivanje deficita i javnog duga. Jer, Hrvatska treba graditi fiskalni kapacitet, a taj kapacitet se gradi smanjivanjem odnosa duga i javnih prihoda odnosno BDP-a, jer se onda u idućoj krizi koja će zahtijevati izdašnu državnu intervenciju može lakše pustiti deficit i zadužiti. Umjesto toga ostaje skepsa o tome hoće li se zacrtana fiskalna strategija moći ostvariti. Osobito u javno-zdravstvenom sustavu. Jer, on je podložan zakonitosti kojoj podliježu svi javni rashodi. To je zakon inercije ili zakon video-igara: jednom kad se skoči na novi plato, višu razinu, s tih se visina više ne silazi.
Obavijest o sukobu interesa: autor od dionica koje se spominju u tekstu posjeduje dionice ARNT i ATGR