Indeks ekonomske slobode Hrvatske nastavlja rasti, dok SAD na ljestvici pada prema Hrvatskoj. Indeks svake godine objavljuje američki konzervativni think tank Heritage Foundation, odnosno njegov Margaret Thatcher Center for Freedom.
Prošlo izvješće je pokazalo da je Hrvatska među 40 ekonomski najslobodnijih zemalja na svijetu. I prethodna izvješća govorila su o pozitivnim pomacima koje prati i Centar za javne politike i ekonomske analize. Unatoč istom mjestu kao i prošle godine (39.), Hrvatska je u godinu dana poboljšala skor za 1,5 (postotnih) bodova (sa 67,2 na 68,7) i sada je ispred Slovačke, Slovenije, Poljske, Rumunjske, Malte, Francuske i Grčke, uz Bugarsku, i na korak do Izraela.
U slučaju prijelaza 70 (%) bodova – što je prag koji dijeli umjereno slobodne od ekonomski uglavnom slobodnih zemalja, gdje se nalaze SAD, Latvija, Njemačka i Češka – Hrvatska bi ušla u top 30 ekonomski najslobodnijih država svijeta, dakle u društvo s Japanom i SAD-om koji su na donjem pragu skupine top 30 sa 70 bodova. Time bi se Hrvatska izdigla iznad Austrije, UK i Belgije, i praktički dostigla Portugal i Latviju. No, dostizanje Litve i Estonije zahtijevalo bi ipak veće napore, npr. u smjeru poreznih rasterećenja jer Litva je 16. ekonomski najslobodnija država svijeta, a Estonija je u prvih deset (8.). U top 10 se od europskih zemalja nalaze još i Švicarska (2.), koja je neposredno iza globalnog lidera Singapura, Irska (3.), Luksemburg (5.), Danska (7.), Norveška (9.) i Nizozemska (10.). Dodamo li Švedsku (12.) i Finsku (13.), vrijedi zabilježiti da se od 16 najslobodnijih zemalja svijeta čak 10 ili 63% nalazi u Europi. To ruši sliku o ekonomski neslobodnoj Europskoj uniji, osobito ako imamo u vidu da metodologija dolazi od vrlo konzervativnog i ekonomski izrazito liberalnog američkog Heritage Foundation, i da je SAD daleko iza većine država članica EU, na 27. mjestu na svijetu.
Odnosi na ljestvici ruše dvije velike predrasude. Prva je da je Amerika simbol ekonomske slobode, a Europa se guši u (ekonomskim) neslobodama i administrativnim preprekama. Nakon što je OECD-ov indeks PMR (eng. product market regulation) već pokazao da je odnos SAD-a i EU zapravo obratan, sada imamo i drugi skup složenih pokazatelja koji pokazuje isti rezultat.
Uzroci dugoročnog pada ekonomskih sloboda u Americi brojni su i izlaze izvan okvira ovoga teksta, pa je zasad dovoljno zapamtiti da je današnja Amerika potpuno drugačija od Amerike iz 20. stoljeća, koja još uvijek rezonira u glavama ljudi.
Druga velika predrasuda glasi da su metodologije mjerenja ekonomskih sloboda nemoguće ili ideološki izrazito pristrane. Osobito kada takve usporedbe radi konzervativni Heritage Foundation odnosno njihov Centar za slobodu nazvan u čast gospođe Thatcher. Predrasuda bi upućivala na to da samo zemlje s relativno malim vladinim sektorima mogu biti rangirane kao ekonomski slobodne, pa je za mnoge iznenađenje visok rang većine europskih zemalja iznad SAD-a i prisustvo svih nordijskih država među 15 ekonomski najslobodnijih država svijeta.
Objašnjenje ovih „paradoksa“ (pod navodnicima, jer to su paradoksi samo za one koji nisu upućeni u bit ekonomskih sloboda) leži u tome što je ekonomska sloboda kompleksan pojam. Ona ne znači nužno malu državu ako je vladin sektor efikasan, ne stvara pretjerane prepreke poslovanju i učinkovito isporučuje javna dobra. Naravno, i u EU ima država poput Francuske koje su veoma loše pozicionirane na listi (Francuska je ispod Srbije sa 64 boda), no to nije samo zbog izrazito visokih javnih izdataka, nego zbog generalno visokih prepreka poslovanju svih vrsta. To je prava slika Macronove politike koji će ostaviti Francusku u ozbiljnim fiskalnim problemima (deficit od oko 6% BDP-a) i s ugušenim ekonomskim slobodama, i onda će se pisati doktorati o tome kako je krajnja desnica uspjela osvojiti vlast. U ovom tekstu je na primjeru SAD-a objašnjeno kako se to događa (i do čega dovodi) kada mainstream politike napuste svoje liberalne ekonomske temelje. Indeks ekonomske slobode za SAD pokazuje da se to dogodilo u SAD-u prije dolaska Donalda Trumpa na vlast. Trump je reakcija, svojevrsno klatno. No, prije rasprave o SAD-u nekoliko riječi o Hrvatskoj.
Glavni indikatori
Heritage Foundation za Hrvatsku navodi rast skora za 1,5 bodova u proteklih godinu dana. Hrvatski rast je viši od rasta svjetskog i regionalnog prosjeka. Spominju kako su prethodne reforme konkurentnosti i liberalizacija potaknule gospodarsku modernizaciju i aktivnost u privatnom sektoru. Vezano uz pojedina područja navodi se negativan doprinos vrijednosti indeksa preko 600 ne-carinskih mjera koje su obvezujuće na razini EU, uz 8 nacionalnih. Financijska tržišta su generalno otvorena za strane investicije. Regulatorno okruženje je dobro institucionalizirano i relativno učinkovito. Sloboda poslovanja, vlasnička prava, djelotvornost pravosuđa i integritet države iznad su svjetskog prosjeka, a sloboda rada i monetarna sloboda ispod (potonje je zbog inflacije). Granična stopa poreza na dohodak je 35,4% (što Grad Zagreb u međuvremenu snizio na 33%, ali je i dalje daleko iznad 25% u Gradu Bjelovaru). Porez na dobit je 18% (gledajući gornju graničnu stopu, premda se stopa od 10% primjenjuje na više od 90% poduzetnika). Udio državne potrošnje u BDP-u je zabilježen na 46,5%, a javni dug na 63% (što znači da koriste stari podatak s kraja 2023.; u međuvremenu je već pao ispod 60%).
Glavni pomaci u kratkom (godišnjem) i dugom roku
Kada se gledaju pojedina područja, kratkoročna poboljšanja odnose se na vlasnička prava, integritet države, djelotvornost pravosuđa, državnu potrošnju (udjel u BDP-u), fiskalno zdravlje (udio deficita i javnog duga u BDP-u), slobodu poslovanja (rizik poslovnog okruženja i regulatorna kvaliteta), slobodu rada i slobodu trgovine. S druge strane, pad je zabilježen u području monetarne slobode (zbog inflacije), investicijske slobode i poreznog opterećenja (udjela u BDP-u). Pri tumačenju godišnjih podataka treba imati u vidu jednogodišnji vremenski pomak indeksa u odnosu na podatke iz kojih se računa (indeks koji je objavljen u ožujku 2025. uglavnom se zasniva na podacima iz 2023.). Svježiji podaci će mijenjati položaj Hrvatske jer govorimo o kretanjima BDP-a (drugi najbrži rast u EU), javnog duga (već ispod 60% BDP-a, dok je indeks zabilježio 63%), državne potrošnje i poreza (udjel u BDP-u), kretanja minimalne plaće i dr., tako da će tek indeks koji će biti objavljen početkom 2026. obuhvatiti podatke koji vrijede u ovom trenutku.
Uspoređujući indekse iz 2015. i 2025. mogu se vidjeti sljedeći pomaci u bodovima (sve gledamo od 100): vlasnička prava: s 40 na preko 80; fiskalno zdravlje s 45 na preko 90; sloboda poslovanja s 55 na 80; sloboda rada s 43 na 69; djelotvornost pravosuđa s 57 na 71.
Izvor: Heritage Foundation, 2025
Prema slobodi poslovanja (eng. business freedom na drugoj slici) Hrvatska je na 30. mjestu i nalazi se gotovo na istoj razini kao Litva, Češka i Latvija te nedaleko od Estonije.
Izvor: Heritage Foundation, 2025
Uz to, integritet države malo je porastao (s 48 na 53). U istom razdoblju stagnirale su financijska sloboda (60) i porezno opterećenje (oko 75) te padaju investicijska sloboda (s 80 na 60), monetarna sloboda (s 80 na 66) i sloboda trgovine (s 87 na 80), kao i skor državnih izdataka (u % BDP-a, koji je jedini u crvenom i za koji Hrvatska dobiva svega 35 bodova).
Pitanje državnih izdataka je trajni strukturni rizik koji nadilazi granice Hrvatske, no kratkoročno sve veći rizik postala je inflacija. Ideal ekonomske slobode je stabilan novac s niskim stopama inflacije. Ipak, dugoročne monetarne politike „stvaranja“ novca, pokrenute povijesno rekordnim upumpavanjima novca poreznih obveznika kroz fiskalnu ekspanziju stvorio je masivnu ukupnu potražnju. Ulje na vatru dolili su sve veći fiskalni deficiti. Pri tome su obrambeni izdaci novi izazov za europske države.
Američki pad nakon fiskalnih steroida?
Razmatranja fiskalnih rizika vode nas do Amerike. Dok je lako pomisliti da si bogata zemlja može priuštiti mnogo, indeks upozorava na rizično nasljeđe američke političke ekonomije i fiskalne politike. U desetogodišnjem razdoblju ukupan američki indeks ekonomske slobode pao je sa 76 na 70, no pad je bio izrazito koncentriran u mandatima Baracka Obame i Joe Bidena nakon što je Bush Jr. povećao ekonomsku slobodu prije Velike recesije 2008. SAD su sada na rekordno niskoj razini vrijednosti indeksa ekonomske slobode, što je mnogim promatračima začudno s obzirom na reputaciju, tradiciju i ekonomski model SAD-a.
Izvor: Heritage Foundation, 2025
I dok se porezni skor u SAD-u poboljšao (jer su porezne olakšice iz prvotnog Trumpovog Tax Cuts and Jobs Act-a vrijedile i tijekom cijelog Bidenovog mandata, ali ističu krajem 2025. godine), došlo je do pada monetarne slobode zbog visoke inflacije i pada fiskalnog zdravlja na nulu zbog omjera javnog duga i BDP-u od oko 120 % BDP-a i deficita iznad 6% BDP-a.
Vrijedi pažljivo razmisliti koliko je naizgled dobar (donedavni) rast američkog BDP-a bio dugoročno održiv, a koliko se bazirao na masovnoj kupovini fiskalnih steroida – pored djelovanja već spomenutog djelovanja politike poreznih rezova iz prvog Trumpovog mandata. Drugim riječima, otvoreno je pitanje nije li značajan dio recentnog rasta bio ciklički prolazan?
Kao što se svaki atleta mora odmoriti, tako je i s ekonomijom nakon perioda rasta na fiskalnim steroidima. Pitanje je samo kada će se odmor dogoditi. Vjerojatno se to moglo dogoditi i prije, no steroidni učinak fiskalne i druge progresije zamagljivao je pogled u prirodno-realno stanje američkog gospodarstva koje, po svemu sudeći, nije onoliko bajno koliko su sugerirale brojke proteklih godina.
Muskova pila
Odgovor na takvo naslijeđeno stanje su radikalni rezovi javnih izdataka koje simbolizira Muskova motorna pila. Naravno da su rezovi duboke administracije nužni u dijelu besmislenih programa i transfera, no problem Muskovog pristupa javnim rashodima je neselektivnost, arbitrarnost i neutemeljenost u cost-benefit analizama koje se uobičajeno koriste u formuliranju javnih politika. Kako onda razriješiti glib u koji je upala nova administracija?
Amerika, nadajmo se, ima dovoljno razumnih ljudi (i u vladajućoj kongresnoj „većini“) koji ne žele vladin sektor oblikovan prema kriterijijma koje određuje Muskova motorna pila; u nizu javnih politika potrebno je imati skalpel i raditi odmjereno i pažljivo kako kirurg ne bi odstranio zdrave organe i tkivo. Za to je, naravno, potrebno više vremena. Amerika je to potrebno vrijeme imala i ima, jer 20. siječnja ove godine nije bila na rubu fiskalne krize. Vrijeme će pokazati u kojoj će mjeri Republikanci uspjeti pronaći ravnotežu. Muskov „revolucionarni“ pristup javnom menadžmentu već multiplicira sudske sporove, donosi odluke bez prethodnih cost-benefit analiza i rasprave u Kongresu, te dokida i dio vrijednih funkcija države. To će izazvati nepotrebno jak otpor i upropastiti kredibilitet inače razumnog zahtjeva za uključivanje kriterija efikasnosti u vladine poslove.
Perspektiva ekonomske slobode u svijetu s carinama
Carine ostaju predmet velikog spora. Same po sebi, carine su loše jer otežavaju slobodnu trgovinu. No metodologija mjerenja ekonomske slobode mnogo je složenija od površnih percepcija o carinama. Tek ćemo vidjeti hoće li nesporno negativan doprinos carina ekonomskim slobodama biti kompenziran pozitivnim doprinosom kroćenja javnih rashoda, poreznih rasterećenja i deregulacije. Pitanje je to koje jednako vrijedi za SAD i EU. Iako je više od polovine članica EU ekonomski slobodnije od SAD-a, i u EU je nakon Draghijevog izvješća o konkurentnosti otvoreno pitanje deregulacije i rasterećenja. Potpredsjednik Europske komisije Dombrovskis sada je izravno nadležan za deregulaciju tako što se na početku svakog mandata EK radi velika revizija propisa s ciljem rezanja viškova radi rasterećenja.
Ulazimo u jako zanimljivo razdoblje u kojem će se natjecanje između SAD-a i EU zaoštriti. Negativni aspekt toga natjecanja, kada su ekonomske slobode u pitanju, svakako će biti carinski rat. No, pozitivni aspekt bit će s obje strane oceana probuđen nerv deregulacije, rasterećenja i otklanjanja administrativnih barijera poslovanju. Teško je reći tko će u tome biti uspješniji. EU i SAD su politički različito uređena područja. Imaju različitu kulturu, tradicije, povijest, institucije i političke stilove. Zbog toga se često slabo razumiju. I zbog toga ih i promatrači koji robuju klišejima često slabo razumiju. U ovom smo tekstu željeli na primjeru alata koji je razvio jedan konzervativni think tank, a za koji bismo mogli očekivati da je pristran spram američkih rješenja, pokazati nepoznato i neočekivano: činjenicu da je više od polovine država članica EU (14!) ekonomski slobodnije od SAD-a, da je čak 10 europskih država (od kojih 9 iz EU plus Švicarska) među 16 ekonomski najslobodnijih zemalja svijeta i da Hrvatska s 68,7 bodova na 39. mjestu ne zaostaje puno za SAD-om koji ima 70,2 boda na 27. mjestu na svijetu.