Koronakriza: kronika dva propadanja

Objavljeno

Foto: Dominik Bruhm / Dreamstime

Ad
Ad

Premda su se paralele s krizom 2008. počele vući prije dva tjedna, većina je sjećanje na 2008. oživjela krajem prošlog i početkom ovog tjedna. I mi smo se na Labu u dva teksta u protekla dva tjedna uhvatili povlačenja paralela s majkom svih kriza koja je počela pred 12 godina:

  • Već 26.02. mogle su se vući prve paralele s krizom 2008.-2009. kada je riječ o cijenama dionica zbog brzine kojom je nastupila panika na burzama (upravo je brzina reakcije u prvom tjednu panike podsjetila na događaje nakon kolapsa investicijske banke Lehman Brothers).
  • Pred kraj prošlog tjedna (tekst od 05.03.) upozorili smo na kolebljivost burzovnih indeksa (mjera volatilnosti VIX dosegnula je drugu najvišu razinu u povijesti – još je ostao samo listopad 2008. na višoj razini), što može zbuniti ulagače. Povremeni uzleti cijena dionica (utorak i četvrtak prošli tjedan) zbunili su dio ulagača koji su kolebanja tumačili kao najavu labavljenja panike. Oni su zamijenili šum za signal. Stoga, zaključili smo, treba gledati prinose na državne obveznice koji jasnije odašilju signal koji je neprekidno uvjerljivo depresivan.

U ovom tekstu ćemo nastaviti vući paralele imajući u vidu i bitne razlike između promjena na tržištu 2008. i 2020.

Prije prošle krize vodeći američki burzovni indeks S&P 500 dosegao je maksimum u listopadu 2007. na razini od oko 1550 bodova. Minimum se dogodio tek 18 mjeseci kasnije, početkom ožujka 2009., na razini od oko 666 bodova (sic!). Zapamtite prvu važnu stvar: trebalo je gotovo godinu i pol dana da se kriza «odvrti» od maksimuma do minimuma.

Pad cijena dionica od listopada 2007. do lipnja 2008. nalikovao je normalnoj korekciji. Uz dosta lutanja gore-dolje, S&P 500 je u lipnju 2008. – punih osam mjeseci nakon vrhunca u listopadu 2007. – još uvijek oscilirao oko 1300 bodova, na razini koja se nalazi malo manje od 20% ispod vrha.

Do ljeta 2008. propali su mnogi fondovi koji su ulagali u sekuritizirane obveznice, prognoze gospodarskoga rasta u SAD-u i EU počele su se vrtjeti oko nule ili blagoga minusa, početkom godine propala je (pa spašena i prodana u restrukturiranom obliku) investicijska banka Bear Stearns, brojni specijalizirani kreditori u području nekretnina bili su već nekoliko mjeseci ispod vode (najpoznatiji je bio slučaj britanske hipotekarne banke Northern Rock). Problemi drugih velikih banaka (ING u Nizozemskoj i osobito Anglo-Irish u Irskoj) punili su novinske stupce, iako je svima najzanimljiviji bio slučaj maloga Islanda, gdje je aktiva banaka prije krize narasla do nevjerojatnih 11 x BDP. Cijela jedna suverena država pretvorena je u banku koja propada! Najvažniji je bio kontinuirani pad cijena nekretnina kroz cijelo to razdoblje.

Unatoč tome, početkom ljeta 2008. stvari su još uvijek izgledale «pod kontrolom». Defaultni scenarij je glasio da SAD i EU ulaze u jednu normalnu recesiju. A zatim je u manje od tri mjeseca uslijedio Armagedon.

U ljeto 2008. propao je najveći svjetski osiguravatelj AIG. Država uskače kako bi spriječila bankrot. Za njim padaju dva američka kvazi-državna fonda-banke koji su jamčili otplate značajnog dijela hipotekarnih kredita u SAD-u – Fannie Mae i Freddy Mac. Država spašava. Usporedo se vode mukotrpni pregovori oko spasa za veliku investicijsku banku Lehman Brothers koja je, kao i AIG, imala veliku izloženost po osnovi osiguranja rizika na tržištu hipotekarnih kredita, čiji je kolaps poprimio historijske razmjere. Splet okolnosti doveo je do toga da za Lehman nije bilo spasa. 15. rujna 2008. proglašen je bankrot.

Iako se S&P 500 “dobro” držao još deset dana nakon pada Lehmana (26.9. je zaključen uz vrijednost indeksa od 1213 ili svega 22% ispod maksimuma iz listopada 2007.), uslijedilo je gotovo 40 radnih dana panike povijesnih razmjera. Od 26.9. do 20.11. indeks je pao na 752 boda. U 39 dana panike pad je iznosio 38%. Iako će onaj službeni minimum od «tri šestice» biti dosegnut tek četiri i pol mjeseca kasnije (9.3.2009.), dugo razdoblje grebanja po dnu nakon 20.11.2008. za potrebe ove kronike možemo ignorirati. Uostalom, indeks je ponovo bio na 752 boda već 16.3.2009. – samo tjedan nakon početka dugog bikovskog ciklusa koji još uvijek traje.

Tih 18 mjeseci između listopada 2007. i ožujka 2009. možemo podijeliti na tri razdoblja kao na donjoj slici: (A) uvertira, (B) Armagedon i (C) grebanje po dnu. Uvertira je imala karakter normalne korekcije/recesije, Armagedon je bio historijski jedinstven, a grebanje po dnu je samo epilog nakon što se oluja bila smirila (samo su svi imali subjektivan osjećaj da nevrijeme još bjesni).

Izvor: Yahoo Finance, vlastita obrada

Kako se događaji oko korone uspoređuju s ondašnjim događajima?

Prvo, makro okvir je drukčiji: cijene nafte prije i na početku krize 2007./08. bile su vrlo visoke, sada su niske; kamatne stope bile su vrlo visoke, sada su vrlo niske; makroekonomske neravnoteže u svijetu bile su vrlo velike, sada su mnogo manje. Zbog toga u kronici krize 2020. možemo preskočiti uvodno razdoblje kumuliranja kriznih napetosti koje je 2007./08. trajalo punih osam mjeseci uz postupnu tržišnu korekciju od 20-tak posto. Ovaj put smo preskočili uvertiru i direktno uskočili u Armagedon koji je usporediv, premda je još uvijek relativno blag, s događajima u toku ključnih 39 radnih dana između 26.9. i 20.11. 2008.

Ova panika do sada traje 11 radnih dana. Petak 21.2.2020. zaključen je s vrijednošću indeksa 3338, a jučerašnji dan zaključen je na vrijednosti S&P 500 od 2747 boda, što znači korekciju od 17,7% ili prosječni pad od 1,75% po danu. U 39 dana Armagedona prosječni dnevni pad iznosio je 1,22%. Ako se tržišna korekcija u narednim danima i tjednima uspori (što vjerojatno hoće, ako je suditi prema panici u vrijeme Armagedona), još uvijek, ako potraje, ova panika stigne replicirati intenzitet Armagedona.

Međutim, analogije su najlošija metoda zaključivanja. Zašto očekivati da će panika 2020. replicirati obrazac panike 2008.? Dvije kronike panike posve su različite. Dok je događaj 2008. postupno izrastao unutar gospodarskog sustava, pa je kriznim mehanizmima trebalo vrijeme za razvoj, događaj 2020. udario je izvan sustava, kao takozvani egzogeni šok. Nije bilo uvertire. Odmah smo uskočili u oko uragana. Koliko će trajati, opet ovisi o egzogenim faktorima tj. o onom grafu novih slučajeva zaraze i njihovoj distribuciji po zemljama. Koliko to znači postotaka i vremena za ovu korekciju tržišta i gdje je svemu kraj, ipak ćete morati procijeniti sami.