Nedjeljni makroekonomski pregled (br. 47)

Više objava

Ivica Brkljača je neovisni ekonomski analitičar, a primarni fokus rada mu je na makroekonomskim temama i temama iz područja investiranja na tržištu kapitala.

U ovotjednom pregledu o tri teme:

  1. Turističkoj predsezoni u Hrvatskoj
  2. Cijenama goriva u EU
  3. ECB-ovom dizanju kamatnih stopa

Rast turističkih pokazatelja u prvih pet mjeseci i najava za lipanj

U razdoblju od siječnja do svibnja 2026. u Hrvatskoj je, prema podacima sustava eVisitor, ostvareno 4,45 milijuna turističkih dolazaka i 14,03 milijuna noćenja, što je rast od 5 posto (dolasci) odnosno 7 posto (noćenja) u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Strani turisti ostvarili su 3,34 milijuna dolazaka (+5%) i 11,54 milijuna noćenja (+8%).

Najveći pojedinačni doprinos rastu dali su kampovi, u kojima je broj noćenja porastao za čak 20 posto. U obiteljskom smještaju je došlo do rasta od nešto iznad 7 posto, dok su hoteli ostvarili najslabiji rast (+4%) u odnosu na isto razdoblje lani.

Tablica 1.

Najveći rast turističkih noćenja u odnosu na isto razdoblje prošle godine, gledano prema županijama, ostvarila je Istarska županija (+14,1 posto). Slijedi Šibensko-kninska županija s rastom od 9,8 posto, a potom Kvarner, gdje je broj noćenja bio veći za 8,3 posto. Zadarska županija ostvarila je rast od 6,1 posto, dok je u Splitsko-dalmatinskoj županiji turistički promet porastao za 3,5 posto. Najskromniji rast među glavnim priobalnim turističkim regijama zabilježila je Dubrovačko-neretvanska županija, u kojoj je broj noćenja bio tek oko 1 posto veći nego u prvih pet mjeseci prošle godine.

I promet putnika u glavnim hrvatskim zračnim lukama rastao je sličnim tempom kao turistički dolasci u prvih pet mjeseci 2026. godine. Prema podacima samih luka, kroz zračne luke Zagreb, Split, Dubrovnik i Zadar ukupno je ove godine prošlo 3,6 milijuna putnika, što je 167,9 tisuća više nego u istom razdoblju prošle godine (+4,9 posto). Najveći relativni rast bilježi Zračna luka Zadar, kroz koju je u prvih pet mjeseci prošlo 292,4 tisuće putnika odnosno 12,2 posto više nego lani. Dubrovnik je ostvario rast od 5,9 posto, na 757 tisuća putnika, dok je zagrebačka zračna luka s 1,78 milijuna putnika porasla za 3,9 posto. Split je u istom razdoblju imao 766,3 tisuće putnika, što je 3,7 posto više nego u prvih pet mjeseci 2025.

Tablica 2.

Dosadašnji dio turističke predsezone očito je prošao više nego dobro. Međutim, moja je pretpostavka da će lipanj donijeti određene minuse. Razlog je prilično prozaičan: različiti raspored školskih praznika u Njemačkoj, našem najvažnijem emitivnom tržištu. Nijemaca je u prvih pet mjeseci ove godine došlo 40 posto više nego lani, u svibnju čak 74 posto više, što znači da će ih u ovogodišnjem lipnju biti osjetno manje nego u prošlogodišnjem.

Inače, lanjski lipanj bio je uvjerljivo najbolji lipanj u povijesti hrvatskog turizma, tako da je određeni minus ove godine sasvim očekivan. Ali to našim medijima neće ništa značiti, stoga se već sada možemo početi pripremati za pretpostavljenu kanonadu naslova poput „Veliki PODBAČAJ u lipnju: je li ovo najava katastrofalne turističke sezone?“, „Nijemcima smo postali preskupi: visoke cijene konačno su nam se obile od glavu!“ i sličnim uobičajenim senzacionalističkim konstrukcijama. Tradicija se, ipak, mora poštivati.

Velike razlike u cijenama goriva među EU članicama

Cijene goriva u Europskoj uniji početkom lipnja 2026. i dalje se kreću u vrlo širokom rasponu, što nas podsjeća koliko porezna politika utječe na konačnu cijenu koju vozači plaćaju na benzinskim postajama. Prema podacima Weekly Oil Bulletina Europske komisije, na dan 8. lipnja prosječna cijena litre dizela u EU iznosila je 1,83 eura, dok je litra Eurosupera 95 stajala oko 1,82 eura. No iza tog prosjeka kriju se velike razlike među državama članicama. Najskuplji dizel imala je Finska, s cijenom od 2,25 eura po litri, a najskuplji benzin Danska, gdje je litra Eurosupera 95 stajala 2,39 eura. Na drugom kraju ljestvice nalazi se Malta, s dizelom od samo 1,21 euro i benzinom od 1,34 eura po litri. Razlika između najjeftinije i najskuplje članice tako prelazi cijeli euro po litri.

Slika 1.

Takva disperzija cijena nije slučajna. Iako se sve članice suočavaju s istim globalnim tržištem sirove nafte i naftnih derivata, konačna cijena koju plaćaju vozači ovisi o nacionalnim porezima, trošarinama, PDV-u, maržama, logistici, strukturi tržišta te eventualnim administrativnim mjerama. Hrvatska se u europskom poretku nalazi među zemljama s nižim cijenama goriva od prosjeka EU. Litra dizela kod nas je na dan 8. lipnja prosječno koštala 1,71 euro, a litra benzina 1,65 eura. Time smo bili sedma najjeftinija članica Unije prema cijeni goriva; niže cijene imale su samo Malta, Poljska, Češka, Španjolska, Slovačka i Bugarska.

Zanimljiv je i odnos cijena dizela i benzina. U Hrvatskoj je dizel bio oko šest centi skuplji od benzina, koji nije posljedica višeg poreznog opterećenja dizela. Naprotiv, dizel u pravilu ima povoljniji porezni tretman od benzina, ali je njegova cijena prije poreza viša, pa niži porezni dio samo ublažava, ali ne poništava razliku u konačnoj cijeni. Kod nekih članica situacija je pak obrnuta: primjerice u Danskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Grčkoj ili Portugalu benzin je skuplji od dizela. Na grafikonu se to može prepoznati po crnim točkama koje se nalaze iznad vrha narančastih stupaca.

Dodajmo na kraju još neslužbenu najavu kako bi od utorka sve vrste goriva u Hrvatskoj trebale pojeftiniti; eurosuper navodno za 9 centi, a dizel za 4 centa.

Prva velika središnja banka koja se odlučila podići kamatne stope

Upravno vijeće Europske središnje banke na posljednjoj je sjednici podiglo sve tri ključne stope za 25 baznih bodova: depozitnu stopu na 2,25%, stopu za glavne operacije refinanciranja na 2,40% i stopu za mogućnost posudbe na kraju dana na 2,65%. Povećanje će stupiti na snagu 17. lipnja 2026. Time je ECB postao prva velika središnja banka koja je u ovom novom inflacijskom valu posegnula za povećanjem kamatnih stopa. Odluka je obrazložena jačanjem inflacijskih pritisaka zbog rata na Bliskom istoku i rasta cijena energije, uz opasnost da se taj udar prelije i na cijene hrane, robe i usluga. Istodobno su u ECB-u revidirali naniže prognoze gospodarskog rasta za 2026. i 2027., što dodatno naglašava osjetljivost ove odluke.

Naime, ECB reagira na klasični šok ponude (supply shock) na koji monetarna politika u pravilu ima vrlo ograničen utjecaj: više kamatne stope ne mogu povećati ponudu energije, smiriti geopolitičke napetosti niti ukloniti poremećaje u opskrbnim lancima. S druge strane, europsko gospodarstvo već je prilično slabo, pa skuplji novac može dodatno zakočiti potrošnju, investicije i kreditnu aktivnost. Brojni kritičari zbog toga povlače paralelu s 2021. godinom, kada je ECB kasnio s reakcijom na inflaciju smatrajući je privremenom, dok sada postoji rizik da na novi inflacijski pritisak reagiraju prebrzo i previše kruto.

Očito je kako europske središnje bankare zakašnjela reakcija na prvi inflacijski val još uvijek mori pa ne žele kasno reagirati i ovaj put. No ovo nije ista situacija; europsko gospodarstvo trenutačno nije pregrijano (dapače) te više nema golemih fiskalnih i monetarnih stimulansa koji su prethodili prvom inflacijskom valu, stoga ni rješenje ne može biti jednako. S druge strane, ECB-ov mandat (primarni cilj) je održavanje stabilnosti cijena pa ih je teško kritizirati zbog stezanja monetarne politike u situaciji kada im inflacija „bježi“ od cilja. Taman se radilo i o šoku ponude na koji ne mogu utjecati.

_____________________

Ako ste propustili, prošli tjedan na Ekonomskom labu:

  1. Anemija produktivnosti rada: razlog za brigu? (Velimir Šonje)
  2. Bitcoin – prva žrtva AI manije? (Mario Gatara)
  3. Kako je Lester Thurow pogrešno predviđao relativan pad američkog gospodarstva (Darko Oračić)
  4. SpaceX: ususret najiščekivanijoj burzovnoj premijeri (Mario Gatara)