Novi “raspad” na Wall Streetu: dokle tako?

Ad
Ad

Prvo mali refresh. Najvažnija središnja banka svijeta, američki FED, prvo je pokušala preduhitriti krizu nenajavljenim spuštanjem kamatnih stopa za 0,5 postotnih bodova (ciljani interval kamatnih stopa smanjen je s 1,50-1,75% na 1,00-1,25%). Zbilo se to u utorak, 3. ožujka. U međuvremenu su najavili voluminozan program injektiranja likvidnosti „3 x 500 milijardi“ dolara što Trumpu nije bilo dovoljno da prestane s pritiscima na središnju banku. Pod očitim političkim pritiskom, FED koji vodi pravnik (a ne ekonomist) Jerome Powell, dovršio je taj prebrzi ciklus reakcija iznenadnim sastankom u nedjelju (što samo po sebi govori o panici u vrhovima američke politike), na kojem je objavljeno sljedeće:

  • Temeljna kamatna stopa na federalna sredstva potezom bez presedana ruši se za cijeli postotni bod u okvire ciljanog raspona od 0 do 0,25%.
  • Počinje direktan otkup državnih obveznica (ponovo kvantitativno popuštanje, QE – quantitative easing) u iznosu od 700 milijardi dolara.
  • Dogovoreni su valutni swapovi s vodećim središnjim bankama svijeta (i ECB-om naravno) kako dolara ne bi nigdje nedostajalo.

Tu noć, trejderi koji su kao amebe navikli na jednostavne novčane poticaje, sanjali su ponedjeljak iz snova. Međutim, uslijedila je noćna mora. U jednodnevnom padu bez presedana (Dow 30: -13%, S&P 500: -12%) tržište je poslalo poruku: „FED tu ne može ništa“.

Iako je otprije bilo jasno da se vanjski šok poput korone ne može rješavati monetarnim mjerama, trebalo se dogoditi sve ovo da se poruka konačno primi i proširi: ovo nije klasični makroekonomski problem koji se može rješavati makroekonomskim politikama. Vikend-rušenje kamatnih stopa interpretirano je kao znak panike, kao da su stvari lošije no što većina očekuje, a ne kao dobrodošao spas.

Od vrha 19.2., kada je S&P 500 iznosio 3386 bodova, tržišna „korekcija“ do jučerašnje razine od 2386 bodova iznosi gotovo 30%. U svega 18 radnih dana, što daje prosječni dnevni tempo pada od 1,93% – mnogo brži od panike nakon propasti investicijske banke Lehman Brothers, o čemu smo već pisali ovdje– prijeđen je put za koji je u doba nakon Lehmana trebalo proći 26 radnih dana od 22.9. do 27.10.2008. Iako će najvažniji indeks newyorške burze potom još pasti i kolebati se, tih 30% korekcije kroz tadašnju paniku označilo je prolaz glavnog udara na tržištima. Tko je kupovao indeks u grotlu krize 27.10.2008. po 849 bodova trebao je otrpjeti još puno kolebanja, ali je 9.4.2009. bio u plusu. Sve ostalo nakon toga je povijest najduljeg bikovskog tržišta u povijesti u kojem je naš imaginarni i hrabri ulagač mogao učetverostručiti svoj ulog.

Analogije su loš način odlučivanja. Počivaju na sindromu generala poslije bitke, a i u startu nakon ulaganja naš bi „Mister -30%“ morao proživjeti prave noćne more. Jer, da je kupio S&P po 849, do 3.3.2009. bi izgubio još blizu 20%, a malotko bi to izdržao. Stoga se ne nalazi na dobrom tragu tko bi pomislio da postoji neko mistično „pravilo -30%“, koje bi se moglo primijeniti i u ovoj krizi. Jer, ona je posebna. (Svaka je kriza različita.)

Međutim, treba gledati i druge odnose među segmentima financijskih tržišta i pokušati iščitati je li panika opća, ili se uspostavljaju neke nove pravilnosti na tržištima. U jednom ranijem tekstu objasnili smo da dionička tržišta u vremenima ovakve neizvjesnosti samo paničare, jer nisu u stanju obraditi informacije kojih nema. No, pogledajmo druga bitna tržišta – već smo u ranijim tekstovima skretali pažnju na njih:

  • Dolar ne jača.
  • Cijena zlata je u osjetnom padu od 11.3.
  • Američka krivulja prinosa se normalizirala. Već prošli petak, prije vikend-akcije FED-a, žuta linija je poprimila pozitivan nagib nakon ovih zavijutaka prethodnih tjedana, što se potvrdilo jučer na američkom obvezničkom tržištu. Posebno je zanimljivo da krivulja prinosa u desnom segmentu duljih ročnosti ne odudara od krivulje formirane pred više od dva tjedna, 6.3., što ukazuje da (zasad) recesijskog signala nema, a pozitivan nagib ukazuje na još uvijek pozitivnu očekivanu inflaciju (a to pak znači da se ne očekuje drama).

Izvor: US Treasury

Možemo dodati da je vodeća investicijska banka Goldman Sachs na nedjeljnoj telekonferenciji za investirore najavila globalnu recesiju (globalni rast od 2% smatra se recesijom) zbog pandemije, ali nije propustila najaviti oporavak već u drugoj polovici 2020. Crtu stoga možemo podvući ovako: nalazimo se u grotlu uragana i nitko pametan se ne usuđuje prognozirati gdje će se dionice naći za tjedan ili dva, pa i za mjesec dana. Cijene dionica najosjetljivija su zvjerka, a tempo razvoja pandemije ne daje dovoljno signala koji bi se mogli čitati ovako kako smo pročitali signale na drugim tržištima. Međutim, druga tržišta daju naznaku da se neće raspasti svijet.

Kod nas CROBEX ne treba komentirati, jer tržište je malo, uspaničeno i slijedi globalne promjene. Obveznicama se trguje malo ili nikako, no i tu imamo neke važne novosti. Na aukcijama u ponedjeljak HNB je emitirala gotovo 4,6 milijardi kuna na rokove od 7 dana i 5 godina uz neobično položene kamatne stope (0,3% na 7 dana i 0,25% na 5 godina). Za srijedu je najavljena druga aukcija otkupa državnih obveznica ne bi li se oživjelo tržište i državi omogućilo komotno financiranje proračunskog deficita koji je pred vratima. Ne događa se ništa što bi u uvjetima ovakve panike bilo nelogično i ukazivalo na veće troškove od koristi. Istina, vaga na kojoj se s jedne strane nalazi kunska likvidnost (koja sada ruši vrijednost kune) a s druge devizne rezerve (čijom se prodajom brani vrijednost kune, kao što smo objasnili ovdje) traži svoj danak; HNB je u ponedjeljak imala četvrtu aukciju deviza u zadnjih šest radnih dana i prodala nešto više od 400 milijuna eura po tečaju 7,57. Tako je ukupno već potrošeno oko 1,6 milijardi eura (što je još uvijek manje od 10% početnog iznosa deviznih rezervi HNB-a), ali je time poslan i jasan signal da se kuna do daljnjega brani na 7,6. To je nužno radi držanja financijske psihologije pod kontrolom i radi zaštite dužnika koji imaju dugove u devizama prema inozemstvu ili u kunama s valutnom klauzulom u zemlji. Bez obrane tečaja recesija bi udarila još jače i nastupila bi nesolventnost brojnih dužnika, kako poduzeća tako i građana.

Jasno je da su gospodarstvo i financije ovdje u podređenom položaju. Sve ovisi o jednom malom virusu. Statistike zaraženih prate se dnevno. Iako je Italija već treći dan pokazala da se proces pomalo stavlja pod kontrolu (broj novih slučajeva drži se čvrsto ispod 4,000 i čini se da je tu negdje prag koji SARS-Cov-2 ne uspijeva probiti), puno je prerano za dobre vijesti. Taj se broj mora početi smanjivati da bi tržišni sudionici u tome pročitali signal koji bi mogao utjecati na njihove odluke. A onda još, što vrijedi za Italiju, mora vrijediti i za druge zemlje. I za taj dio ćemo pričekati. Kao što danas čekamo objavu vladinih anti-recesijskih mjera za koje, iskreno, ne očekujemo da bi nas mogle oduševiti.