Anketa o dohotku stanovništva (ADS) jedno je od najkorisnijih službenih statističkih istraživanja za praćenje životnog standarda. To je godišnje istraživanje koje se provodi na uzorku slučajno izabranih privatnih kućanstava. Njome se prikupljaju ne samo podaci o dohotku kućanstava i svih članova kućanstava, već iz nje doznajemo i mogu li ista podnijeti neočekivani financijski trošak, mogu li si priuštiti tjedan dana odmora izvan kuće, adekvatno grijanje, redovit kvalitetan obrok te kako sama kućanstva procjenjuju vlastitu financijsku situaciju. Ukratko, ADS omogućuje dublji uvid u stvarni životni standard od pukog promatranja rasta plaća ili rasta BDP-a.
Državni zavod za statistiku nedavno je objavio rezultate Ankete o dohotku stanovništva za prošlu godinu, stoga ćemo u nastavku prikazati neke zanimljivije pokazatelje i trendove u zadnjih 15 godina (ADS je usklađena s uredbama EU-a i metodologijom Eurostata, a uvedena je u statistički sustav RH 2010. godine).
Krenimo od najpoznatije mjere nejednakosti dohotka, Ginijeva koeficijenta. Vrijednost Ginijeva koeficijenta kreće se od 0 do 100: što je broj bliži nuli, raspodjela dohotka je ravnomjernija, a što je bliži 100, nejednakost u društvu je veća. Kao što vidimo na prvom grafikonu, Hrvatska je najvišu vrijednost ovog pokazatelja imala 2010., kada je Ginijev koeficijent dosegnuo 31,6. Nakon toga je uslijedilo dugo razdoblje postupnog smanjivanja nejednakosti koje je trajalo sve do 2020., odnosno pandemija je privremeno prekinula taj trend. No podaci za 2025. pokazuju kako se silazna putanja obnovila: Ginijev koeficijent pao je prošle godine na 28,5, čime se Hrvatska vratila vrlo blizu svojih najnižih razina dohodovne nejednakosti u promatranom razdoblju. Iako sve EU zemlje još nisu objavile podatke za 2025., Hrvatska se po ovom pokazatelju uvijek smješta negdje oko EU prosjeka ili malo ispod. Drugim riječima, Hrvatska nema izražen problem s nejednakošću dohodaka.
Izvor: DZS, obrada autora
Drugi grafikon prikazuje subjektivnu procjenu kućanstava o tome koliko im je lako ili teško „spajati kraj s krajem“. To je vrlo koristan pokazatelj jer hvata odnos između prihoda i nužnih troškova onako kako ga sama kućanstva doživljavaju. Na grafikonu vidimo kako je oko 2013., na vrhuncu tadašnje recesije, zbroj odgovora „teško“ i „vrlo teško“ bio najveći, a udjeli pozitivnijih odgovora najmanji. Od tada do danas, situacija se značajno promijenila (na bolje). U 2025. je udio onih koji kažu da vrlo teško ili teško spajaju kraj s krajem pao na 19,1%, dok je istodobno snažno narastao udio onih koji navode da to čine uglavnom lako, lako ili vrlo lako.
Izvor: DZS, obrada autora
Sljedeći grafikon izdvaja samo dvije kategorije odgovora na pitanje o mogućnosti spajanja kraja s krajem – „teško“ i „vrlo teško“ – i time još jasnije pokazuje promjenu koju smo doživjeli u Hrvatskoj. Spomenute 2013. godine 36,2% kućanstava je na pitanje o mogućnosti spajanja kraja s krajem odgovaralo „teško“, a dodatnih 26,3% „vrlo teško“, što znači da je čak 62,5% kućanstava bilo pod ozbiljnim financijskim pritiskom. To je bila slika Hrvatske na vrhuncu recesije odnosno godini ulaska u Europsku uniju. Međutim, od tada do danas situacija se značajno promijenila pa je tako u 2025. 15,3% kućanstava navelo da teško spaja kraj s krajem, a 3,8% da to čini vrlo teško. Zbrojeno, riječ je o 19,1% kućanstava (19,8% u 2024.). Ovo je vjerojatno jedan od najslikovitijih prikaza stvarnog ekonomskog napretka koji je Hrvatska doživjela u zadnjih 12 godina.
Izvor: DZS, obrada autora
Na četvrtom grafikonu prikazan je udio kućanstava koja si ne mogu priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće[1]. Najveći udio dosegnut je 2012., kada je broj kućanstava koja si ne mogu priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće iznosio nevjerojatnih 71,4%, a vrlo visoke vrijednosti zadržale su se i 2013. i 2014. (dakle sve do završetka recesije). Nakon toga je uslijedio snažan i gotovo kontinuiran pad koji traje sve do danas. U 2025. je udio kućanstava koja si ne mogu priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora pao na 32,6%; s otprilike sedam od deset kućanstava na vrhuncu krize, spustili smo se na približno jedno od tri. Iako se dio ovoga poboljšanja može pripisati gubitku dijela stanovništva (iseljavanju u bogatije zemlje), jasno je kako to ne može biti glavni uzrok; naime, govorimo o gotovo 40% stanovništva RH koje si danas mogu priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora, a to nisu mogli prije 12-13 godina.
Izvor: DZS, obrada autora
Peti grafikon prikazuje udio kućanstava koja si, isključivo iz financijskih razloga, ne mogu priuštiti obrok s mesom, piletinom, ribom ili vegetarijanskim ekvivalentom svaki drugi dan. Najlošija vrijednost zabilježena je 2011., kada je takvih kućanstava bilo 17,4%, a i 2012. udio je ostao vrlo visokih 16,7%. Od tada bilježimo osjetno poboljšanje pa je prošle godine ovakvih kućanstava bilo puno nižih 4,7%. Naravno, kao društvo trebamo težiti da ovaj broj bude što bliži nuli, jer ne možemo biti zadovoljni s činjenicom kako si gotovo svaki dvadeseti stanovnik RH ne može priuštiti redovite nutritivno zadovoljavajuće obroke.
Izvor: DZS, obrada autora
Šesti grafikon možda je i najinformativniji kada je riječ o financijskoj otpornosti kućanstava. Riječ je o udjelu onih koji ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak bez dodatnog zaduživanja. Najveći udio dosegnut je 2012., kada je takvih kućanstava bilo čak 67,4%, no i u godinama neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU udio je ostao iznad 60%. Tek nakon završetka recesije 2014. uslijedio je trajniji pad, a u 2025. je udio takvih kućanstava pao na 31,2%. Ovaj pokazatelj ne govori samo o tekućem dohotku, nego o postojanju financijske pričuve (ušteđevine) za kvar automobila, hitni popravak u stanu, zamjenu perilice rublja i sl. Hrvati su danas očito značajno financijski otporniji nego prije desetak godina, no i dalje 3 od 10 kućanstava nema nikakvu zalihu pa im svaki kvar nekog trajnog dobra izaziva financijski stres.
Izvor: DZS, obrada autora
Sedmi grafikon prikazuje (ne)mogućnost adekvatnog grijanja doma u najhladnijim mjesecima. Najlošija vrijednost zabilježena je 2012., kada je udio takvih kućanstava dosegnuo 10,2%, a povišene razine zadržale su se sve do sredine prošlog desetljeća. Nakon 2015. trend se uglavnom poboljšavao, uz privremeni skok u 2022., vjerojatno pod utjecajem energetskog šoka i visoke inflacije. No, u 2025. je udio kućanstava koja si ne mogu priuštiti adekvatno grijanje iznosio 4,2%, što je najniža razina do sad zabilježena u Hrvatskoj. Naravno, kao i kod većine drugih pokazatelja, potpuno zadovoljni možemo biti tek kada se ovaj broj sasvim približi nuli.
Izvor: DZS, obrada autora
Osmi grafikon vraća nas na raspodjelu dohotka, ovaj put preko gornjih granica ekvivalentnog dohotka[2] po kvintilima[3]. To nisu prosjeci dohodaka, nego pragovi koji razdvajaju pet jednako brojnih skupina stanovništva. U 2025. je gornja granica prvog kvintila iznosila 9.175 eura, drugog 13.171 euro, trećeg 16.787 eura, a četvrtog 21.702 eura. Posebno je važno što su u posljednjih petnaest godina najbrže rasli donji dijelovi raspodjele: gornja granica prvog kvintila porasla je od 2010. do 2025. za 174%, drugog kvintila za 164%, trećeg kvintila za 158%, a četvrtog kvintila za 144%. To je važna informacija jer pokazuje kako rast ekvivalentnih dohodaka nije bio rezerviran samo za vrh raspodjele, već je relativno najviše porastao u nižim dohodovnim razredima.
Izvor: DZS, obrada autora
Posljednji grafikon prikazuje distribuciju ekvivalentnog dohotka po decilima[4], odnosno udio pojedine desetine stanovništva u ukupnom raspoloživom dohotku. Podaci su prikazani za 2025. godinu, no udjeli se ne mijenjaju značajno iz godine u godinu. Kućanstva u donjem ili 1. decil tako su raspolagala sa samo 2,7% ukupno raspoloživog dohotka svih kućanstava u 2025., a gornji ili 10 decil s 21,5% ukupnog dohotka. Dva najviša decila zajedno drže 36,2% ukupnog dohotka, dok dva najniža raspolažu sa 7,6%. Očekivano, raspodjela dohodaka je nejednaka, ali nije i ekstremna kao u nekim drugim zemljama. Ovdje je pravo mjesto i da spomenom kvintilni omjer S80/S20[5], uz Ginijev koeficijent drugu najpoznatiju mjeru nejednakosti. Riječ je o omjeru ukupnog ekvivalentnog dohotka 20% stanovništva s najvišim dohocima i 20% stanovništva s najnižim dohocima; što je broj veći, nejednakost je izraženija. U Hrvatskoj je taj omjer u 2025. iznosio 4,78, što znači da je gornji kvintil raspolagao s oko 4,8 puta više dohotka od donjeg. To je manje nego na vrhuncu 2011., kada je omjer S80/S20 iznosio 5,6, i manje nego 2024., kada je bio 4,97. U svakom slučaju, nejednakosti po pitanju dohodaka u Hrvatskoj ne rastu, što znači da je dosadašnji gospodarski bio široko rasprostranjen među svim slojevima društva.
Izvor: DZS, obrada autora
Zaključak za optimiste i pesimiste
Iz gore prikazanih podataka mogli bismo napisati dva naizgled oprečna zaključka. Oni koji gledaju pozitivne trendove, nazovimo ih „optimisti“, s pravom će tvrditi kako su svi pokazatelji koji su prikazani u ovoj analizi danas osjetno bolji nego prije 10-15 godina. Ginijev koeficijent i omjer S80/S20, najpoznatije mjere nejednakosti, niži su nego 2010.; sve je manje kućanstava koja teško spajaju kraj s krajem; znatno je manji udio kućanstava koja si ne mogu priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora, redoviti kvalitetan obrok, adekvatno grijanje ili podmirenje neočekivanog troška. Ukratko, kada se gledaju trendovi, Hrvatska je danas bitno financijski bolje stojeće, otpornije i socijalno stabilnije društvo nego što je bila u godinama nakon velike recesije. Benefiti gospodarskog rasta koji traje od 2015. jasno se vide: nisu bili koncentrirani na uski krug ljudi već su se prelili na sve slojeve stanovništva.
„Pesimisti“ će pak zažmiriti na trendove te će kazati kako su trenutačne razine mnogih pokazatelja i dalje previsoke za zemlju koja je već dulje od desetljeća članica Europske unije i koja iza sebe ima godine gospodarskog rasta. I dalje gotovo petina kućanstava navodi da teško ili vrlo teško spaja kraj s krajem, trećina kućanstava si ne može priuštiti tjedan dana odmora izvan kuće, gotovo svako treće kućanstvo ne može podmiriti neočekivani financijski izdatak, a dio stanovništva još uvijek si ne može osigurati ni redovit kvalitetan obrok ili adekvatno grijanje doma. Hrvatska nije došla do razine na kojoj bi se ovi problemi mogli smatrati marginalnima, stoga se nemamo čime dičiti.
Oba su zaključka točna, samo je pitanje točke gledišta.
_________________________
[1] Kućanstva koja nisu u mogućnosti platiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće: postotak osoba koja žive u kućanstvima koja svim svojim članovima ne mogu priuštiti, isključivo iz financijskih razloga, odlazak na tjedan dana godišnjeg odmora izvan doma. Odmor kod prijatelja ili rodbine, odmor s besplatnim smještajem ili odmor u vlastitoj vikendici, kući za odmor i sl. smatra se odlaskom na godišnji odmor. Ako barem jedan član kućanstva iz financijskih razloga nije u mogućnosti otići na godišnji odmor, smatra se da cijelo kućanstvo nije u mogućnosti otići na godišnji odmor. Ako kućanstvo posuđuje novac od banke, prijatelja, rodbine i sl. kako bi platilo odlazak na godišnji odmor, smatra se kao da je plaćeno iz vlastitih sredstava.
[2] Ekvivalentni dohodak računa se tako da se ukupan dohodak kućanstva podijeli s ekvivalentnom veličinom kućanstva izračunanom prema modificiranoj OECD-ovoj ljestvici, prema kojoj se nositelju kućanstva dodjeljuje koeficijent 1, svakoj drugoj odrasloj osobi u kućanstvu od 14 godina i starijoj osobi koeficijent 0,5, a djeci mlađoj od 14 godina koeficijent 0,3. Postupak se primjenjuje zbog određivanja ravnomjernijeg udjela svakog člana kućanstva u stjecanju zajedničkog prihoda.
[3] Kvintili se oblikuju podjelom osnovnog skupa na pet jednakih dijelova. Granične vrijednosti kvintila dobivaju se sortiranjem svih dohodaka, od najnižega do najvišega, a zatim odabirom vrijednosti dohotka ispod kojih se nalazi 20% populacije pa zatim 40%, 60%, 80% i do 100% populacije.
[4] Decili se oblikuju podjelom osnovnog skupa na deset jednakih dijelova, izračunavanjem ekvivalentnog raspoloživog dohotka, razvrstavanjem ekvivalentnog raspoloživog dohotka, razvrstavanjem osoba prema dohotku od najnižega prema najvišemu te svrstavanjem svake pojedine osobe iz osnovnog skupa u pripadajući decil. Tako se u prvom (1.) decilu nalaze osobe koje imaju najniži raspoloživi ekvivalentni dohodak. U drugom (2.) decilu nalaze se osobe čiji je ekvivalentni dohodak veći od onih koja se nalaze u prvom (1.) decilu i manji od ekvivalentnog dohotka osoba koja se nalaze u trećem (3.) decilu itd. Osobe koje se nalaze u desetom decilu (10.) imaju najviši ekvivalentni dohodak.
[5] Kvintilni omjer dohotka (S80/S20) jest odnos između ukupnoga ekvivalentnog dohotka 20% populacije s najvišim dohotkom (peti kvintil) i ukupnoga ekvivalentnog dohotka 20% populacije s najnižim dohotkom (prvi kvintil). To je pokazatelj dohodovne nejednakosti koji mjeri jaz između najnižih i najviših dohodaka u nekoj zemlji.