Fiskalni multiplikatori
Učinci fiskalne politike na gospodarski rast promatraju se kroz fiskalne multiplikatore koji prikazuju reakciju realnog bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) uslijed promjene (šoka) fiskalnog instrumenta. Fiskalni multiplikator pokazuje za koliko se novčanih jedinica promijeni dohodak uslijed promjene određene fiskalne kategorije za jednu novčanu jedinicu.
Fiskalni multiplikatori ovise o specifičnostima pojedinog gospodarstva kao što su stupanj otvorenosti, razina javnog duga i ostali čimbenici poput rigidnosti na tržištu rada (Batini et al., 2014.). Uzima se u obzir i to što su fiskalni multiplikatori vremenski promjenjivi i ovisni o fazi poslovnog ciklusa (Auerbach i Gorodnichenko, 2012.; Grdović-Gnip, 2014.).[i]
Tablica 1, prema osnovnom modelu, pokazuje veličinu fiskalnih multiplikatora opće države na poreznoj strani i na strani državne potrošnje kada se ugasi kanal međudjelovanja fiskalnih instrumenata na multiplikator (rezultati s uključenim kanalom međudjelovanja prikazani su u alternativnom modelu (Tablica 2)).
Prema veličinama fiskalnog multiplikatora vidljivo je da je gašenje kanala (osnovni model u Tablici 1) između fiskalnih instrumenata važno s ciljem izbjegavanja potencijalne precijenjenosti veličine fiskalnog multiplikatora. Dodatno, u oba modela je primjetno da je multiplikator državne potrošnje veći, što je i očekivano sukladno učincima prvog reda (engl. first round effects) kroz potražnju, dok se na poreznoj strani javljaju učinci s vremenskim odmakom kroz kanal osobne potrošnje i investicija. Primjetan je i pozitivan učinak državne potrošnje na osobnu potrošnju, što odražava kejnezijansko ponašanje potrošača u Hrvatskoj, a što dodatno osnažuje neizravan multiplikativni učinak na realni BDP.
Tablica 1. Trenutni i kumulativni fiskalni multiplikatori na prihodnoj i rashodnoj strani u Hrvatskoj prema osnovnom modelu
Izvor: autor
Tablica 2. Trenutni i kumulativni fiskalni multiplikatori na prihodnoj i rashodnoj strani u Hrvatskoj prema alternativnom modelu
Izvor: autor
Doprinos pristupa multiplikatora može se, primjerice, ogledati u ocjeni makroekonomskih učinaka fiskalnih mjera za vrijeme inflatornih šokova počevši od 2022. godine uslijed energetske krize (uzrokovane ruskom agresijom na Ukrajinu). Uzimajući u obzir veličine fiskalnih multiplikatora iz osnovnog modela te učinke iz paketa energetsko-kompenzacijskih mjera čiji je cilj bio ublažiti inflatorne udare i posljedice inflacije na ekonomske subjekte (građane i poduzeća), može se reći da makroekonomski učinci mjera kada je riječ o državnoj potrošnji su procijenjeni na 0,07% BDP-a u 2022. godini, 1,12% BDP-a u 2023. godini te na oko 0,13% BDP-a u 2024. godini, dok su učinci na poreznoj strani proračuna procijenjeni na 0,23% BDP-a u 2022. godini, 0,25% BDP-a u 2023. godini te 0,49% BDP-a u 2024. godini.[1]
Procjena fiskalnih multiplikatora je trenutačno važna tema zbog povećanih potreba za proračunskim izdvajanjem za vojne rashode (prije svega podizanje cilja NATO članica s 2% na 5% BDP-a) uslijed geopolitičkih napetosti, koji bi u kratkom roku mogli imati prigušeni, a srednjem roku nešto veći učinak na ekonomsku aktivnost. Veličina fiskalnog multiplikatora vojnih rashoda ovisit će o nekoliko čimbenika: izvoru financiranja – domaćem (konsolidacijski i/ili zaduživanjem) ili europskom uz nacionalnu klauzulu o odstupanju – zatim, o uvoznoj ovisnosti, jer bi uvoz vojnih komponenti trebao smanjiti veličinu multiplikatora, reakciji tržišta kapitala na znatno povećanje vojnih rashoda, kompoziciji vojnih rashoda (tekući poput izdvajanja za ljudstvo ili kapitalni) te raspoloživim proizvodnim kapacitetima.[2] Uzimajući sve to u obzir, makroekonomski učinak izdvajanja na vojne rashode mogao bi biti manji u kratkom roku te jačati u srednjem roku.
Neizravni učinci fiskalne politike na cjenovna kretanja
U radu se, kao u istraživanju Europske središnje banke (Checherita-Westpahl et al., 2023.), procjenjuje i učinak fiskalne politike na cjenovna kretanja kroz kanal potražnje (jer fiskalna politika, kao i monetarna, predstavlja alat djelovanja na strani potražnje u kratkom roku).
Diskrecijska fiskalna politika definirana je kao ciklički prilagođeni primarni saldo (primarni saldo je ukupan uvećan za izdatke države za kamate na javni dug), odnosno pokazatelj fiskalne pozicije korigiran za utjecaje poslovnih ciklusa.[ii] Prihodna strana je uvelike ciklički osjetljiva (prihodi od PDV-a osjetljivi su na nominalnu osobnu potrošnju i inozemnu potrošnju u RH, tj. izvoz turističkih usluga, prihodi od poreza na dohodak na masu plaće u gospodarstvu, a prihodi od poreza na dobit na bruto operativni višak), dok su na rashodnoj strani jedino naknade nezaposlenima ciklički osjetljive. Stoga se analizira doprinos fiskalne politike potražnji, odnosno jazu agregatne proizvodnje,[3] kojim se ocjenjuje i utjecaj na poslovni ciklus i inflacijske pritiske.[iii] Analiza za Hrvatsku upućuje na neizravno djelovanje fiskalne politike na cjenovna kretanja kroz kanal potražnje, tj. jaz agregatne proizvodnje.[iv]
Rezultat sugerira da povećanje ciklički prilagođenog primarnog salda, odnosno fiskalno stezanje može smanjiti inflatorne pritiske u gospodarstvu, dok bi ih izrazito ekspanzivan karakter fiskalne politike mogao dodatno poticati, pogotovo ako je gospodarstvo u fazi pregrijavanja (pozitivan jaz agregatne proizvodnje, kada je razina realnog BDP-a iznad razine potencijalnog BDP-a). Ako promatramo razdoblje od 2022. do 2024., šokovi ponude povezani s energetskom krizom te šokovi potražnje povezani sa snažnim post-pandemijskim oporavkom te vanjskim čimbenicima (instrument Nove generacije), rezultirali su snažnim fiskalnim reakcijama na razini EU u svrhu zaštite životnog standarda građana i poslovanja poduzeća. S ciljem izbjegavanja inflatornog učinka, fiskalne mjere (prije svega energetsko-kompenzacijske) trebale bi biti prikladno usmjerene, prilagođene potrebitim ekonomskim subjektima i privremene. Međutim, iako su energetsko-kompenzacijske mjere na razini EU ublažile inflatorni učinak, prema analizi ESB-a (2023.), mjere su većinom bile dohodovne (jednokratni dodaci umirovljenicima, naknade zaposlenima, socijalni transferi itd.), a ne cjenovne (s izravnim učincima na ograničavanje cijena poput trošarina za maloprodajne cijene naftnih derivata), što znači da se u određenoj mjeri kroz potražnju dodatno stvarao inflatoran pritisak.
Za Hrvatsku, kao i na razini EU, energetsko-kompenzacijske mjere generalno su bile privremenog karaktera, tj. razina kompenzacijskih mjera se s vremenom smanjivala. Međutim, recentnom pogoršanju ciklički prilagođenog primarnog salda u Hrvatskoj (Slika 1) u određenoj je mjeri pridonijela sveobuhvatna reforma plaća u javnom sektoru[4] odražavajući ekspanzivan to jest pro-cikličan smjer fiskalne politike. Drugim riječima, ekspanzivni karakter fiskalne politike je u fazi pregrijanog gospodarstva u određenoj mjeri rezultirao dodatnim inflatornim pritiscima (u skladu s rezultatima doktorskog rada i Ivanac et al., 2024.). Pri tome treba imati na umu da je uz snažnu domaću u promatranom razdoblju također djelovala i snažna inozemna potražnja (pogotovo u turističkim uslugama), koja u određenoj mjeri dodatno potiče inflatorne pritiske.[5]
Stoga možemo zaključiti da je uz prethodno ostvarene fiskalne preduvjete u kontekstu proračunskog manjka i duga opće države bio primjereniji pozitivan, ali slabiji fiskalni impuls gospodarstvu. Stoga bi se smjer fiskalne politike, temeljen na principu kontra-cikličnosti, u nadolazećim godinama trebao kretati prema restriktivnijem teritoriju, što se trenutno i očekuje prema recentnim proljetnim projekcijama Europske komisije. Posljedično će i fiskalni poticaj inflatornim pritiscima biti slabiji, što se ogleda i u smanjivanju jaza agregatne proizvodnje.
Slika 1 Smjer fiskalne politike[6] (u % potencijalnog BDP-a) u Hrvatskoj
Izvor: Europska komisija (2025.), obrada autora
Reference
- Auerbach, A. J., i Gorodnichenko, Y. (2012.). Measuring the Output Responses to Fiscal Policy. American Economic Journal: Economic Policy.
- Batini, N., Eyraud, L. i Weber, A. (2014.). A Simple Method to Compute Fiscal Multipliers. IMF Working Paper, WP/14/93.
- Blanchard, O. i Perotti, R. (2002.). An empirical characterization of the dynamic effects of changes in government spending and taxes on output. The Quarterly Journal of Economics, 117(4), str. 1329-1368.
- Checherita-Westphal, C., Leiner-Killinger, N. i Schildmann, T. (2023.). Euro area inflation differentials: the role of fiscal policies revisited. ECB Working Paper, No. 2774.
- Comunale, M., i Kunovac, D. (2017.). Exchange rate pass-through in the euro area. ECB Working Paper 2003.
- Deskar-Škrbić, M., Kotarac, K. i Kunovac, D. (2020.). The third round of euro area enlargement: Are the candidates ready? Journal of International Money and Finance, Vol. 107.
- Deskar-Škrbić, M., Grdović Gnip, A. i Šimović, H. (2022.). Macroeconomic effects of discretionary changes in the valued added tax (vat) in Croatia: a narrative approach. Ekonomski pregled, 73(6), 881-904.
- Europska središnja banka (2023.). Fiscal policy and high inflation. ECB Economic Bulletin (2).
- Gechert, S. (2017.). On theories and estimation techniques of fiscal multipliers. FMM Working Paper. No. 11.
- Grdović Gnip, A. (2014). The power of fiscal multipliers in Croatia. Financial theory and practice, 38(2).
- Ivanac, F., Kunovac, D. i Nadoveza, O. (2024.). Kako porast plaća utječe na inflaciju. HNB Blog.
- .Lenza, M. and Primiceri, G. E. (2020). How to Estimate a VAR after March 2020. NBER Working paper, No. 27771.
- Mountford, A. i Uhlig, H. (2009.). What are the effects of fiscal policy shocks? Journal of Applied Econometrics, Vol. 24(6), str. 960-992.
- Šimović, H. i Deskar-Škrbić, M. (2013.). Dynamic Effects of Fiscal Policy and Fiscal Multipliers in Croatia (June 21, 2013). Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, časopis za ekonomsku teoriju i praksu – Proceedings of Rijeka Faculty of Economics, Journal of Economics and Business, Vol. 31, No. 1, 2013, pp. 55-78.
Fusnote
[1] Makroekonomski učinci su na ovom primjeru podcijenjeni s obzirom da nisu obuhvaćene sve fiskalne kategorije na rashodnoj strani, odnosno one koje prema nefinancijskim računa opće države ne pripadaju državnoj potrošnji.
[2] Za više detalja vidi Okvir 4. Izdvajanje za obranu u EU-u i potencijalni makroekonomski učinci povećanja obrambenih izdataka u HNB-ovoj publikaciji “Makroekonomska kretanja i prognoze“.
[3] Jaz agregatne proizvodnje predstavlja odstupanje realnog BDP-a od potencijalnog BDP-a u % potencijalnog BDP-a.
[4] Provedene su i određene mjere za ostale ekonomske subjekte u vidu poreznih rasterećenja i fiskalnih poticaja na rashodnoj strani, za detalje vidi proračunske dokumente (Nacrt proračuna, Program stabilnosti).
[5] Uz fiskalnu politiku, na potražnju utječe i monetarna politika, koja je bila restriktivnog karaktera od početka energetske krize te se kretala prema neutralnom teritoriju u posljednje vrijeme. Pritom ESB, kao zajednička monetarna politika na razini europodručja, koristi tri ključne kamatne stope (stopu za prekonoćne depozite kreditnih institucija kod središnje banke, stopu za glavne operacije refinanciranja i stopu za mogućnost posudbe na kraju dana) za ostvarivanje stabilnosti cijena, dok HNB provodi i makrobonitetne mjere kojima se može ograničiti potrošnja kroz uvjete kreditiranja.
[6] Smjer fiskalne politike (engl. fiscal stance) definiran je omjerima ciklički prilagođenog primarnog salda te jaza agregatne proizvodnje u % BDP-a sukladno metodologiji Europskog fiskalnog odbora, pri čemu fiskalni impuls predstavlja godišnju razliku navedene dvije varijable.
Bilješke
[i] Kod modeliranja učinaka fiskalne politike postoje različiti pristupi identifikacije fiskalnih šokova, pri čemu su najčešće korišteni šokovi identificirani “unutar” modela (Gechert, 2017.) U radu je korišten pristup identifikaciji strukturnih šokova s ograničenjima na predznak funkcije impulsnog odziva (Mountford i Uhlig, 2009.) i nultim ograničenjima primjenom bajesovskog modela vektorske autoregresije (Deskar-Škrbić et al., 2020., Comunale i Kunovac, 2017.) u svrhu ocjene veličine fiskalnog multiplikatora na prihodnoj i rashodnoj strani opće države. Iako se u domaćoj literaturi za identifikaciju fiskalnih šokova najčešće primjenjuje Blanchard-Perotti (2002.) pristup, bitno je naglasiti da kod tog pristupa realni BDP zbog identifikacijskog (Cholesky) pristupa reagira istovremeno na ekspanzivni (povećanje državne potrošnje) i restriktivni šok fiskalne politike (povećanje porezne strane proračuna), što u konačnici rezultira nejasnim impulsnim odzivima, tj. reakcijama realnog BDP-a i procjenama fiskalnog multiplikatora (s obzirom na popularnost tog pristupa u domaćoj literaturi je najrasprostranjeniji: vidi npr. Šimović i Deskar-Škrbić (2013)., pri čemu primjerice narativni pristup preciznije identificira fiskalni šok: vidi Deskar-Škrbić et al. (2022.). Dodatno, u domaćoj literaturi nije izravno uključen egzogeni blok inozemnih šokova (poput potražnje i ponude), koji utječu na domaće varijable (što je važno za Hrvatsku kao malo i otvoreno gospodarstvo), pri čemu ne vrijedi obrnuto, odnosno uvažava se činjenica da kretanja u Hrvatskoj, kao u malom i otvorenom gospodarstvu ne utječu na gospodarsku aktivnost u europodručju. Stoga se, za razliku od Blanchard-Perotti (2002.) pristupa, s ciljem istosmjernog (ekspanzivnog) djelovanja fiskalne politike i mogućnosti uključivanja egzogenog bloka inozemnih šokova, rad primjenjuje prethodno navedenu strukturnu identifikaciju fiskalnih šokova. Dodatno, rad se temelji na gašenju kanala međudjelovanja prihodne i rashodne strane proračuna opće države, jer u slučaju neuključivanja te pretpostavke, fiskalni multiplikatori mogu biti precijenjeni kroz učinke automatskih stabilizatora (djelovanje državne potrošnje na poreznu stranu proračuna), što znači da reakcija realnog BDP-a neće odražavati isključivo pojedini fiskalni šok. Model je ocijenjen od 2002. do 2019. godine na tromjesečnim podacima, uzimajući u obzir snažne izdvojenice i varijacije makroekonomskih i fiskalnih vremenskih serija uslijed pandemijskog i postpandemijskog razdoblja, koje bi se mogle odraziti na rezultate (Lenza i Primiceri, 2020), pogotovo kada se ne uzima vremenska promjenjivost rezultata ili nelinearni učinci.
[ii] Utjecaj poslovnog ciklusa na fiskalnu poziciju procjenjuje se kroz cikličku komponentu, tj. umnožak jaza agregatne proizvodnje i ocijenjene semi-elastičnosti salda opće države na jaz agregatne proizvodnje.
[iii] S obzirom da se pokušava istovremeno ocijeniti odnos diskrecijske fiskalne politike i cjenovnih kretanja kroz jaz agregatne proizvodnje, u radu se procjenjuje model simultanih jednadžbi kako bi se procijenila povezanost jaza agregatne proizvodnje i ciklički prilagođenog primarnog salda te temeljne inflacije i jaza agregatne proizvodnje. Kao i kod procjene fiskalnih multiplikatora, vremensko razdoblje odnosi se na 2002.-2019. godinu.
[iv] Pritom je potencijalni BDP (s obzirom da ta varijabla nije izravno opaziva), a posljedično i jaz agregatne proizvodnje procijenjen s nekoliko metoda: proizvodna funkcija, Hamilton (2018.) filtar, Quast-Walters (2022.) filtar), pri čemu se rezultati ne mijenjaju ovisno o korištenju različitog jaza agregatne proizvodnje.