Završetak programa financijske pomoći Grčkoj, a država i dalje dužna kao Grčka

Izvor Wikimedia Commons, Foto: Hanuk Comertel

20. kolovoza 2018. godine završio je najizazovniji proces financijskog spašavanja neke zemlje u povijesti.

Ukupna vrijednost pomoći koji je Grčka primila kroz tri programa od 2010. godine iznosio je 288 milijardi eura. Uz to, privatni vjerovnici su 2012. godine pristali na otpis 109 milijardi eura duga, a kroz dodatne programe restrukturiranja duga ovaj iznos prelazi 400 milijardi eura, što prelazi vrijednost dva grčka BDP-a iz 2017. godine (178 milijardi eura).

Kratki podsjetnik na uzroke grčke krize

Grčka kriza je u hrvatskim medijima bila prilično zastupljena  (npr. članak sa samih početaka: Grčki poučak), ali se sada na kraju ove „grčke tragedije“ korisno podsjetiti kako je do nje došlo.

Okidač za krizu je bilo nevjerojatno otkriće da su grčke vlade falsificirale fiskalne podatke i da je stvarna visina deficita i javnog duga značajno veća od one koje su očekivali vjerovnici, Europska komisija i MMF. To otkriće je dovelo do pada povjerenja investitora, a u nekim trenutcima čak i do panike na financijskim tržištima, kada je prinos na desetogodišnje obveznice porastao iznad 30% (Slika 1).

Slika 1: Prinos na desetogodišnje grčke obveznice (%)

Izvor: ESM

Međutim, ključno je pitanje kako je došlo do gomilanja tolikih fiskalnih neravnoteža. Prema službenom objašnjenju predstavnika Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), Grčka je nakon uvođenja eura 2001. godine dobila pristup relativno jeftinim izvorima financiranja koji su potaknuli zaduživanje države kojim se financirala hiper-ekspanzivna fiskalna politika. Državna potrošnja je snažno rasla, a istovremeno su prihodi proračuna padali zbog visoke razine porezne utaje i neefikasnosti naplate poreza. Također, plaće u Grčkoj su rasle više od produktivnosti što je negativno utjecalo na konkurentnost gospodarstva. Ovakva kretanja su dovela do visokih fiskalnih i vanjskih neravnoteža koje su dodatno pogoršane posljedicama krize iz 2008. godine koja se prelila iz SAD-a u Europu. Kriza je otkrila sve slabosti grčkog modela rasta te ranjivosti gospodarstva.

Paketi pomoći

Pad povjerenja zbog otkrića fiskalne manipulacije u Grčkoj u kratkom roku je doveo do financijske zaraze (situaciju je dodatno pogoršala činjenica da se EU još uvijek borila s recesijom), koja je najviše pogodila periferne zemlje EU – Italiju, Španjolsku, Portugal, a velikim dijelom i Irsku. Na temelju početnih slova naziva ovih država počelo se pogrdno govoriti o skupini država PIIGS, a Grčka kriza  se postupno počela pretvarati u krizu eura koja je kulminirala 2012. godine.

Kako bi Grčka uspjela platiti značajna dospijeća dugova i kako bi se stabilizirala situacija na financijskim tržištima, Grčkoj je 2010. odobren jednogodišnji paket pomoći od 52,9 milijarde eura u okviru Greek Loan Facility, koji se sastojao od bilateralnih zajmova članica eurozone te aranžmana MMF-a od 20,1 milijarde eura.

Drugi paket pomoći su odobrili tada novoosnovani ESFS (European Financial Stability Facility, preteča današnjeg ESM-a ) u iznosu od 141,8 milijardi eura te ponovno MMF u iznosu od dodatnih 12 milijardi eura. Ovaj program je donesen za razdoblje od 2012. do 2015. godine.

Treći, posljednji paket pomoći odobrio je ESM (European Stability Mechanism) za razdoblje od 2015. do 2018. godine, a iznosio je 61,9 milijardi eura.

Uvjeti

Svi paketi pomoći Grčkoj bili su uvjetovani snažnom fiskalnom konsolidacijom, stabilizacijom financijskog sustava i nizom strukturnih mjera na koje su se grčke vlade morale obvezati. Ovi uvjeti su uključivali reformu poreznog sustava, povećanje efikasnosti naplate poreza, reformu mirovinskog sustava, dokapitalizaciju banaka, jačanje korporativnog upravljanja u bankama, reforme na tržištu rada, reforme na tržištu proizvoda, liberalizaciju sektora usluga, osnivanje nezavisnih fondova za privatizaciju i upravljanje državnom imovinom, smanjenje broja zaposlenih i povećanje efikasnosti javne administracije, reformu pravosuđa i sl.

Na Slici 2 su prikazane reforme koje su ostvarene u okviru programa ESM-a.

Slika 2: Stupovi ESM-ovog programa i rezultati

Izvor: ESM

Trenutačna situacija

Iako postoje skupine stanovništva koje su bile snažno pogođene programom fiskalne konsolidacije (najčešće se ističe najranjivija skupina umirovljenika), gore spomenute mjere su rezultirale smanjenjem unutarnjih i vanjskih neravnoteža, većom konkurentnošću gospodarstva, stabilnijim financijskim sustavom, održivom putanjom javnog duga te snažnijim financijskim i fiskalnim amortizerima.

Međutim, grčki se balon ispuhao. Zemlja koja je nekada bila na razini dohotka po stanovniku kao Španjolska danas se može usporediti sa Mađarskom i Poljskom, što znači da značajno zaostaje za državama na Baltiku, Češkom i Slovenijom. No, ispuhavanje je izgleda završeno. Grčka je početkom 2018. rasla 0,8% kvartalno, brže od Hrvatske.

Pred Grčkom ostaje još veliki posao, a Europska komisija i ESM će nastaviti nadzirati reforme kako bi se osiguralo da će se Grčka držati dogovorenog plana i nastaviti voditi razboritu fiskalnu politiku. Grčki javni dug je i dalje najveći u Europi (u postotku BDP-a) i još dugo neće biti lako nesmetano otplaćivati obaveze iako su otplate znatno olakšane zbog veoma niskih kamatnih stopa koje su Grčkoj odobravane u okviru programa pomoći (zbog toga u relativnom smislu Grčka ima manje izadtke za kamate od Hrvatske iako je hrvatski javni dug u odnosu na BDP mnogo manji). Međutim, u zemlji koja je poznata po izreci „dužan kao Grčka“ ne mogu se isključiti ni buduća neugodna iznenađenja.