Te 1776. godine Škotska je bila središte slobodarske misli u Europi. Škotsko prosvjetiteljstvo imalo je snažan intelektualni i politički utjecaj širom zapadnoga svijeta. Dovoljno je spomenuti Davida Humea (1711.-1776.) i Adama Smitha (1723.-1790.) koji su snažno utjecali na pisce američkog ustava i Immanuela Kanta (1724.-1804.). No škotski utjecaji bili su daleko širi od spomenutog dvojca. Detaljno su opisani u Hermanovoj knjizi How the Scots Invented the Modern World, koju toplo preporučam iako su od njena izlaska prošle 23 godine.
U međuvremenu, došli smo dotle da jedva itko bilježi 250. obljetnicu izlaska Smithova Bogatstva naroda. Kombinacija povijesnog zaborava, površnosti, političke evolucije i manipulacije doveli su do toga da se djelo Adama Smitha danas često, i u najboljem slučaju, povezuje s navodnom naivnošću ideje o „nevidljivoj ruci“ (koja opet navodno kaže da će „slobodno tržište samo riješiti sve“). U najgorem slučaju, Smitha se napada zbog lažnih razloga kao što su tolerancija spram robovlasništva i kolonijalizma, društvenih razlika, ukratko, zbog svega što se danas na temelju iskrivljenog osjećaja moralne superiornosti trpa pod ekplozivne pojmove nedostatka empatije i osjećaja za društvenu uključivost i solidarnost. Ta vrsta kritike u međuvremenu se pretvorila u intelektualno i političko polazište raznoraznih kritika ekonomskih pogleda na svijet i, šire, liberalizma i metodološkog individualizma.
Nije slučajno da je u opisanom društvenom ambijentu Smithov spomenik na glavnoj ulici u Edinburgu, Royal Mile, podignut tek 2008., uz žustru javnu raspravu o tome zaslužuje li ga uopće. Ne čudi ni to da danas u Edinburgu postoje lijeve udruge koje su utjecale na to da gradsko vijeće 2021. uvrsti grob Adama Smitha na popis javnih mjesta „pod prismotrom“ (eng. under review) zbog njegove navodne podrške robovlasništvu i kolonijalizmu.
Radi se o apsurdnoj optužbi i odluci. Dvije godine nakon izlaska Bogatstva naroda, u vrijeme kada su Amerikanci donosili svoje temeljne dokumente (Deklaracija o nezavisnosti 1776. i Ustav 1778.), a robovlasništvo je još uvijek bilo neupitno, jedan je sud u Škotskoj po prvi puta oslobodio roba. Dogodilo se to nekoliko desetljeća prije službenog stavljanja robovlasništva van zakona u Engleskoj (Slavery Abolition Act donesen je 1833., a stupio je na snagu 1834.). Približna vremenska podudarnost ove sudske odluke i izlaska Bogatstva naroda 1776. nije bila slučajna, iako ne treba tražiti izravnu poveznicu nego odluku suda treba razumjeti u kontekstu ukupnog intelektualnog i političkog ambijenta u kojem je izašlo Bogatstvo naroda. Škotsko prosvjetiteljstvo stvorilo je širi društveni i politički ambijent u kojemu je takva sudska odluka bila moguća.
Smith je razvio prvu ekonomsku teoriju ukidanja ropstva. Moguće je da su moralisti smatrali (i danas smatraju) da je „puka“ ekonomska teorija ukidanja ropstva odveć cinična jer polazi od temeljne pokretačke moći slobodne trgovine i poduzetništva i povezanosti ovih pojava s individualnom slobodom. U nastavku je moj prijevod ključnog pasusa iz Bogatstva naroda na temelju izvornika iz izdanja Oxford University Press 2008.:
… rad robova, premda izgleda kao da košta samo koliko i puko održavanje robova na životu, u konačnici je najskuplji rad. Osoba koja ne može steći imovinu ne može imati drugoga interesa do jesti što više, a raditi što manje. Više rada, iznad minimuma koji mu je dovoljan da kupi vlastito preživljavanje, iz roba se može istisnuti samo nasiljem umjesto buđenjem njegova osobnog interesa… Trgovina i industrija postupno uvode red i dobru vladavinu, a s njima dolaze i sloboda i sigurnost pojedinaca.
Uistinu je apsurdno pisca ovih redaka danas smatrati podupirateljem ropstva. Usto, Bogatstvo naroda ne može se posve odvojiti od Smithove Teorije moralnih osjećaja (1759.), knjige u kojoj filozofira o suosjećanju i društvenosti, te zapisuje (moj prijevod): Osjećati mnogo za druge, a malo za sebe; ograničiti našu sebičnost i prakticirati naše benevolentne porive predstavlja savršenstvo ljudske prirode.
Što se tiče kolonijalizma, tek tu eskalira apsurd pogrešnih tumačenja u kojima se Smitha prikazuje kao branitelja ili zagovornika imperijalističkog sustava. Glavni formativni utjecaji na Adama Smitha potječu iz njegove obitelji. Otac mu je radio kao carinik i pričao priče o korupciji na granici i besmislu protekcionizma. Smith će kasnije u životu postati istaknuti kritičar britanskoga imperijalizma. Bitni dijelovi Bogatstva naroda posvećeni su dokazivanju društvenih gubitaka koji nastaju u imperijalnim sustavima zbog njihove merkantilističke politike u međunarodnoj trgovini. To je politika koja potiče monopole, stvara velike nejednakosti, te sprječava otvoreno tržišno natjecanje i širenje koristi od trgovine na šire slojeve stanovništva.
Kod nas, gdje su liberalne ideje kroz povijest bile puno slabije, nepoznavanje djela Adama Smitha daleko je veće nego u Škkotskoj i širom zapadnoga svijeta. Na razini anegdote uvijek se sjetim jedne facebook objave otprije gotovo 10 godina: stojim podno spomenika na Royal Mile i sarkastično primjećujem: Kada sam mu na uho šapnuo da sam ekonomist iz Hrvatske, u oku mu se pojavila suza… iako toga dana, začudo, nije padala kiša.
Autor teksta u Edinburgu 2017.
Nepoznavanje, nerazumijevanje i namjerne manipulacije idejama i djelima nisu jedini razlozi zbog kojih se i nakon 250 godina treba vraćati Smithu. Živimo u neo-merkantilističkoj, neoimperijalnoj eri, ponajprije “zahvaljujući” Kini i Rusiji. Američka reakcija pod Trumpom – ideja o podjeli interesnih sfera u okviru koncepta realpolitike – nerijetko se opisuje kao američka imperijalistička reakcija na globalni neo-imperijalizam. Ideje imperija ponovo su u središtu intelektualne i političke pažnje. A sprega političkih i tehnoloških promjena vječito stavlja ideju individualne slobode na kušnju.
Uostalom, nije li cijela povijest od 1776. naovamo jedan dugi niz preobrazbi omotnice glavnog i u biti nepromijenjenog pitanja; zašto i kako sprege političkih i tehnoloških promjena stavljaju ideju individualne slobode na kušnju, i kako najmudrije tim izazovima doskočiti?
Naravno, riječi napisane pred više od 250 godina ne mogu se čitati površno, tehnički, kao kakva receptura. Smith je u svoje doba tek otkrivao principe funkcioniranja modernog gospodarstva. Nije mogao ni zamisliti dubinu i širinu tehnoloških promjena na kojima od početka 19. stoljeća počiva moderan ekonomski rast. Naše današnje institucije nije poznavao, osim u njihovim prvobitnim zapisima. Primjerice, prije pisanja Bogatstva naroda mogao je čitati o Montesquieovoj ideji trodiobe vlasti (iz 1744.) i svjedočiti demokratskim tendencijama u Ujedinjenoj Kraljevini – tendenciji sve šireg interesa za javne, zajedničke stvari. No nije mogao svjedočiti kaosu Francuske revolucije kao što nije dočekao široku primjenu parnoga stroja.
Zbog razlike između Smithova i našeg doba potraga za korisnim idejama u tako starom tekstu može se činiti uzaludnom poput traženja igle u plastu sijena. No s druge strane, ako postoje neki univerzalni principi ljudskog – kako individualnog tako i kolektivnog ponašanja i djelovanja, koji omogućuju pronalazak zlatnog grumenja ideja u starim tekstovima, onda bi njihovo pregledavanje moglo pružiti intelektuani užitak i napredak. A čak i kada to ne bi bilo tako, prolazak kroz stare tekstove korisna je vježba koja omogućuje pronalaženje ishodišta ideja koje danas uzimamo zdravo-za-gotovo, a koje su nekoć nastajale kao posve nove spoznaje.
Zbog toga ćemo kroz ovu godinu pod naslovom “250 godina Bogatstva naroda” objavljivati tekstove o Adamu Smithu i njegovom kapitalnom djelu. Pratit ćemo eseje i događaje koji će nastajati u akademskoj zajednici, boljim medijima i Think Tankovima.
Za početak možemo najaviti da će se velika konferencija o Smithu održati 30. travnja na Princetonu. I Sveučilište u Glasgowu objavilo je “Call for papers” za konferenciju s istom temom. Jedan od utjecajnijih liberalnih Think Tankova Hoover Institution pri Stanfordu iz pera poznatog ekonomista Rossa Levinea najavljuje jedan tekst mjesečno o Adamu Smithu. I tako dalje… U Hrvatskoj, očekivano, o 250 godina Bogatstva naroda do sada nisam vidio spomena. (Volio bih da se javi netko tko će opovrgnuti ovo zapažanje.).
Sve u svemu, Adam Smith, odnosno njegovo Bogatstvo naroda, još nije zreo za pohranu na prašnjavim policama zaboravljenih riječi. Smitha se i dalje tumači, doduše različito, ponekad pogrešno, i često površno. I dalje izaziva kontroverze. A kada to nekome pođe za rukom ni manje ni više nego kroz 250 godina, onda se u tim riječima mora nalaziti nešto zanimljivo. Već i to bi trebao biti dovoljan razlog za ovaj serijal. No, na Labu ćemo, za početak, malo zaoštriti fokus i poći od činjenice da je Adam Smith bio prvi ekonomist moderne ere. Sljedeći tekst bit će posvećen Adamu Smithu, ekonomistu.