Američki se ekonomist Clifford Winston nalazi na kraju svoje profesionalne karijere. Knjiga pod naslovom Market Corrections Not Government Interventions njegovo je zadnje djelo u svakom smislu te riječi.[1] Winston je desetljećima, kao zaposlenik privatne istraživačke Institucije Brookings, prikupljao i proučavao empirijske studije o raznim državnim intervencijama u SAD-u te provodio vlastita istraživanja, posebno na području regulacije prijevoza i pojedinih zanimanja. Popis literature u njegovoj posljednjoj knjizi, kao i u prethodne dvije sličnoga karaktera, sadrži na stotine referenci.[2]
Winston opisuje kako je za vrijeme poslijediplomskog studija i neposredno nakon njega pod utjecajem pročitanih teorijskih radova smatrao da tržište u stvarnosti ima ozbiljne nedostatke (engl. market failures) koji umanjuju ekonomsku efikasnost odnosno društveno blagostanje te da su potrebne državne intervencije kako bi se te negativne posljedice uklonile. Danas, nakon proučavanja golemoga empirijskog materijala i provedbe opsežnih samostalnih istraživanja, drži da su državne intervencije često neučinkovite, preskupe ili štetne te da tržište u duljem roku sâmo uklanja svoje nedostatke, posebno putem tehnološkog napretka. Winston je u knjizi pedantno definirao, klasificirao i popisao s jedne strane neuspjele državne intervencije prema kriterijima izostanka pozitivnih učinaka, velikih troškova ili izazivanja negativnih učinaka te s druge strane tržišne autokorektivne procese prema načinu na koji su se pojavili. U nastavku su prikazani neki od primjera.
Jednim od glavnih nedostataka tržišta obično se smatra postojanje dominantnih tvrtki koje navodno previše naplaćuju svoje robe i usluge na štetu potrošača. Kako bi se borila protiv formiranja i daljnjeg rasta velikih tvrtki putem spajanja (engl. mergers) te protiv njihove zloupotrebe tržišne moći, američka federalna vlast provodi antimonopolističke zakone (engl. antitrust). Nakon kritičkog razmatranja empirijskih procjena učinaka provedbe tih zakona, Winston zaključuje da takva politika donosi zanemarive koristi potrošačima. Opisuje slučaj u kojemu je država pokrenula i dobila dugogodišnji sudski proces protiv tvrtke Google zbog njezine tržišne dominacije u pružanju usluge pretraživanja interneta, a presuda je obvezala tvrtku da dijeli podatke o korisnicima s drugim tvrtkama, što je za potrošače bila beznačajna promjena. Winston ističe kako je, nasuprot tome, razvoj umjetne inteligencije nedavno doveo do pojave puno kvalitetnijeg načina pretraživanja interneta te ulaska novih tvrtki na tržište takvih usluga.
Nadalje, Winston navodi empirijske studije koje pokazuju kako državno nametanje obveze proizvođačima da informiraju potencijalne potrošače o svojstvima roba i usluga nema značajnog utjecaja na potonje. Za razliku od toga, obaviještenost potrošača u pogledu kvalitete proizvoda znatno je povećana zahvaljujući mogućnosti prikupljanja informacija s interneta, u čemu su osobito važni objavljeni komentari koji odražavaju iskustva i ocjene korisnika roba i usluga.
Winston nabraja, osim neučinkovitih, i niz društveno štetnih državnih intervencija. Tako, na primjer, federalna vlast onemogućuje stranim pomorskim i zračnim prijevoznicima da pružaju usluge transporta između luka i gradova unutar SAD-a, što poskupljuje takve usluge, a federalne carine na robni uvoz štite domaće proizvođače i podižu cijene proizvoda. Nadalje, dozvole za obavljanje pojedinih zanimanja, poput frizerskog, koje u ograničenom broju izdaju savezne države kako bi osigurale visoku kvalitetu usluga, povećavaju njihove cijene i smanjuju zaposlenost u tim zanimanjima te potiču potrošače da sami sebi pružaju usluge. Još jedan primjer je ograničavanje stanarine (engl. rent control) koje provode vlasti mnogih američkih gradova, a koje dugoročno umanjuje kvalitetu stanova za iznajmljivanje.[3]
Kada je riječ o gradskom javnom prijevozu, Winston ističe goleme troškove izgradnje i održavanja podzemne željeznice kao primjer korisne, ali preskupe državne intervencije. Nasuprot tome, predlaže upotrebu autobusa privatnih prijevozničkih tvrtki i naplaćivanje korištenja prometnica po većoj cijeni u određenim dijelovima radnoga dana kada su prometne gužve najveće (engl. congestion pricing). S tim u vezi, Winston smatra da će razvoj električnih i autonomnih vozila te širenje njihove upotrebe smanjiti negativne eksternalije u vidu ispušnih plinova i prometnih nesreća. Tehnološki napredak koji stvara tržište tako će u velikoj mjeri prevladati njegove sadašnje nedostatke.
Winston drži, na temelju empirijskih studija, da državno subvencioniranje istraživanja i razvoja u privatnim tvrtkama radi poticanja tehnološkog napretka nema značajnih učinaka jer su tvrtke dovoljno motivirane očekivanim profitom koji bi trebale donijeti inovacije. Pri tome propušta, međutim, spomenuti impresivno empirijsko istraživanje koje pokazuje da oporezivanje individualnog i korporativnog dohotka u SAD-u znatno smanjuje broj registriranih patenata samostalnih i korporativnih inovatora.[4] Stoga je vrlo vjerojatno da bi snižavanje najviše granične stope poreza na individualni dohodak i ukidanje poreza na korporativni dohodak ubrzalo tehnološki napredak. U nekim su slučajevima, dakle, argumenti za liberalnu ekonomsku politiku u SAD-u još jači od onih koje Winston navodi.
Winston bi htio da njegova kritika državnih intervencija i zagovaranje tržišta utječe na kolege ekonomiste, posebno akademske, ali primjećuje da jedna od njegovih prethodnih knjiga sličnog sadržaja, pod naslovom Government Failure versus Market Failure, objavljena 2006. godine,[5] nije promijenila generalni stav ekonomske profesije prema relativnoj važnosti nedostataka države i tržišta. Ekonomisti su uglavnom nastavili isticati nedostatke stvarnog tržišta i preporučati državne intervencije koje bi u teoriji trebale ukloniti te nedostatke ili njihove posljedice, nedovoljno razmatrajući kakve učinke imaju državne intervencije u praksi. Osim toga, Winston smatra da ekonomisti nisu dovoljno naglašavali činjenicu da povećanje društvenog blagostanja dolazi primarno od tržišnih sila.
Kako bi potaknuo kolege da zauzmu pozitivniji stav prema tržištu, Winston je napisao knjigu Gaining Ground koja je objavljena 2021. godine i u kojoj prikazuje niz primjera kako je tržište znatno pridonijelo ostvarivanju brojnih gospodarskih i društvenih ciljeva koje je zacrtala država.[6] Knjiga sadrži detaljan pregled rezultata brojnih empirijskih studija. Riječ je o zaista bogatom izvoru važnih informacija. Autor opsežno opisuje, na primjer, pozitivan doprinos privatnih tvrtki i ustanova obrazovanju djece, mladih i odraslih te predlaže eksperimentalno širenje privatnog sektora u školstvu. Štoviše, predlaže i da se privatiziraju neka državna sveučilišta te zagovara prestanak državnog kreditiranja studenata kako bi se smanjilo upisivanje skupih i ekonomski beskorisnih studija. Ni pristup koji ističe kako tržište zapravo služi državnim ciljevima, međutim, nije imao značajnijeg odjeka u profesiji, pa je uporni Winston odlučio napisati još jednu knjigu, u kojoj bi čvršće formulirao svoju poziciju, potkrijepljenu najnovijim istraživanjima.
Usput rečeno, Winston je u prologu zadnje knjige imao potrebu naglasiti da ne pripada američkoj ideološko-političkoj desnici, da je registriran kao neovisan birač te da je često glasao za kandidate Demokratske (lijeve) stranke premda se nije slagao s njihovim vođenjem ekonomske politike. Također ističe kako smatra da sadašnja republikanska administracija više podržava ortački kapitalizam (engl. crony capitalism) nego deregulaciju i privatizaciju kao putove ka tržišnim rješenjima. Neka njegova zapažanja i prijedlozi izneseni u knjizi odražavaju oštro protivljenje politici predsjednika Trumpa.
Vrlo je vjerojatno, međutim, da ni zadnja Winstonova knjiga neće utjecati na stavove većine akademskih ekonomista prema tržištu i državnim intervencijama. Čini se da među akademskim ekonomistima još uvijek vlada teorija prema kojoj svako odstupanje stvarnog tržišta od takozvane savršene konkurencije (engl. perfect competition), koja uključuje ne samo mnogobrojnost tržišnih aktera, nego i njihovu savršenu obaviještenost te odsutnost eksternalija, može poslužiti kao opravdanje državne intervencije, bez obzira na vrlo ograničeno znanje i upitne motive državnih dužnosnika i činovnika koji takvu intervenciju provode i bez obzira na pozitivne ishode tržišnih procesa.[7] Osim toga, gotovo je sigurno da mnogi ekonomisti koji predaju na državnim sveučilištima iz očiglednih razloga ne podržavaju prijedlog ekspanzije privatnog sektora u obrazovanju.[8] S druge strane, možda će Winstonove knjige u budućnosti ipak utjecati na akademske ekonomiste ako ih samostalno otkriju mladi studenti ekonomije.
Autor članka je rukovoditelj Odsjeka za strateško upravljanje u Središnjem uredu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Članak odražava autorova osobna gledišta koja se ne smiju smatrati službenim stajalištima ustanove u kojoj radi. Autor zadržava sva prava.
Bilješke
[1] Clifford Winston, Market Corrections Not Government Interventions: A Path to Improve the US Economy, Palgrave Macmillan, Cham, 2025. Poveznica na stranice izdavača.
[2] Sličan primjer predstavljanja empirijskih studija učinaka državnih intervencija je članak: Darko Oračić, „Gospodarski učinci socijalne države – Prikaz novih istraživanja“, Financijska praksa, god. 22. (1998.), broj 3, str. 313-320.
[3] Interakcija s propisivanjem kvalitete stanova može imati još štetnije učinke: „Kontrola stanarine i kontrola kvalitete stanova čine … svojevrsne ‘škare’ koje ‘podrezuju’ ponudu iznajmljivog stambenog prostora u velikim gradskim središtima.“ (Darko Oračić, „Siromaštvo u SAD“ [sic], Revija za socijalnu politiku, god. 3. (1996.), br. 2, str. 154 i tamo navedeni izvori.)
[4] Ufuk Akcigit, John Grigsby, Tom Nicholas i Stefanie Stantcheva, „Taxation and Innovation in the 20th Century“, NBER Working Paper br. 24982, rujan 2018., revidirana verzija listopad 2018. Poveznica na tekst.
[5] Clifford Winston, Market Failure versus Government Failure: Microeconomic Policy Research and Government Performance, AEI-Brookings Joint Center for Regulatory Studies, Washington, D.C., 2006. Poveznica na stranice izdavača.
[6] Clifford Winston, Gaining Ground: Markets Helping Government, Brookings Institution Press, Washington, D.C., 2021. Poveznica na stranice izdavača.
[7] Frank M. Machovec, Perfect Competition and the Transformation of Economics, Routledge, London, 1997.
[8] Posve suprotni prijedlozi nekih ekonomista s državnih sveučilišta prikazani su u članku: Darko Oračić, „Znamo li vrijednost ulaganja u obrazovanje? Propusti i pogreške u radovima uglednih ekonomista“, portal Ideje.hr, 4. travnja 2025.