Prosječna inflacija u Hrvatskoj prošle je godine iznosila 10,8%. Tako snažan rast cijena nismo vidjeli još od devedesetih godina prošlog stoljeća. Značajan dio ljudi uvjeren je kako je do tako visoke inflacije došlo zbog „pohlepe poduzetnika“, „lova u mutnom“, „neopravdanom dizanju cijena“ itd. Kada bi tome bilo tako, to bismo morali vidjeti u financijskim izvještajima odnosno dobiti poduzetnika. Stoga, pogledajmo kako su poduzetnici poslovali u 2022.
Poduzetnici u Hrvatskoj, obveznici poreza na dobit, njih 150.846 (bez financijskih institucija), prema podacima FINA-eu 2022. ostvarili su ukupne prihode u iznosu od 1.098,8 milijardi kuna, što je za 27,4% više nego u 2021. No, i ukupni rashodi porasli su im za sličan iznos, na 1.038,5 milijardi kuna odnosno za 28,5% u odnosu na prethodnu godinu. S dobiti je poslovalo malo više od dvije trećine poduzetnika, a dobit razdoblja, u iznosu od 75 milijardi kuna, veća je za 22,2%. S gubitkom je poslovao skoro svaki treći poduzetnik, a gubitak razdoblja od 28,1 milijardu kuna veći je za 74%. To je rezultiralo ostvarenjem konsolidiranog financijskog rezultata tj. neto dobiti od 46,9 milijardi kuna, što je za 3,7% više u odnosu na 2021.
U Tablici 1 vidimo još zanimljivih podataka: broj zaposlenih porastao je za 4,5%, a prosječne neto plaće za 9,7%. To znači da su troškovi plaća značajno porasli (nemamo točan iznos, ali možemo pretpostaviti da se radi o porastu od oko 14%). Izvoz i uvoz značajno su porasli, trgovinski saldo se popravio (bolja turistička sezona), investicije u novu dugotrajnu imovinu porasle su za 16%, dok je porez na dobit skočio za čak 51,8%!
Dakle, već po ovome vidimo kako su, unatoč očiglednom rastu poslovanja i velikom rastu prihoda, i troškovi poduzeća jako rasli, stoga je konsolidirana neto dobit porasla za svega 3,7%. To je manje i od stope inflacije. Na prvu se čini da su bolje prošle i radnici s rastom neto plaća od 9,7% (iako je i to malo ispod stope inflacije), a naročito država (ne samo zbog rasta prihoda od poreza na dobit, nego i značajnog rasta prihoda od PDV-a, prihoda od poreza na dohodak itd.). No, detaljnije analize bi svakako bile potrebno da takvo što možemo zasigurno tvrditi.
Primjerice, možemo pretpostaviti da je na značajno povećanje gubitka poduzetnika, a time i ukupnog konsolidiranog rezultata, utjecao veliki gubitak HEP-a prošle godine (779 milijuna eura). Da isključimo HEP iz računice, stopa rasta konsolidirane neto dobiti poduzetnika bila bi značajno veća. No to je opet statički gledano jer da HEP nije „podmetnuo leđa“, potrošnja građana bila bi kud i kamo manja, troškovi poslovanja (energije) veći, time dobit iz poslovanja ostalih poduzetnika manja, itd.
Nadalje, moguće je da su neki sektori iskoristili situaciju pa „neopravdano dizali cijene“. U pregledu poslovanja poduzetnika FINA tako navodi i sljedeću rečenicu: „Najveću neto dobit u 2022. godini iskazali su poduzetnici u trgovini, u iznosu od 13,7 milijardi kuna, što je povećanje od 25,2% u odnosu na 2021. godinu.“. Brzopleti zaključak glasio bi: „Aha, eto dokaza da su trgovci neopravdano dizali cijene kad im je dobit porasla za 25%!“. No, valja znati kako je u 2022. došlo do značajnog rasta potrošnje i općenito realnog gospodarskog rasta u odnosu na 2021., stoga bi trebalo razlučiti organski dio rasta poslovanja od „neopravdanog dizanja cijena“. Uostalom, prihodi trgovaca prošle su godine iznosili 346 milijardi kuna, što znači da im je neto profitna marža iznosila 3,9%; da su preko noći postali neprofitne udruge i odrekli se kompletne dobiti, uspjeli bi smanjiti inflaciju u zemlji za koji postotni bod i to je to. Dakle, teza kako su trgovci odgovorni za visoku inflaciju u Hrvatskoj na prilično je staklenim nogama.
U tom kontekstu, kažimo i kako posljednji potez Vlade s određivanjem maksimalnih cijena određenih proizvoda nije nimalo bezopasan. Izvršio se pritisak na trgovce da snize i fiksiraju cijene desetke proizvoda, radili su se kojekakvi dogovori i pregovori s i između samih trgovaca; tu imamo elemente potencijalnog kartelskog udruživanja, političkih pritisaka i centralnog određivanja cijena, što može biti prilično toksična kombinacija. Što ako dođe do nestašica ili povlačenja određenih brendova zbog određivanja maksimalnih cijena (studenti na prvoj godine ekonomije uče o štetnim učincima birokratski određenih plafonskih, kao i minimalnih cijena)? Što ako trgovci odluče malo dignuti marže (a Vlada ih je sve fino okupila na jednom mjestu pa su imali prilike razgovarati koliko su htjeli) na ostalim proizvodima kako bi kompenzirali izostanak dobiti na proizvodima s fiksiranom cijenom? Da ne duljimo, potencijalne neželjene posljedice ovakvih poteza su brojne, neto pozitivni efekti za potrošače upitni, ali očito sve prolazi dok se god šalje poruka kako „Vlada brine o građanima“. Prominentni zagovornici tržišta, slobodnog određivanja cijena i bespoštedne konkurencije (gdje se strogo regulira, nadgleda i kažnjava svaki oblik dogovora i kartelizacije) u Hrvatskoj su ionako rjeđi od velebitske degenije.
Vratimo se na rezultate poslovanja poduzetnika i pogledajmo još zanimljivih podataka. U tablici 2 prikazani su nedavno objavljeni rezultati poslovanja poduzetnika po oblicima vlasništva. Najviše poduzeća je u privatnom vlasništvu pa je posljedično tome tu ostvarena i najveća dobit. No, pogledajmo što se dogodilo u usporedbi s 2021.: konsolidirana neto dobit poduzeća u privatnom vlasništvu pala je za 1,6%! Istodobno, dobit poduzeća u državnom vlasništvu porasla je za 13,2%, a dobit poduzeća u mješovitom vlasništvu za čak 94,6%!
Dakle, sav rast ukupne konsolidirane neto dobiti poduzeća spomenut na početku teksta od 3,7%, došao je od rasta dobiti poduzeća u državnom vlasništvu (i to unatoč HEP-ovom gubitku) te naročito mješovitom vlasništvu. Za lavovski dio rasta dobiti poduzeća u mješovitom vlasništvu odgovorna je INA pa tako u FINA-i navode i sljedeću rečenicu: „Najveće prihode u 2022. godini ostvarilo je veliko društvo u mješovitom vlasništvu, INA d.d., u iznosu od 35,1 milijardu kuna, kao i najveću dobit razdoblja u iznosu od 1,8 milijardi kuna.“
Ukupni rast prihoda poduzeća u državnom i mješovitom vlasništvu (35,3% i 31,4%) također je nadmašio rast prihoda poduzeća u privatnom vlasništvu (26,7%). Istodobno je broj zaposlenih porastao samo u privatnim poduzećima (5,4%), a da zadrže postojeće i privuku nove zaposlenike morali su povećati neto plaće za 10,2%.
Zaključno
Gore izneseni podaci bacaju sasvim drugo svjetlo na teze kako je pohlepa hrvatskih poduzetnika i neopravdano dizanje cijena uzrokovalo visoku inflaciju. Na raširenost navedene teze utjecala je i analiza Europske središnje banke i HNB-a početkom proljeća koja je pomoću „metode deflatora“ pokazala kako su visoke zarade kompanija tj. „utrka za profitom“ domaćih poduzetnika glavni krivac za visoku inflaciju prošle godine. Urednik Ekonomskog laba Velimir Šonje javno je iskazao sumnju u ispravnost metodologije i/ili interpretacije tih rezultata, a prikazani podaci FINA-e očito mu daju za pravo.
Ukratko, iz gore iznesenih podataka i analiza FINA-e (uz našu ogradu kako je moguće da su različiti jednokratni otpisi, rezervacije i slične knjigovodstvene operacije koje nisu povezane s operativnim poslovanjem već s vrednovanjem imovine i obveza utjecale na rezultate kroz konsolidirani rezultat) dovoljno je upamtiti sljedeće:
- konsolidirana neto dobit svih poduzetnika u Hrvatskoj (bez financijskog sektora) prošle je godine porasla za 3,7%,
- najviše je rasla dobit poduzeća u državnom i mješovitom vlasništvu, dok je dobit poduzeća u privatnom vlasništvu pala,
- neto profitna marža trgovaca iznosila je 3,9%,
- porez na dobit porastao je preko 51%.
Kako se iz tih podataka može izvući zaključak da se uzroci visoke inflacije nalaze u „pohlepi“ trgovaca i drugih privatnih poduzetnika, njihovom „neopravdanom dizanju cijena“, „utrci za profitom“ ili bilo kojoj drugoj slično sklepanoj sintagmi, ostaje nejasno. Uostalom, utrka za profitom uvijek traje, poduzetnici uvijek teže većoj dobiti (baš kao što i radnici uvijek traže plaće), ali to samo po sebi ne rezultira visokom inflacijom (ovako visoku inflaciju zadnji put smo imali u ratnom i poratnom razdoblju). Dakle, sva je prilika kako se pravi uzroci visoke inflacije kriju negdje drugdje. Poduzetnici, baš kao i kućanstva, preferiraju stabilnost cijena i poslovanja te ne vole visoku inflaciju, a tko je zbilja najviše profitirao od ovakve situacije, iz gornjih je podataka prilično jasno.