Uvod
Projekcije koje su pred nekoliko mjeseci rađene na temelju „do-nothing“ scenarija (točnije, na temelju blagih mjera fiskalne konsolidacije koje su stupile na snagu početkom 2025.) pokazivale su sljedeće izglede za Rumunjsku 2025. i 2026.:
Izvor: EK
Vjerujem kako nije potrebno posebno objašnjavati zašto toksična kombinacija fiskalnog deficita većeg od 8% BDP-a uz rast omjera javnog duga s 55 na 63% u samo dvije godine prijeti financijskom i širom gospodarskom krizom. Ako to nekome nije jasno, imajte na umu tri činjenice koje pokazuju da su se prvi signali krize već pojavili:
- Ionako rubnom kreditnom rejtingu BBB- pridodan je privjesak negativnih izgleda, čitaj prijetnje da bi rumunjske obveze mogle pasti u kategoriju junk s teško sagledivim negativnim posljedicama.
- Nakon dugog razdoblja stabilnosti pojavio se prvi znak fleksibilizacije tečaja (RON je pao oko 2,8% prema EUR-u u vrijeme političkih napetosti oko predsjedničkih izbora početkom svibnja, no od tada je blago aprecirao).
- U isto vrijeme, 10-godišnji prinos na obveznice izdane u domaćoj valuti poskočio je na 8,5%, ali se nakon pobjede mainstream predsjedničkog kandidata Dana vratio na oko 7,4%, što je ovogodišnji prosjek koji je gotovo 2 postotna boda iznad prošlogodišnjega (kada se prinos kretao oko 6,5%).
Zašto je Rumunjska, donedavno najuspješnija država jugoistoka Europe, morala doći do samoga ruba financijske krize i plaćati kamatne stope od 7-8% na državni dug da se tamošnji političari „zbroje“ i pokušaju nešto napraviti?
Nakon duljeg razdoblja pametnih gospodarskih politika koje su se zbivale oko i nakon ulaska u EU (2007.), zahvaljujući kojima je Rumunjska prestigla Hrvatsku i Poljsku i približila se razini razvoja jedne Češke – što je bilo nezamislivo socijalizmom impregniranim generacijama koje su Rumunjsku doživljavale kao daleku, perifernu i siromašnu zemlju – Rumunjska je pred nekoliko godina ušla u period političkog opuštanja, neodgovornosti, nastavka korupcije, trošenja javnog novca bez pokrića, populizma. Na to se nadovezao šok lockdowna 2020. i nesposobna lijeva vlada koja je od 2021. nastavila po starom. Kako to obično biva, fiskalna neodgovornost u prvih nekoliko godina djeluje poput opijata – ima poticajan učinak na rast pa nitko ne vidi problem i ne želi ništa promijeniti sve dok cijela država ne dođe do zida. Taj zid je povezan s rastom duga, prijetnjom (ili materijalizacijom prijetnje) rasta kamatnih stopa i sve sporijim rastom koji, naviknut na fiskalne poticaje, funkcionira poput fizičkog ovisnika. Treba sve veće doze opijata za isti ili manji rast; ekonomisti ovo pametno zovu smanjenje fiskalnih multiplikatora, tako da ih nitko ne razumije.
Rumunji su prošle godine shvatili da jure prema zidu, no nisu imali sreće; 2024. je bila izborna godina. Tko se bavi fiskalnom konsolidacijom pred izbore? Onda se dogodila još i dobro poznata politička gužva s odgodom predsjedničkih izbora iz prosinca prošle godine nakon što je kandidat krajnje desnice Calin Georgescu uvjerljivo poveo u prvom krugu, pa su izbori održani tek u svibnju ove godine. Zbog toga je nova Vlada u parlamentu potvrđena prošloga mjeseca i tek je prošloga tjedna izašla s paketom fiskalnog spasa.
Najvažnije fiskalne mjere su:
- Povećanje opće stope PDV-a s 19 na 21% i nižih stopa PDV-a s 5 i 9 na 11% za odabrane skupine proizvoda i usluga
- Zamrzavanje naknada zaposlenima u javnom sektoru i mirovina do kraja 2026.
- Dregulacija subvencioniranih cijena energenata
- Povećanje poreza na dividende i isplate dobiti na 16% (nakon povećanja s 8 na 10% od 1.1.2025.)
- Povećanje gornjeg limita za obračun doprinosa za zdravstveno osiguranje i smanjenje neoporezivih bonusa za opasne poslove
- Ukidanje nižih sektorskih stopa poreza na dohodak za zaposlene u IT-u, građevinarstvu i prehrambenoj industriji
- Dodatni porez na dobit banaka (s 2 na 4%)
- Povećanje trošarina i poreza na igre na sreću
- Od ove godine već je uveden porez na nekretnine koji će se obračunavati prema vrijednosti[1] te je prag za ulazak mikropoduzeća u sustav PDV-a smanjen s prihoda od 500 na 100 tisuća eura na godinu
- Reforma upravljanja sustavom državnih poduzeća (smanjenje subvencija, obveza uplate dividendi u proračun)
- Ostale mjere od manjeg neposrednog fiskalnog značaja (novi obračun cestarina, porezi odnosno doprinosi na visoke mirovine, reforma javne administracije i promjene zakona o fiskalnoj odgovornosti).
Radi se o jednom od najobuhvatnijih i najradikalnijih paketa fiskalne konsolidacije koji sam vidio u EU proteklih desetljeća. To ne čudi ako imamo na umu da su u novijoj povijesti EU viđene samo dvije teže epizode fiskalnih kriza – Mađarska i Grčka 2010. Znamo kako je to završilo. U Mađarskoj je fiskalnu konsolidaciju provodio Orban nakon što je na izborima 2010. koji su uslijedili nakon žestokih uličnih obračuna s pjesmom i pucnjavom, zaslužio dvotrećinsku većinu. No, Orban nikada nije uspio vratiti Mađarsku na ranije staze brzog gospodarskog rasta. Tako je prošle godine i Hrvatska prestigla nekada nedostižnu Mađarsku. Grčka se pak pet godina davila u teškoj političkoj, gospodarskoj i društvenoj krizi. S razine razvoja koja se do 2008. uspoređivala sa Španjolskom i Italijom pala je ispod hrvatske razine, da bi tek u proteklih nekoliko godina stala na noge i pomalo počela ponovo hvatati priključak, ali ne za Španjolskom, nego za Hrvatskom.
Mađarska i Grčka epizoda bile su puno teže od naše iz krize 2009.-2014. Iako smo mi dobacili javni dug do 83% BDP-a 2014., naši su deficiti ipak bili manji, političke promjene manje burne i – najvažnije – Hrvatska je ubrzo nakon početka fiskalne konsolidacije zajahala na val gospodarskog rasta.
Postavlja se pitanje što će se sada događati s Rumunjskom gdje rasplet tek počinje? Je li tamošnja priča tek uvertira u buru koja će biti nalik mađarskom i grčkom primjeru, ili će nakon godinu-dvije šepesanja fiskalno ozdravljena balkanska zemlja započeti novi ciklus rasta?
Očekivani ekonomski učinak fiskalne konsolidacije
Pretpostavit ćemo da će predloženi fiskalni paket proći i rumunsjki Parlament i ECOFIN. Ovogodišnji efekt predloženih mjera neće biti značajan zbog kasnog početka fiskalne konsolidacije (deficit očekujemo oko 7,0-7,5% umjesto 8,6% BDP-a). Međutim, kada puni efekt ovih mjera stupi na snagu cijele iduće godine, predložene mjere mogu svesti deficit na oko 4,5% BDP-a.
Ova moja procjena zasniva se na:
- Izjavama ministra financija Alexandru Nazarea o očekivanim fiskalnim efektima mjera
- Procjeni inflacije i usporavanja rasta BDP-a, za koji očekujem stagnaciju 2026. (oko 0% umjesto ranije očekivanih oko 2%). Naime, fiskalne konsolidacije koje počivaju na povećanju poreznog opterećenja i zamrzavanju plaća i mirovina u pravilu izazivaju kratkoročni trošak u vidu usporavanja rasta ili recesije.
Iako bi Rumunjska mogla iduće godine ući u recesiju, zasad to nije glavni scenarij:
- Ako se gospodarstvo EU nastavi oporavljati, potražnja za rumunjskim izvozom (koji čini gotovo 40% rumunjskog BDP-a) poništit će dio domaćih efekata kontrakcije realne osobne potrošnje
- Rumunjska ima visok udjel investicija u BDP-u (26,5%) i EU/EK će snažno podržati ovu Vladu tako što će osigurati financiranje investicijskih projekata kroz EU fondove, EIB, EBRD i sl. Posredni cilj će biti pomoć političkoj stabilnosti.
Inflacijski efekti, koji nakon deregulacije cijena energenata mogu uvećati aktualnih oko 5% godišnje inflacije na 6-6,5%, pa uz to i efekt povećanja poreza, koji može kratkoročno dići inflaciju i do 7%, biti će prolazni. Zamrzavanje plaća u javnom sektoru i mirovina, uz porezno i inflacijsko hlađenje osobne potrošnje, dovest će do kontrakcije realnih izdataka kućanstava. Time će se smanjiti pritisak na daljnji rast cijena nakon prolaska prvog vala u prva dva-tri mjeseca provedbe programa.
Tako će se stvoriti uvjeti za značajno usporavanje inflacije 2026. (očekujem 2,0% ili čak ispod toga prema kraju 2026., a prvo usporavanje inflacije očekujem vidjeti već u studenom i prosincu ove godine). Tome će doprinijeti i restriktivna monetarna politika. Očekujem temeljnu kamatnu stopu Narodne banke Rumunjske na 6,5% još neko vrijeme, dok se ne vidi djelovanje fiskalnog paketa. Kada inflacija pokaže znakove usporavanja, te kada se potvrdi kretanje BDP-a ispod očekivanja, NBR će moći spustiti kamatne stope. Tada očekujem prijelaz središnje banke na „crawling peg“ – kontrolirano puštanje deprecijacije RON-a. Naime, smanjit će se devizni priljev po osnovi novih izdanja euroobveznica, a cjenovna konkurentnost rumunjskog izvoza bit će važna kao izvor gospodarskoga rasta. Rast izvoza predstavljat će glavnu prevenciju recesije iduće godine.
Mogli bismo teoretizirati o tome je li paket fiskalne konsolidacije mogao biti osmišljen tako da se izbjegne rizik usporavanja ili recesije. To je sukus javnih rasprava kada se pojavi nužnost fiskalne prilagodbe. Jedni uvijek govore o tome da javni rashodi trebaju nastaviti rasti (jer, pazite, fiskalni multiplikatori!), a više treba uzeti kroz povećane poreze na korporacije i bogate ljude (jer to, navodno, manje košta društvo u cjelini i nema negativan učinak na rast). Drugi uvijek govore o tome da je svako povećanje poreza pro-recesijsko, štetno, i da fiskalne konsolidacije uspijevaju ako se vode na strani smanjivanja rashoda; tamo ima „sala“ neefikasnosti i korupcije. Njihovo otklanjanje ne samo da nema društveni trošak, nego društvu nosi čisti dobitak.
Drugi su najčešće u pravu (a prvi u pravilu zagovaraju interese skupina koje gube discipliniranjem rashoda), no to i nije toliko bitno. U političkoj realnosti, fiskalne konsolidacije najčešće se poduzimaju prekasno kada nastupe uvjeti stani-pani, to jest kada teoretski modeli i čiste ideje više ne funkcioniraju. Tada se sve svodi na golu borbu preživljavanja odnosno izbjegavanja pada s litice. Uzmi što imaš, radi sve ono što možeš i ne teoretiziraj – glavne su postavke političke pragme kojom su se očito rukovodili i Rumunji, svjesni da bi im se koalicija koja podupire Vladu raspala da su nekim drugim aršinom i nožem krenuli u ovu operaciju. Dakle, politički okvir je ključan.
Politički okvir i politički rizici
Fiskalni plan je ambiciozan, oštar i rizičan. Vidjet ćemo hoće li pri prolasku kroz Parlament doći do nekih kompromisnih modifikacija. Ministar financija Nazare će smanjiti manevarski prostor parlamentarnim zastupnicima jer se sastanak ECOFIN-a na kojem će se raspravljati o Rumunjskoj održava već u utorak 8. srpnja. Nema sumnje da će ministar tamo dobiti potporu europskih partnera s kojom će doći u Parlament što bi trebalo utjecati na parlamentarne zastupnike široke vladajuće koalicije. Jer, koja im je alternativa? Reći da je ono što je Vlada za koju su digli ruke pred dva tjedna dogovorila s EK/EU bez veze i gurnuti zemlju u fiskalnu i financijsku krizu?
Čak i u slučaju manjih modifikacija, paket ćemo moći nazvati ambicioznim, oštrim i rizičnim jer i ciljanje deficita od 5,0-5,5% iduće godine umjesto 4,5%, koliko očekujem na temelju prvih procjena, imalo bi takve karakteristike u odnosu na deficit koji je prošle godine prešao 9% BDP-a. Međutim, takvi paketi fiskalne konsolidacije u pravilu vrlo brzo proizvedu svoje političke žrtve. A njih nije lako predvidjeti, jer Rumunjska je polje snažnog političkog sukoba pro-europskih i euroskeptičnih projekata pri čemu podjele nisu posve jasne; politički pejzaž je više nalik leopardovoj koži.
Treba očekivati da će prikazana ekonomska politika dovesti do jačanja euroskeptičnih političkih snaga u Rumunjskoj u narednih 12 mjeseci. S obzirom na nepopularne mjere i kratkoročni skok inflacije vjerojatne su ulične demonstracije kojih u novijoj političkoj povijesti Rumunjske nije nedostajalo. Međutim, politički okvir je takav da ne treba očekivati velike promjene; fiskalna konsolidacija će se dogoditi ako fiskalni paket bude usvojen u Parlamentu prije ljetne stanke.
Budući da su parlamentarni i predsjednički izbori održani nedavno (parlamentarni su bili u prosincu 2024. a predsjednički u svibnju 2025.), jedini pravi politički rizik su trzavice unutar koalicije koja podupire Vladu premijera Ilie Bolojana, a koja je izglasana u parlamentu 23. lipnja s čak 67% glasova. Bolojan je liberalni centar (PNL, 13,2% potpore na izborima prošlog prosinca), koji je podržan od socijaldemokrata lijevog centra (PSD 22%), desno-centrističke Unije za spas Rumunjske (AUR, 18%), stranke mađarske manjine UDMR (6%) i predstavnika nacionalnih manjina. U heterogenoj koaliciji dogovorena je rotacija premijera (od 1.1.2028.). Tada bi liberala Bolojana trebao zamijeniti predsjednik socijaldemokrata. Rizik za ovu političku kombinaciju su preostali Bolojanovi podupiratelji – AUR (desni centar) i Mađari (UDMR). AUR i PSD koji podržavaju istu vladu je politički posve neprirodan savez, nalik nedavnim idejama kod nas da DP, Most i SDP podrže Milanovića kao premijera. Dodatna komplikacija je UDMR koji je u latentnom sukobu s AUR-om budući da je AUR nacionalistička stranka koja zagovara ujedinjenje Rumunjske i Moldavije i puno snažniju zaštitu Rumunja u susjednim državama, napose Ukrajini, Mađarskoj i Srbiji. Prema tome, UDMR u nekom trenutku samostalno, ili pod utjecajem susjeda Viktora Orbana (koji ima izborni test iduće godine, a popularnost mu je u padu), mogu odlučiti da im sudjelovanje u širokoj vladajućoj koaliciji oko centra donosi više političkog troška nego koristi. No, isto vrijedi za AUR.
Dobra okolnost za aktualnu koaliciju je da krajnja euroskeptična desnica koja ne podupire Bolojanovu Vladu ove godine nije jačala pa se desni centar AUR ne treba bojati za svoju političku budućnost ako podupire Bolojanovu vladu. Naprotiv, među vladajućima, potpora javnosti PNL-u i PSD-u je stabilna, a rapidno raste potpora AUR-u koji je prešao 30% u ispitivanjima javnog mnijenja (dok je na izborima u prosincu prošle godine osvojio svega 18%). AUR je, vjerojatno, buduća vodeća politička snaga u Rumunjskoj.
AUR ne možemo usporediti s HDZ-om jer nije dio političkog mainistreama. Njihova je geneza najsličnija Braći Italije Georgie Meloni. U Europskom parlamentu nalazi se u grupaciji ECR, a ne u EPP-u. Stoga ne treba isključiti mogućnost da AUR ubrzo iznutra sruši aktualnu široku koaliciju i vladu kako bi preuzeo upravljanje državom, možda i pod cijenu uvijek rizičnih prijevremenih izbora. U prilog takvom scenariju govori personalna identifikacija programa fiskalne konsolidacije s premijerom Bolojanom i ministrom financija Nazarom, obojicom iz PNL-a. Centristički PNL se de facto podmeće – preuzima najveći politički rizik fiskalne stabilizacije – jer će u personalnom smislu na sebe navući sav bijes ljudi i interesnih skupina zbog nepopularnih fiskalnih mjera, čime se AUR-u širi manevarski prostor za budućnost, jer AUR će, i ako glasa za fiskalni paket (što se u ovom trenutku čini vrlo vjerojatno), u političkom smislu proći manje okrznut kroz predstojeće političke turbulencije od PNL-a.
Prema tome, čak i ako se široka vladajuća koalicija raspadne za nekoliko mjeseci, ali tek nakon izglasavanja fiskalnog paketa, fiskalna konsolidacija će se nastaviti. Bit će to povijesna pobjeda centrističkog PNL-a, iako će im popularnost vjerojatno pasti. No, kako to često biva u europskim zemljama, „žuti“ često upravo tome povremeno i služe. FDP je takvu ulogu imao nekoliko puta u njemačkoj političkoj povijesti.
Što se tiče pitanja političkih turbulencija odnosno nestabilnosti, situacija u Rumunjskoj u širem smislu podsjeća na našu političku situaciju 2014.-2017. kada smo u četiri godine imali 2x izbore (drugi su bili prijevremeni nakon pada Oreškovićeve vlade, što je inicirao sam Karamarko koji je bio potpredsjednik u toj vladi) i 4 vlade (Milanovićevu, Oreškovićevu, prvu Plenkovićevu s Mostom i drugu Plenkovićevu bez Mosta). Ako bismo sudili iz našeg iskustva, politička nestabilnost može pogodovati fiskalnoj konsolidaciji; mi smo se tih godina spasili s ruba fiskalne litice preko koje smo već bili pali, ali smo se vrhovima prstiju uhvatili za rub i ostali tako visjeti neko vrijeme.
Stoga se možemo nadati da jednoga dana nećemo govoriti o tome da će (n)ovo rumunjsko iskustvo biti važan poučak za neko naše buduće političko iskustvo (2028./29.?). Naime, i naša se fiskalna politika počela strukturno kvariti. Doduše, mi se do 2028./29., i kada bi to mazohistički htjeli, ne stignemo pokvariti onoliko koliko su se Rumunji uspjeli pokvariti od tamo neke 2018., kada su još bili fiskalno uzorni, do 2024. Šest godina i jedna pandemija bili su im dovoljni za izbacivanje s tračnica. Iako se Hrvatska nalazi tek na početku razdoblja kvarenja strukturnog fiskalnog položaja, jasno je da hrvatska Vlada mora mijenjati fiskalnu politiku upravo iz razloga kako bismo jednoga dana izbjegli mađarske, grčke, rumunsjke i ine neugodne fiskalno-političke scenarije. Kao što vidimo, takvi političko-financijski stresovi i nisu toliko rijetki (mogli bismo dodati još i nedavni takav stres u UK kad su se izrotirale vlade) i svi slijede isti obrazac: počinju političkim opuštanjem i populističkim trošenjem javnog novca u dobrim godinama u kojima nitko ne reagira na priče ekonomista o strukturnom fiskalnom deficitu, zatim uslijedi vanjski šok (kao što je bila nama kriza 2008./09., a Rumunjima pandemija), nakon toga slijedi par godina amaterske ekipe na vlasti i začas se, kao nenadano, probudite sa zaključkom koji je onako iskreno izrekao Ivo Sanader 2008. kada je shvatio da je “u banani”. Hrvatski fiskalni podaci koji su objavljeni prošloga tjedna, a koji su prošli ispod radara naših medija i komentatora, pokazuju da imamo razloga biti zabrinuti iako je litica još daleko. A Rumunjima – nek im je sa srećom, jer ovo neće biti jednostavno.
[1] Tumačiti s rezervom jer prikaz ove porezne mjere nije posve jasan niti u jednom izvoru koji sam imao prilike konzultirati.