U prvom članku ovog serijala dijagnosticirali smo zaostajanje hrvatskog primarnog obrazovanja među 17 europskih zemalja. Analiza koja slijedi pokazat će da se neefikasnost sa osnovne prelijeva i na srednjoškolsku razinu.
Mnogo je radova koji analiziraju učinkovitost javne usluge obrazovanja, ali iznenađuje da se većina fokusira na obrazovne ishode samo na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini. Istraživači se rjeđe upuštaju u međunarodne usporedbe. Jedan od razloga svakako je nedostatak međunarodno usporedivih podataka. Usporedne analize su korisne jer ukazuju na najbolje „praktičare“ u postizanju obrazovnih ishoda uz dana ulaganja u obrazovanje. To ima smisla pratiti jer se u svim zemljama, bez obzira na različite prakse, obrazovanje „natječe“ sa ostalim sektorima javne potrošnje u procesu alokacije proračunskih sredstava.
Manjak usporednih studija među zemljama potaknuo nas je na istraživanje efikasnosti javnih izdataka za srednje i visoko obrazovanje u novim članicama EU. Rezultati analize (Ahec Šonje, A.; Deskar-Škrbić, M. i V. Šonje; 2018) prezentirani su 5. ožujka ove godine na 12. Međunarodnoj konferenciji o tehnologiji, obrazovanju i razvoju INTED2018 u Valenciji u Španjolskoj. Samo dva dana kasnije, Europska komisija u svom Izvješću o stanju zemlje i uz korištenje iste (DEA) metode za sva područja javnih izdataka, potvrđuje naše nalaze o visokoj neefikasnosti hrvatskog (srednjoškolskog) obrazovanja među novim članicama EU. U ovom tekstu donosimo pojednostavljeni prikaz našeg istraživanja.
Ispodprosječni u sve tri dimenzije PISA testiranja
Postignuća hrvatskih srednjoškolaca pratimo u zadnja tri PISA ciklusa, 2009., 2012. i 2015. godine. Uzorak nam je ovaj put homogeniji – analizu provodimo na uzorku jedanaest zemalja novih članica EU (u nastavku NMS; engl. New Member States), koji uključuje Bugarsku, Hrvatsku, Češku, Estoniju, Mađarsku, Latviju, Litvu, Poljsku, Rumunjsku, Slovačku i Sloveniju (bez Cipra i Malte zbog nedostatka podataka). Čitatelje koje zanima povijesni trend PISA rezultata svih zemalja u sva četiri ciklusa u kojima je sudjelovala Hrvatska upućujemo na analizu Ozane Nadoveze na MacroHub-u.
Donje nam slike otkrivaju trend rezultata hrvatskih srednjoškolaca u zadnja tri ciklusa i odstupanje rezultata u odnosu na odabrane top performere (ne nužno Top 5), prosjek OECD i prosjek NMS zemalja. Zemlje su poredane s lijeva na desno po uspješnosti u zadnjem ciklusu 2015., od najlošijih prema najboljima. Vodoravna crta označava prosječni rezultat NMS zemalja 2015. godine.
Slika 1. PISA – prirodoslovlje, 2009-2015, Hrvatska i NMS zemlje
Izvor: OECD
Hrvatski su srednjoškolci ispodprosječni u prirodoslovnoj pismenosti. Godine 2009. i 2012. ostvarili su rezultate vrlo blizu prosjeka NMS grupe te ispod prosjeka OECD-a, a 2015. dolazi do značajnijeg pogoršanja rezultata (1.3% manje od NMS prosjeka i 3.6% manje od prosjeka OECD). Stoga su u zadnjem ciklusu završili na 8. mjestu od 11 NMS zemalja i na 37. mjestu od ukupno 73 zemlje. Estonci su vodeći među novim članicama EU (i treći u svijetu odmah iza Singapura i Japana), potom slijede Slovenci i Poljaci. Može se primijetiti da u svim zemljama na Slici 1 (osim Singapura) dolazi do pogoršanja rezultata iz prirodoslovlja 2015. godine u odnosu na prethodni ciklus. Prirodoslovlje je u zadnjem ciklusu bilo dominantna domena ispitivanja, što može objasniti lošije ishode u Hrvatskoj i kod većine zemalja.
Slika 2. PISA – matematika, 2009-2015, Hrvatska i NMS zemlje
Izvor: OECD
U sva tri ciklusa testiranja hrvatski su srednjoškolci ispodprosječni matematičari u odnosu na NMS i OECD zemlje. Singapur je i dalje vodeća matematička sila u svijetu, a među novim članicama EU najbolji su Estonci (9. u svijetu), a slijede ih Slovenci i Poljaci, što se podudara sa poretkom ishoda iz prirodoslovlja. Hrvatska se smjestila na 9. mjestu među NMS zemljama i na 41. mjestu od ukupno 73 zemlje.
Slika 3. PISA – čitalačka pismenost, 2009-2015, Hrvatska i NMS zemlje
Izvor: OECD
Na Slici 3. vidimo trend poboljšanja rezultata hrvatskih učenika iz čitalačke pismenosti tijekom zadnja tri ciklusa testiranja. Godine 2015. rezultat je bolji za 2% od prosjeka NMS, te 1.2% niži od prosjeka OECD. Vodeći trojac u našem uzorku i dalje je isti: prvi u NMS su Estonci (ujedno 6. u svijetu), zatim Poljaci i Slovenci. Hrvatska se smjestila na 6. mjestu među novim članicama EU i na 31. mjestu među svim zemljama.
Sposobnost timskog rješavanja problema
Svjetski gospodarski forum (WEF) nedavno je objavio Global Human Capital Report 2017 u kojem naglašava da bi obrazovni sustavi trebali pratiti dinamične trendove na tržištu rada i pripremati ljude za poslove budućnosti. Nisu otkrili ništa novo, ali su ustanovili da obrazovni sustavi u mnogim zemljama zanemaruju ne samo razvoj onih vještina koje su tržištu rada potrebne sada, već ne pripremaju mlade ljude za poslove budućnosti. Ocjenjuju da škole podučavaju na tradicionalne i „zastarjele“ načine te da se usredotočuju samo na razvoj kognitivnih sposobnosti. To je zabrinjavajuće kad se uzme u obzir puno širi skup vještina potrebnih za tzv. četvrtu industrijsku revoluciju.
Slika 4. Glavne vještine na globalnom tržištu rada 2020. godine; WEF
Tri najvažnije vještine koje kod djece treba razvijati prema Future of Jobs Report su kreativnost, kritičko razmišljanje i rješavanje složenih problema. Nije li Konfucije davno rekao „Reci mi i zaboravit ću, pokaži mi i možda ću zapamtiti, uključi me i razumjet ću“?
Zato je dobro da je u ciklusu PISA2015 uvedena dodatna ispitna domena – procjena sposobnosti suradničkog rješavanja problema (engl. CPS – collaborative problem-solving). U tom su testiranju sudjelovale 52 zemlje (uključujući i Hrvatsku). Polazeći od postavke da suradnja jest vještina, ocjenjivalo se koliko su petnaestogodišnjaci spremni zajednički rješavati probleme. Grupi učenika unutar „chat room-a“ dodijelio bi se problemski zadatak kojeg „virtualno“ trebaju zajednički riješiti unutar zadanog vremena. Uspješniji bi bili oni koji bi ispravno procijenili svoje i tuđe potencijale i ispravno međusobno podijelili uloge i zadatke u rješavanju problema. Rezultate za odabrane zemlje vidimo na Slici 5. (poredak svih zemalja može se vidjeti ovdje uz napomenu da Rumunjska i Poljska iz uzorka NMS nisu sudjelovale u testiranju).
Slika 5. PISA2015 – timsko rješavanje problema, Hrvatska i odabrane zemlje
Izvor: OECD
Najuspješniji timski igrači u rješavanju problema su iz Singapura, Japana i Hong Konga. Estonci su 6. u svijetu i vodeći u našem uzorku. Među NMS zemljama obuhvaćenih testiranjem samo su Estonci i Slovenci bolji od OECD prosjeka. Hrvatska je ostvarila ispodprosječni rezultat i u odnosu na NMS i OECD prosjek. Zanimljivost je da su, za razliku od tri standardne ispitne domene, u svim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, djevojčice uspješnije u timskom rješavanju problema od dječaka.
Efikasnost hrvatskog srednjoškolskog obrazovanja
Tako stoje stvari. U nastavku nas zanima efikasnost srednjoškolskog obrazovanja. Sustav obrazovanja promatramo kao proizvodni proces – output ili ishodi učenja mogu se dobiti samo uz ulaganje nekih inputa ili resursa. Dostupnost međunarodnih usporedivih podataka omogućuje nam procjenu dugoročne mjere efikasnosti srednjoškolskog obrazovanja – razmjera ishoda (outputa) u odnosu na uložene resurse (inpute). Promatrat ćemo kako se relativna efikasnost (relativna znači da sve počiva na usporedbi među zemljama) mijenjala u vremenu među zemljama novim članicama EU, NMS.
Output varijable su prosječni PISA rezultati (sve tri dimenzije) za 2009., 2012. i 2015. godinu. Input varijabla ili resurs koji se ulaže u obrazovni proces je udio izdataka za srednje obrazovanje u ukupnim izdatcima za obrazovanje iz UNESCO baze. Pri tome smo vodili računa da se kvaliteta obrazovanja ne može poboljšati unutar jedne godine; za postizanje pozitivnih učinaka ulaganja u obrazovanje treba više vremena. Zato su input varijable konstruirane kao prosjek izdataka četiri godine prije i u godini PISA testiranja, npr. za rezultat PISA2012 input je prosjek izdataka 2008-2012. Zbog nedostatka podataka za sve zemlje, input za PISA2015 su prosječni izdatci za razdoblje 2010-2013 ili 2014, ovisno o dostupnosti.
Slika 6. Udio izdataka za srednje obrazovanje u ukupnim javnim izdatcima za obrazovanje (%)
Izvor: UNESCO
Slika 6 pokazuje da su sve zemlje iz našeg uzorka, suočene sa potrebama fiskalne konsolidacije u razdoblju 2005.-2014., postupno smanjivale udjel izdataka za srednjoškolsko obrazovanje u proračunima. Mađarska i Hrvatska su izuzetci. Pri tome, prosječni izdatci Hrvatske za srednjoškolsko obrazovanje ne odstupaju značajno u odnosu na prosjek odabranih zemalja. Jedino se vidi da je Litva vrlo „štedljiva“ u sva tri razdoblja, a Estonija, koja ima odlične PISA rezultate, značajno je smanjila izdatke 2010.-2014.
Uparivši PISA rezultate (output) i izdatke (input), prikazujemo tri dijagrama rasipanja na Slici 7. Na granici su prikazane zemlje koje su se pokazale „najbolji praktičari“ (za metodološke detalje vidjeti prvi rad u ovoj seriji i linkove koji se tamo nalaze).
Slika 7. PISA rezultati vs. izdatci za srednje obrazovanje
Izvor: izračun autora
Slika 7 pokazuje da se Estonija, Litva i Poljska (koja je 2009. i 2015. vrlo blizu granice) čvrsto pozicioniraju kao benchmark zemlje ili zlatni standard sa efikasnim srednjoškolskim sustavom u promatranom desetgodišnjem razdoblju. Većina ostalih zemalja raspršena je unutar granice efikasnosti jer svoje resurse ne koriste učinkovito. Mnoge zemlje se od 2009. do 2015. udaljavaju od efikasne granice, što se poklapa s gornjim nalazima da se prosječni PISA rezultati lagano pogoršavaju u zadnja dva PISA ciklusa. Relativni parametri efikasnosti izdataka u odnosu na rezultate PISA2009, PISA2012 i PISA2015 otkrivaju prave razmjere (ne)efikasnosti u NMS zemljama:
Tablica 1. DEA rezultati efikasnosti izdataka za srednje obrazovanje vs. PISA rezultati
| 2009 | Param. efikas. | Moguća “ušteda” | 2012 | Param. efikas. | Moguća “ušteda” | 2015 | Param. efikas. | Moguća “ušteda” |
| Estonija | 1 | 0 | Estonija | 1 | 0 | Estonija | 1 | 0 |
| Litva | 1 | 0 | Litva | 1 | 0 | Litva | 1 | 0 |
| Poljska | 0.95 | 0.9 | Poljska | 1 | 0 | Poljska | 0.96 | 0.8 |
| Mađarska | 0.87 | 2.6 | Slovenija | 0.78 | 4.8 | Slovenija | 0.84 | 3.3 |
| Slovenija | 0.87 | 3.0 | Rumunjska | 0.77 | 4.4 | Latvija | 0.70 | 5.9 |
| Slovačka | 0.76 | 6.3 | Latvija | 0.71 | 6.3 | Rumunjska | 0.70 | 5.9 |
| Češka | 0.73 | 6.8 | Češka | 0.71 | 6.9 | Češka | 0.67 | 7.5 |
| Rumunjska | 0.73 | 5.5 | Hrvatska | 0.69 | 6.6 | Bugarska | 0.63 | 8.0 |
| Hrvatska | 0.69 | 6.7 | Mađarska | 0.67 | 7.0 | Hrvatska | 0.62 | 8.1 |
| Latvija | 0.67 | 7.9 | Bugarska | 0.65 | 7.9 | Slovačka | 0.60 | 9.0 |
| Bugarska | 0.60 | 9.7 | Slovačka | 0.61 | 9.6 | Mađarska | 0.57 | 10.1 |
| NMS pros. | 0.81 | NMS pros. | 0.78 | NMS pros. | 0.75 |
Izvor: izračun autora
Prema prosječnoj efikasnosti uzorka, zemlje svrstavamo u grupu efikasnih i neefikasnih zemalja u postizanju obrazovnih rezultata. Primjetno je blago opadanje prosječne efikasnosti za NMS zemlje sa 0,81 u 2009. na 0,75 u 2015. godini. U sva tri promatrana razdoblja benchmark zemlje su Estonija i Litva koje efikasno ulažu javni novac u srednje obrazovanje (uočimo da Litva ima niže PISA rezultate u odnosu na Estoniju, ali svoja skromna sredstva očito koristi na najbolji mogući način). Poljska je efikasna 2012. godine, te vrlo blizu benchmark granice 2009. i 2015. godine.
Zanimljivo je pratiti pad efikasnosti Mađarske koja iz grupe efikasnih u 2009., pada na samo začelje grupe u 2015. godini (pogledajte rast njenih izdataka na Slici 6.). Hrvatska je rangirana nisko u grupi neefikasnih zemalja u sva tri razdoblja s ispodprosječnom efikasnosti srednjoškolskog obrazovanja. Input orijentirana DEA analiza ukazuje na rasipanje resursa jer se ostvarene rezultate srednjoškolaca moglo postići i s manjim izdatcima (za 6,6 – 8,1%).
Rezultati su u skladu sa zaključcima ranijih istraživanja. Tako Aristovnik (2013) koristi DEA analizu za sve tri razine obrazovanja na uzorku 37 OECD i EU zemalja u razdoblju 1999-2007. Input varijabla je udio javnih izdataka po učeniku u BDP/pc, dok je prosječni rezultat PISA2006 jedna od output varijabli. Autor također ukazuje na visoku neefikasnost hrvatskog sekundarnog obrazovanja; Hrvatska se pozicionirala na predzadnjem mjestu među jedanaest zemalja novih članica EU. Slično, Aristovnik i Obadić (2014) u analizi efikasnosti srednjoškolskog obrazovanja za OECD i EU zemlje ponovno zaključuju da je prosječni rezultat hrvatskih srednjoškolaca znatno ispod očekivane vrijednosti za danu razinu javnih izdataka.
Premda je vrlo malo međunarodnih usporednih analiza koje uključuju Hrvatsku, gore navedena istraživanja, naši rezultati, te nedavno Izvješće Europske komisije o stanju zemlje (engl. Country Report) jedinstveno dijagnosticiraju dugogodišnju neefikasnost hrvatskog obrazovnog sustava. I to ne samo srednjoškolskog. Neefikasnost se nastavlja, čak i pogoršava u visokoobrazovnom sustavu, čemu će biti posvećen treći u seriji ovih tekstova.