Europsko vijeće (ministri financija država članica EU, tzv. ECOFIN) jučer je donijelo nekoliko važnih odluka.
Bugarska u europodručju
Prva se odnosi na zeleno svjetlo Bugarskoj za zamjenu leva eurom. Bugarska će od 1.1.2026. postati 21. članica monetarne unije.
Konverzijski tečaj je 1,9558, što za poznavatelje tečaja konvertibilne marke susjedne BiH nije nikakvo iznenađenje. BiH i Bugarska su približno u isto vrijeme (1998.) izašle iz financijskog kaosa 90-ih posluživši se institucionalnim modelom valutnog odbora. Valutni odbor je strogi mehanizam minimalno 100%-tnog pokrića domaće valute deviznim rezervama uz fiksan tečaj, koji je u obje države tada utvrđen kao 1:1 u odnosu na DM (otud 1,956, što je bio konverzijski tečaj DM u euro). Ovaj valutni model je objema zemljama dobro služio gotovo tri desetljeća. Prema tome, oko tečaja za konverziju u slučaju Bugarske nije bilo nikakve dvojbe.
U pogledu udovoljavanja drugih kriterija za pridruživanje europodručju treba istaknuti zavidan stupanj dugogodišnje fiskalne discipline u Bugarskoj. Omjer deficita opće države i BDP-a godinama nije prelazio 3%, uz izuzetak 2020. i 2021. kada su fiskalna pravila EU bila suspendirana iz poznatih razloga. No, Bugari su i tada zadržali deficit ispod 4% BDP-a.
Rezultat dugogodišnje fiskalne odgovornosti je daleko najniži omjer javnog duga i BDP-a u EU (uz Estoniju), koji se u zadnjih deset godina u Bugarskoj kretao u uskom koridoru između 22 i 25%, što je za sve druge članice EU nezamislivo nisko (Hrvatska je na oko 58%, a Italija, na primjer, na 135%).
Iako je Bugarska ušla u Europski tečajni mehanizam i bankovnu uniju kada i Hrvatska (sredinom 2020.), znatno lošije stanje u bankarskom sustavu nego u Hrvatskoj, praćeno visokom inflacijom 2022.-2023. (znatno većom nego u Hrvatskoj), uzrokovali su zaostajanje Bugarske za Hrvatskom u procesu priključenja europodručju. Bugari su u međuvremenu doveli bankarski sustav u red; zahvaljujući fiskalnoj disciplini oborili su prinose na 10-godišnje obveznice ispod 4% te u međuvremenu udovoljili inflacijskom kriteriju, pa će od 1.1.2026. lev zamijeniti eurom.
Bugarska vs. Rumunjska
Svi su navikli Bugarsku uspoređivati s Rumunjskom. Pogledamo li dulje razdoblje nakon ulaska ovih balkanskih zemalja u EU 2007., nesporno je da je Rumunjska bila uspješnija. Ipak, indeks realnog BDP-a na slici vidno se odvojio u samo dvije fantastične rumunjske godine (2017.-2018.), nakon čega je Bugarska počela hvatati priključak za prvim susjedom.
Izvor: Eurostat
Ako u okviru dugog razdoblja 2007.-2024. odvojeno promatramo pod-razdoblje 2019.-2024., uočit ćemo da je Bugarska zadnjih godina bila uspješnija:
Izvor: Eurostat, obrada autora
Prema tome, na slici promatramo još jedan primjer logike funkcioniranja male i otvorene ekonomije na koju se ne mogu primijeniti uobičajeni makroekonomski obrasci o kojima često slušamo; navodno, stabilan tečaj i fiskalna disciplina su štetni jer se propuštaju aktivirati takozvani kejnezijanski fiskalni multiplikatori (fiskalnom ekspanzijom) i pojeftiniti izvoz (slabijom valutom). Rumunjska je upravo u novijem razdoblju – u kojem ju je Bugarska sustizala – primijenila standardne kejnezijanske obrasce fiskalne ekspanzije. No, oni ne samo da nisu funkcionirali, nego su Rumunjsku doveli do toga da mora plaćati kamatne stope puno veće nego Bugarska. Zbog toga je najveća balkanska država trenutačno suočena s teškom fiskalnom prilagodbom, rastom poreza i drugim ekonomskim nevoljama koje jamče da će Bugarska neko vrijeme ostati uspješnija od Rumunjske (tekst o Rumunjskoj ovdje).
Preporuke Vijeća za pojedine zemlje članice
ECOFIN je usvojio i preporuke za vođenje ekonomske politike (tzv., eng., country-specific recommendations). Najvažnije su one za Austriju – koja je kao deveta država članica i službeno ušla u proceduru prekomjernog deficita – te, dakako, za spomenutu Rumunjsku. Kao što sam objasnio u jučerašnjem tekstu, rumunjski ministar financija Nazare ulazi u neizvjesnu bitku u Parlamentu sa svojim radikalnim prijedlogom fiskalne konsolidacije ojačan stavovima ECOFIN-a. U Preporukama za Rumunjsku naime stoji i ovo (u dokumentu ima puno više detalja, a ovdje ističem samo bitno za fiskalnu politiku):
- Neto primarni rashodi rastu po stopi koja je najmanje 1,4% BDP-a iznad održive staze, prvenstveno zbog tekućih rashoda čiji je rast koncentriran na stavkama plaća u javnom sektoru i socijalnim transferima.
- Rumunjska treba značajno zaoštriti svoju fiskalnu politiku.
Hoće li ovo pomoći novoj rumunjskoj Vladi na domaćem planu, vidjet ćemo narednih dana. Premijer Bolojan najavljuje raspravu o u Parlamentu prije kraja srpnja.
Usput, i Hrvatska je dobila preporuke. Međutim, kada je riječ o fiskalnoj politici, one su mlake. Razlog je formalne naravi; Hrvatska poštuje kriterije iz Maastrichta (60%/3%). Ono što ne piše u takvom dokumentu s teškom političkom pozadinom, je da se Hrvatska sama mora pobrinuti da se iduće godine u ovo doba zbog deficita većeg od 3% BDP-a ne nađe na listi zemalja u proceduri prekomjernog deficita. Zašto smo trenutačno u takvoj situaciji (zašto se trenutno krećemo putanjom deficita koja nas baca preko 3%) objašnjavali smo na Labu ovdje i ovdje. Prilično je jasno da je Hrvatska u ovo doba iduće godine prva sljedeća na listi ako premijer i ministar financija ništa ozbiljnije ne poduzmu. Što prije.
Među preporukama za Hrvatsku uglavnom je riječ o standardnom setu preporuka koje se tiču provođenja NPOO, politika za jačanje konkurentnosti, reformi javne administracije, uglavnom, stvari o kojima čitamo godinama. Ono što zapinje za oko je preporuka br. 3 u kojoj su se Europske institucije dotaknule i naših uspavanih sveučilišta:
Address the fragmentation of public research institutes and universities by setting goals in performance agreements that promote consolidation, collaboration, and, where relevant, mergers, backed by financial incentives to boost scientific output and public return on R&D investment. Foster investments in research and innovation.
Tko to može reformirati na tragu ove preporuke teško je znati.
Povećani izdaci za obranu
Naposljetku, ECOFIN je Hrvatsku uvrstio na listu petnaest država članica kojima se dopušta 4-godišnje povećano trošenje na obranu koje se do limita od 1,5% BDP-a neće računati u ograničenja deficita i javnog duga.