Stalno čitamo ili slušamo o tome da je službena inflacija „relativna stvar“, da postoje „laži, proklete laži i statistika“, kao i o tome da je službena inflacija kao sarma – ja jedem meso, ti jedeš zelje, u prosjeku jedemo sarmu. Narodne mudrosti su promašene ako postoje javni podaci koji mogu dati prikaz različitih stopa inflacije za kućanstva na različitim razinama dohotka. Unatoč tome, nitko u Hrvatskoj, barem koliko je meni poznato, nije se prihvatio posla redovitog praćenja različitih inflacija za različite dohodovne skupine premda postoje podaci koji omogućuju dobre procjene. Stoga sam odlučio pokrenuti projekt redovnog praćenja Marinih inflacija na Labu; njih pet, koje se razlikuju po kvintilima dohotka. U svakoj od pet dohodovnih skupina živi po jedna Mara ili Mare. Po njima su pet inflacija za pet dohodovnih skupina (kvintila, od donjih 20%, Q1, do gornjih 20%, Q5), dobile jedno lijepo ime.
Ujedno, ovo je zadnja objava nakon punih devet godina na vizualno, tehnološki i sadržajno starom Ekonomskom labu. Najavljujem osvježeni Ekonomski lab s novim dizajnom i brojnim novim sadržajima, koji starta za dva dana na Praznik rada. Pet Marinih inflacija redovito ćemo pratiti, računati i objavljivati u novom formatu.
Prvo, zašto Mare? Mare je jedno od najljepših i opjevanih hrvatskih imena. Od Mare i Kate do Mare iz pjesme Let 3 Profesor Jakov (Mara Pogibeljčić), različite su Mare obilježile hrvatsku popularnu kulturu. Svakome je lako zamisliti Maru ministricu čiji je dohodak u gornjih 20% raspodjele dohotka (kvintil Q5), Maru malu poduzetnicu koja je uspješna, ali ne tako kao ministrica, pa joj je ukupna zarada u drugih 20% (kvintil Q4), zatim Našu Maru, koja je negdje oko prosjeka svih dohodaka (dohodak 40-60%, Q3) ali ju iz pristojnosti nećemo zvati prosječnom Marom jer ne može biti prosječna ako je inspirirala pjesme koje svi znamo (neka bude, ako mora, medijalna Mara), zatim, tu je Mara umirovljenica u Q2 (donjih 20-40% raspodjele dohotka), i naposljetku, Baka Mara koja nikada nije bila službeno zaposlena, bolesna je, pomažu joj susjedi i djeca, a i od države dobije nešto; ona je u najdonjem kvintilu Q1 i zvat ćemo ju Baka Mara koja ne spaja kraj s krajem (Baka Mara KNSKK).
Drugo, kako možemo znati na što Mare troše? Košarice potrošnje (službena, sindikalna, uskršnja, košarice mojih Mara) utvrđuju se anketama. Pouzdana je ona o potrošnji kućanstava, iz koje se izvode ponderi za potrošačku košaricu koja služi za računanje službene inflacije. Usto, Eurostat svakih pet godina uz pomoć državnih statističkih zavoda provodi posebno detaljnu i pažljivu anketu o potrošnji kućanstava u kojoj kućanstva izabrana u reprezentativan uzorak kroz dulje razdoblje vode dnevnike te se iz tih podataka izvodi struktura potrošnje po kvintilima (petinama) raspodjele dohotka. Radi se tek svakih pet godina jer statističari iz iskustva znaju da se strukture potrošačkih košarica u godinu ili dvije-tri u prosjeku ne mijenjaju bitno. Dakle, krećemo s podacima o kvintilima raspodjele dohotka iz 2020. i čekamo objavu novih kvintilnih struktura potrošnje ove ili iduće godine. Ne očekujem velike razlike, ali kada podatak za 2025. bude objavljen, napravit ćemo nove košarice i ponovo izračunati Marine inflacije unazad.
Treće: na što Mare troše? Slika 1 (i tablica u Metodološkom dodatku) pokazuju strukture potrošnje po kvintilima raspodjele dohotka. Vidimo Engelov rep nazvan po slavnom njemačkom statističaru Ernstu Engelu (1821.-1896.) koji je 1857. utvrdio da s rastom dohotka kućanstva dolazi do pada udjela izdataka za hranu iako se ukupni izdaci za hranu povećavaju. Od Engela do naših dana život i potrošnja postali su kompleksniji. Stoga na Slici 1 vidimo višestruku pojavu Engelova zakona: ljudi u višim dohodovnim razredima ne troše relativno manje samo na hranu, nego i na alkoholna pića, duhan i narkotike te na stanovanje, tako da im i relativno i apsolutno više ostaje za odjeću i obuću, pokućstvo, kretanje (promet), hotele i restorane, i tako dalje. Kada zbrojimo hranu i bezalkoholna pića, alkohol, duhan i narkotike te stanovanje, dobijemo da Mara ministrica iz razreda Q5 (gornjih 20% razdiobe dohotka) na osnovni dio za život troši manje od pola svoga dohotka (48%), Mara poduzetnica troši 49,9%, Naša („prosječna“ tj. medijalna) Mara 56,7%, Mara umirovljenica 64,8%, a Baka Mara koja ne spaja kraj s krajem čak 75,3%.
Slika 1
Tehnička napomena: gornje strukture potrošnje uključuju i nemonetarne izdatke povezane s potrošnjom nekretnine u vlasništvu korisnika stambenog prostora – imputiranu stambenu rentu. To nije monetarni izdatak. Ponderi za izračun indeksa potrošačkih cijena u EU uključuju samo monetarne izdatke pa je u Metodološkom dodatku prikazano kako se ponderi / udjeli prilagođavaju radi svođenja samo na monetarnu komponentu izdataka.
Različita iskustva inflacije zavise o razlikama između kretanja cijena hrane, stanovanja i energije i ostalih cijena. Prve cijene su ključne za niže dohodovne skupine jer ih relativno snažnije pogađaju. Jasno je i to da unutar svake od pet skupina Mara, ima pet do deset statistički odvojivih pod-skupina u kojima su životna iskustva dovoljno slična, a različita od drugih podskupina, pa bismo ih mogli grupirati. No negdje moramo stati s analizom jer nema tako granularnih podataka. Stoga u nastavku gledamo različita inflacijska iskustva za pet glavnih dohodovnih skupina za koje postoje podaci o potrošnji za 2020. godinu (ali ove strukture pokazuju stabilnost u srednjem roku i podatke možemo smatrati relevantnima).
Četvrto, kako iz ovoga izračunati Marine inflacije? Za svaku od 12 skupina roba i usluga (CP01 – CP12) sa Slike 1 imamo indekse cijena. Pojednostavljeno, množimo pondere iz struktura potrošačkih košarica koje se razlikuju prema dohotku, s poznatim indeksima cijena za skupine roba i usluga. O načinu normalizacije struktura potrošačkih košarica prema kvintilima dohotka i klasifikaciji skupina proizvoda koja je od početka ove godine promijenjena ne zamarajte se previše; malobrojni zainteresirani za metodološke detalje mogu pronaći detaljan prikaz u Metodologiji koju ovdje dajem na uvid i kritiku.
Peto: i što kaže rezultat?
Rezultat (Tablica 1) pokazuje da su se inflacijska iskustva hrvatskih Mara mijenjala u vremenu. Baka Mara je realtivno loše prolazila u vrijeme niske inflacije (2020.) i njenog ubrzanja 2022. Godine 2023.-2024. bile su dobre za Baku Maru i loše za ministricu Maru jer je rast cijena hrane i energije, koje Baka Mara relativno više troši, usporavao jače od rasta cijena usluga koje Mara ministrica relativno više troši. Sada smo u razdoblju koje je opet neugodnije za Baku Maru jer hrana inflacijsko kolo vodi (osobito 2025.).
Tablica 1. Marine stope inflacije
Izvor: Eurostat, izračun autora
Kada se pogledaju na grafikonu za cijelo promatrano razdoblje od 2020. naovamo (Slika 2), razlike između Marinih inflacija nisu velike. To pokazuje i Slika 3 koja prikazuje kumulativne Marine inflacije od siječnja 2020. do ožujka 2026.: od 2020. naovamo najbolje je prošla Mara umirovljenica, a najlošije Mara ministrica, kako i priliči.
Slika 2
Slika 3
Primijetite da se na slici ukupne (kumulativne) inflacije pojavljuje neobičan jaz koji se vidi tek kad se inflacija kumulira u dugom roku. Kako to da svih pet Marinih inflacija mogu biti veće od ukupne službene koju vidimo desno na slici? Ne bi li ukupna inflacija trebala biti negdje u sredini?
Tehnički, prikazana pojava je rezultat dezagregacije i ponovne agregacije indeksa cijena, pri čemu se postupak normalizacije pondera provodi na razini kvintila. Pri tome se javlja mala pogreška (vidjeti Metodologiju). Ovu pojavu je objasnio američki ekonomist S. J. Prais (1958), zatim je nekoliko desetljeća bila zaboravljena, sve dok ju nije revitalizirao ekonomist iz MMF-a Eduardo Lay (2001). Prais i Lay su duboke uzroke ove razlike nazvali plutokratska pristranost indeksa cijena.
Priča ide ovako: u idealnoj računici (koja odgovara stvarnosti), svako kućanstvo ima “svoju” stopu inflacije. Plutokratski način konstrukcije indeksa cijena (i računanja inflacije) radi se tako da individualne inflacije ponderiramo individualnim dohocima. Bogatija kućanstva imaju veću težinu u ukupnom indeksu cijena koji služi za računanje inflacije. Nasuprot tome, demokratski način računanja inflacije je da svako kućanstvo dobije jednaki ponder i ukupna inflacija se izračuna kao jednostavna sredina. To je teoretski koncept jer podatke o demokratskoj inflaciji još uvijek nije moguće prikupiti jedinstvenom i pouzdanom metodom. Međutim, dezagregacijom po dohodovnim skupinama moguće je aproksimirati demokratsku inflaciju. Marine inflacije su primjer koji je negdje između plutokratske i demokratske inflacije – umanjuje plutokratsku pristranost ukupnog indeksa cijena (ali naravno, svaka Marina inflacija ostaje plutokratska unutar svog dohodovnog kvintila). Uglavnom, plutokratsku pristranost harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena za Hrvatsku možemo procijeniti na temelju razlike između inflacije Naše (medijalne) Mare i ukupnoga indeksa. Razlika iznosi 0,9 postotnih bodova u šest godina i tri mjeseca, ili 0,14% u prosjeku na godinu.
Dobivena je relativno mala plutokratska pristranost službenog indeksa cijena jer je i razlika Marinih inflacija od Q1 do Q5 u Hrvatskoj mala. Ovaj rezultat je možda suprotan mišljenju većine ljudi koji su, kako mi se čini, uvjereni da službena inflacija puno ozbiljnije potcjenjuje stvarnu inflaciju. Međutim, razlika između percepcije i stvarnosti o cijenama, o kojoj se često raspravlja, isto tako često nema veze s opisanom plutokratskom pristranošću indeksa cijena koja je u kratkom roku praktički neprimjetna. Vječita rasprava o mjerenju inflacije u većoj je mjeri posljedica psiholoških i komunikacijskih fenomena: veće osjetljivosti ljudi na česte svakodnevne kupnje koje su ukotvljene u kratkoročnoj memoriji (npr. cijena kave), pri čemu se lako zaboravi na cjenovnu atraktivnost kupnji koje rjeđe obavljamo (npr. cijene TV uređaja ili tanjura). Ulogu u stvaranju razlike između subjektivne i objektivne inflacije ima i asimetrična medijska pokrivenost promjena pojedinih cijena (prikazuju se samo one cijene koje izrazito rastu).
Medijska pristranost je puno snažniji i važniji fenomen od statističke plutokratske pristranosti, pa tako veliki broj ljudi još uvijek vjeruje da je veliku inflaciju 2022.-2023. uzrokovalo uvođenje eura ili “tiskanje novca”. Uglavnom, nitko Vam uz službenu stopu inflacije neće prikazati kretanje cijena koje rastu sporije od ukupnoga indeksa iako – vjerovali ili ne – ima i takvih cijena kao na Slici 4. (Već za nekoliko dana ovakve ćete slike moći stvarati sami – bez naknade – na stranicama novog Ekonomskog laba.).
Slika 4
Vratimo se Marama. Promjene u odnosu na cijene pred godinu dana ili šest godina nisu zanimljive kao promjene u zadnjih mjesec dana ili nekoliko mjeseci. Živimo u trenutku, sadašnjost nam je najvažnija. Pogotovo ako su Baka Mara i Mara umirovljenica sada opet jače izložene inflaciji jer u proteklih godinu dana rastu cijene onih proizvoda koji su zastupljeniji u njihovim potrošačkim košaricama. Stoga sam složio jednu tablicu koja nam u isto vrijeme daje i kratkoročan i dugoročan pogled:
Tablica 2
Iako u ožujku ove godine u odnosu na veljaču (oznaka M/m u zaglavlju, dakle u periodu kada su goriva na crpkama uzrokovala ukupnu inflaciju) teret inflacije relativno najviše snose Naša Mara, Mara mala poduzetnica i Mara ministrica (jer njihova kućanstva “tankaju”), već u 3-mjesečnoj (M/m-3) i osobito godišnjoj (Y/y) perspektivi, Baka Mara i Mara umirovljenica prolaze lošije – bile su snažnije pogođene recentnim inflacijskim valom prije udara energenata u ožujku jer se prošle godine dogodio val u kojemu su cijene hrane imale važnu ulogu. Rast u duljem roku već smo komentirali: tu su Mare iz nižih dohodovnih razreda prošle relativno bolje.
Zaključak
Marine inflacije izračunate su iz indeksa cijena čije se strukture cijena različito ponderiraju ovisno o položaju kućanstva u razdiobi dohotka u Hrvatskoj. Rezultat treba uzeti s određenom rezervom jer je zadnje pouzdano mjerenje struktura potrošnje po segmentima raspodjele dohotka napravljeno za 2020. godinu. Međutim, strukture i njihovi odnosi ne mijenjaju se bitno u roku nekoliko godina. Zbog toga izračun ima smisla. A prema mom izračunu, kumulativne Marine inflacije u ovom desetljeću prilično su ujednačene: razdoblja u kojima je Baka Mara iskusila veću inflaciju od Mare ministrice izmjenjivala su se s razdobljima u kojima je Mara ministrica imala veću inflaciju u svom kvintilu (Slika 5). Ujednačena trajanja razdoblja prednosti i zaostajanja, uz relativno uzak maksimalni raspon između Q5 i Q1 (-1,24;1,31) uzrokovala su sličnost inflacijskog iskustva Mara neovisno o njihovom položaju u raspodjeli dohotka.
Slika 5
Kako bih dodatno potkrijepio ovu tvrdnju, izračun za kvintile replicirao sam za Njemačku i dobio dokaz da su Marine inflacije u ovom desetljeću čak i u jednoj Njemačkoj generirale širi raspon i neravnomjernija kretanja razlika kvintilnih (Marinih) inflacija nego u Hrvatskoj. Raspon Q5-Q1 (Min; Max) u Njemačkoj bio je veći nego u Hrvatskoj (-3,36;1,09), a negativni udar inflacije na životni standard u najdonjem kvintilu bio je koncentriran u vrijeme inflacijskog (energetskog) udara nakon početka rata u Ukrajini (Slika 6). Tada su i cijene hrane zbog energenata, ali i zbog kratkotrajne blokade izvoza žita iz Ukrajine brzo rasle. U Hrvatskoj je tadašnji udar amortiziran vladinim mjerama. Međutim, u Hrvatskoj se, u apsolutnom smislu, maksimalna negativna razlika kvintilnih inflacija Q5-Q1 pojavila u razdoblju 2025.-2026. To je uzgredni učinak zbog fiskalne ekspanzije, koja je potaknula domaću inflaciju, te kasnije korekcije cijena energenata za kućanstva nego u drugim europskim zemljama.
Slika 6
Rezultate za Njemačku nisam imao vremena provjeriti replikacijom u Excelu, no ovo je rađeno uz pomoć Claude AI skill-ova u Max pretplati, što se dosad potvrdilo kao tehničko jamstvo točnosti izračuna. Stoga mogu najaviti objavu i komentiranje Marinih inflacija svaki mjesec za Hrvatsku, uskoro na potpuno novom, vizualno i tehnološki moderniziranom Ekonomskom labu.
Nadam se da će Marine inflacije potaknuti interes za više računanja, a manje priče o inflaciji. Također, nadam se da će kreatori ekonomske politike i ljudi preko čijih se leđa ona prelama (ili im koristi) biti bolje obaviješteni. Na kraju priče, inflacija dovodi do preraspodjele (neizglasane u parlamentu i utoliko osobito nepravedne), no inflacija nije pokretač preraspodjele – ona je samo instrument koji dovodi do nje. Pokretači preraspodjele procesi su koji pokreću inflaciju, a oni se, nažalost, slabo razumiju. U slučaju naših Mara, pokazali smo da se već duže od godinu dana nalazimo u razdoblju relativno snažne inflacijske preraspodjele. Ona je povezana s podudarnošću kasne prilagodbe cijena energenata za kućanstva u odnosu na druge europske zemlje (Hrvatska 2022.-2024. nije imala izboje Q5-Q1 raspona) i rasta cijena hrane koji se pojavio prošle godine.
Pratite novi Ekonomski lab da vidite kako će se Marine inflacije razvijati sljedećih mjeseci!