Dajte da barem malo raščistimo tu zbrku oko podataka o zaposlenosti

Foto: Marko Volkmar / Dreamstime

Veliku pažnju privukla je Eurostatova objava u srijedu da je zaposlenost u drugom tromjesečju ove godine u Hrvatskoj bila niža nego u istom tromjesečju prošle godine, a uz to se smanjila i u odnosu na prvo tromjesečje (nakon otklanjanja sezonskih učinaka). Bio je to, navodno, najlošiji rezultat u EU. Državni zavod za statistiku u četvrtak je objavio priopćenje o pogrešci pri isporuci podataka Eurostatu, jer nisu naglasili da podaci za drugi kvartal nisu metodološki usporedivi s ranijima.

Urednik Laba Velimir Šonje u razgovoru za Index istaknuo je da se radi o procjenama na temelju metodologije nacionalnih računa, što nije najvažniji izvor podataka o zaposlenosti. Najvažnija je Anketa o radnoj snazi. Podaci o zaposlenosti na bazi Ankete o radnoj snazi za drugo tromjesečje izlaze krajem rujna.

Šonje je zaključio da različiti statistički izvori daju različite brojke. Međutim, sve statistike nedovoljno se razlikuju od nultoga rasta, pa ne možemo govoriti ni o značajnom rastu, ni o značajnom padu zaposlenosti. Gospodarski rast u svakom slučaju nije dovoljan. Hrvatska nije uspješna, a nezaposlenost se smanjuje uglavnom zbog emigracije i odlazaka ljudi u mirovinu. To, a ne zapošljavanje, glavni su uzroci sve češćih napomena o tome da na tržištu «nema dovoljno radnika».

U nastavku dajemo pregled različitih statističkih izvora koji dovode do spomenutog zaključka.

Podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO)

Osim metodologije nacionalnih računa i Ankete o radnoj snazi, u javnosti se koriste podaci o broju mirovinskih osiguranika koji plaćaju doprinose. Premijer Plenković je mislio na taj podatak kada je nedavno govorio o nekoliko desetaka tisuća više zaposlenih (što je Predsjednica kritizirala). Doista, podaci na slici 1 pokazuju da je sredinom ove godine bilo oko 27 tisuća osiguranika više ili 1,8% više nego sredinom prošle godine, odnosno 65 tisuća ili 4,5% više nego u vrijeme minimuma sredinom 2014. Razumno je pretpostaviti da je veći broj onih koji plaćaju doprinose za mirovine u korelaciji s brojem zaposlenih.

Izvor: HZMO, Statistički bilten, razni brojevi

Međutim, registriranih osiguranika ima oko 100,000 manje nego prije krize (2008.). Još je važnije to što podatak o broju osiguranika može rasti i ako nije došlo do povećanja zaposlenosti. Postoje nezaposleni koji ostvaruju pravo kao osiguranici, osobe na stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa koje su osiguranici, svećenici i vjerski službenici, roditelji koji obavljaju roditeljske dužnosti a nisu osigurani po drugoj osnovi, a na osobni zahtjev osiguravaju se i zaposleni u inozemstvu ako nisu osigurani po inozemnim propisima na koje se odnose međunarodni ugovori o socijalnom osiguranju, i sl.

Postoje dakle razne osnove rasta brojke HZMO-a. S obzirom na sve veću važnost privremene i trajne emigracije, postavlja se pitanje koliko ima osoba koje uplaćuju mirovinsko osiguranje iz sredstava koje zarade u inozemstvu ili u zemlji «na crno».

O tome nema pouzdanih podataka iako HZMO vjerojatno raspolaže uvidom, tj. barem mogućnošću procjena o broju takvih osiguranika. Bilo bi zanimljivo procijeniti koliko je njihov podatak povezan s činjenicom da vjerojatno ima sve više ljudi koji odlaze na rad u inozemstvo na nekoliko mjeseci i nikada se ne odjavljuju iz Hrvatske gdje ostaju porezni rezidenti i ovdje si «plaćaju staž».

Službena statistika na temelju JOPPD obrazaca

Službena DZS-ova statistika o zaposlenosti se od prošle godine sastavlja na temelju JOPPD obrazaca. To je vrlo pouzdan izvor jer se zahvaća populacija, a ne uzorak službeno zaposlenih ljudi. Za svakog obveznika plaćanja poreza i doprinosa iz bruto plaće (čitaj: za svakog zaposlenog) poreznoj se upravi dostavlja obrazac s obračunom. Sustav čak «uparuje» dostavljene obrasce i novčani tijek, pa obveznici moraju paziti da ispravan broj dana uplate upišu u poziv na broj plaćanja. Toliko je to razvijen sustav, pa ne može biti mnogo «muljanja».

DZS od prošle godine preuzima te podatke radi konstrukcije brojki o zaposlenosti. Stoga službene podatke nemamo usporedive za dulje vremensko razdoblje, ali možemo uspoređivati 2017. s 2016. Zadnji podaci su za srpanj, a kako su se podaci prema JOPPD izvoru prikupljali i za srpanj prošle godine, evo kako izgleda rezultat:

  VII 2016 VII 2017 chg.
Aktivno stanovništvo  1.630.110  1.575.570 -3,3%
Zaposleni, ukupno  1.413.021  1.405.643 -0,5%
     U pravnim osobama  1.181.033  1.175.978 -0,4%
     Samozaposleni  212.137  210.123 -0,9%
     Poljoprivrednici  19.851  19.542 -1,6%
Nezaposleni, ukupno  217.089  170.127 -21,6%

Izvor: DZS

Broj službeno zaposlenih u godinu dana se smanjio za oko 7 tisuća, broj nezaposlenih za oko 47 tisuća, pa se aktivno stanovništvo (zaposleni + nezaposleni) smanjilo za oko 54 tisuće što zbog odlazaka u mirovinu, što zbog emigracije, što zbog pasivizacije izvan tržišta rada. Ako je suditi prema spomenutom priopćenju DZS-a, upravo ovi podaci su osnova za izvještavanje Eurostata.

Očita razlika između ovog i ranije prikazanog podatka HZMO-a bode u oči. Ili u podacima HZMO-a raste broj osiguranika koji nisu službeno zaposleni u Hrvatskoj (u tom slučaju treba vidjeti tko su oni i zašto se to događa), ili u podacima DZS-a na temelju JOPPD obrazaca nešto ne štima. Najvjerojatnije je i jedno i drugo, jer je sustav na temelju JOPPD obrazaca relativno nov, pa se možda uhodava. DZS je dao naslutiti da podaci iz JOPPD-a nisu još idealno usporedivi (a to bi se onda odnosilo i na gornje podatke), ali nije jasno zašto nisu usporedivi (priopćenja bi trebala biti mnogo detaljnija da ih stručna javnost stigne procijeniti i ispravno tumačiti).

Anketa o radnoj snazi

Anketa o radnoj snazi objavljuje se tromjesečno. Pruža najpotpuniji, međunarodno usporediv podatak o zaposlenosti i nezaposlenosti. Usklađena je s metodom i definicijama Međunarodne organizacije rada. Iste podatke objavljuje i Eurostat, samo su podaci «spori», pa još nemamo rezultate Ankete za drugo tromjesečje. (To nije problem DZS-a; podaci iz Ankete su posvuda najsporiji, a evo i zašto).

Anketa koristi najšire definicije. Zaposlen je svatko tko je u tjednu provedbe ankete radio za poslodavca i primio naknadu u novcu ili naturi. Tu su i samozaposleni i pomažući zaposleni, a nezaposlen je svatko tko je u četiri tjedna prije provedbe ankete aktivno tražio posao, ali ga nije mogao naći.

Prema tome, ova će Anketa za razliku od prva dva izvora otkriti i skrivenu zaposlenost, bez obzira klasificiramo li ju kao neslužbenu ili sivu, ali i skrivenu nezaposlenost. Na primjer, ako ste nezaposlen ali ljeti pomažete roditeljima u Dalmaciji oko iznajmljivanja apartmana, Anketa će vas voditi kao zaposlenog. Kao i ako ste susjedu popravljali krov bez novčane naknade, jer on znade srediti perilicu, frižider i vašu 14 godina staru Fiestu, pa će biti prilike da vam vrati uslugu. S druge strane, ako vas na Zavodu za zapošljavanje ne vode kao nezaposlenog (npr. izgubili ste prava povezana sa statusom kod njih) i posao tražite preko privatnih internetskih posrednika na tržištu rada, Anketa će vas otkriti kao nezaposlenog.

Uzorak Ankete je jako velik. U tom smislu rezultati su vrlo pouzdani. U prvom tromjesečju 2017. anketirano je više od 7,000 članova starijih od 15 godina u više od 3,000 kućanstava.

Međutim, stopa odbijanja sudjelovanja u anketi je vrlo visoka (24%). Stoga je otvoreno pitanje je li odbijanje nasumično ili u tome postoji sistematski obrazac koji može utjecati na pristranost rezultata. Ako sudjelovanje u većoj proporciji odbijaju oni koji rade nešto na crno (strah od kontrole), rezultati Ankete će podcijeniti aktivnost stanovništva. Ako pak sudjelovanje u Anketi odbijaju oni koji dugo ne rade ništa pa se stide govoriti o tome ili su toliko ljuti na sve da ne žele imati posla ni s kakvom državom, rezultati Ankete će precijeniti aktivnost stanovništva. Naravno, rade se i ispravci i kalibracije kojima se nastoje minimalizirati pogreške, ali neka greškica uvijek ostaje. A i greškice su jako važne zbog relativno malih promjena zaposlenosti, o čemu više u nastavku.

Podaci Ankete zbog širokog zahvata sive ekonomije i najšire definicije zaposlenosti prikazuju broj zaposlenih koji je znatno veći nego u drugim statističkim izvorima. U prvom tromjesečju bilo je 1,545 tisuća zaposlenih, što je znatno više nego prema HZMO-u (1,452 tisuće osiguranika u ožujku) i JOPPD obrascima (1,331 tisuća zaposlenih u ožujku). Nezaposlenost je osjetno smanjena, no porast broja zaposlenih u prvom tromjesečju 2017. odnosu na prvo tromjesečje 2016. bio je simboličan (tisuća). To potvrđuje tezu da se nezaposlenost ne smanjuje zbog toga što raste zaposlenost.

Međutim, ako se podatak za 2017. usporedi s podatkom za prvi kvartal 2014., dakle prije početka oporavka, vidi se rast broja zaposlenih za 36 tisuća ili 2,4% te smanjenje broja nezaposlenih s 347 na 253 tisuće ili za 94 tisuće ili 27%. U grubo, oko 40% smanjenja nezaposlenosti nakon izlaska iz krize je zbog (svih oblika) zapošljavanja, a 60% zbog drugih razloga među kojima vjerojatno dominira emigracija.

Na kraju, bez obzira na sve metodološke probleme, sigurno vrijede dva zaključka: (1) broj nezaposlenih se smanjuje mnogo brže nego što broj zaposlenih raste, a to je vjerojatno povezano s emigracijom i starenjem stanovništva i (2) zaposlenost je i dalje manja, a nezaposlenost veća, nego prije krize (2008.).

U 000 Q1 2008 Q1 2014 Q1 2015 Q1 2016 Q1 2017
Zaposleni 1,591 1,509 1,543 1,544 1,545
Nezaposleni 176 347 340 280 253

Izvor: DZS, Anketa o radnoj snazi

I što sad?

Kada se uzmu u obzir različiti izvori, metode te moguće pristranosti i pogreške uzoraka, nema podloge za zaključak koji bi značajno odstupao od rečenoga na početku. Za sada ne možemo pouzdano tvrditi da se rast zaposlenosti na godišnjoj razini značajno razlikuje od nule, što upućuje na to da se gospodarski rast u Hrvatskoj pretežno manifestira kao rast produktivnosti (približno isti broj ljudi proizvodi više). Tek kad se podaci gledaju u odnosu na dno krize (2014.), rast zaposlenosti se potvrđuje kao neprijeporna činjenica.

S obzirom da se od podataka koji ukazuju na pad na godišnjoj razini ograđuje i institucija koja proizvodi podatke (DZS), ima smisla teza da se u podacima HZMO-a krije indikacija nešto bržeg rasta zaposlenosti od onoga što sugeriraju podaci DZS-a (a to su ujedno podaci Eurostata koji su neki dan izazvali veliku javnu raspravu). Međutim, podatke HZMO-a ne može se uzimati zdravo za gotovo. Na broj osiguranika mogu utjecati i druge pojave, osim službenog zapošljavanja u Hrvatskoj.