Kako su velike plaće nakon epidemije kuge pokrenule moderni rast

Već u počecima industrijske revolucije, prije željeznice, sjeverozapadna Europa imala je sofisticirani sustav kanala koji je osiguravao efikasan prijevoz. Razvoj znanja potrebnog za tako složene poduhvate počeo je mnogo prije industrijske revolucije. Foto: Ekonomski lab / Kaledonijski kanal, Škotska

Kako je nastalo i kada je započelo razvojno razilaženje sjevera i juga Europe? U potrazi za uzrocima još uvijek aktualne podjele sjever-jug Ivo Bićanić se vraća u šesnaesto stoljeće, mnogo prije Prve industrijske revolucije. Među objašnjenjima ističe rast dohodaka i sučeljava Allenovo objašnjenje koje počiva na plaćama s Van Zandenovim složenijim objašnjenjem koje uključuje institucije i druge uzroke.

U ekonomskoj povijesti stvari se uglavnom odvijaju polako.  Neočekivani šokovi kao što je bila Crna smrt (1347.-1353.) su iznimke. U svojem razvoju promjene su spore i odvijaju se kroz sekularni (dugoročni) rast tako da je uglavnom vrlo teško utvrditi njihov početak. Često se začetak, koji je kumulativnom kauzalnošću doveo do promjene, može naći i više od stotinjak godina prije nekog događaja.

Ovaj rad bavit će se jednim takvim sporim procesom koji je oblikovao evropsku skalu (gradijent) razvoja. Proces te promjene može se prikazati pomoću  četiri odabrane godine (zvat ćemo ih snapshoti) koje prikazuju stupanj razvoja u odabranim evropskim zemljama. U tablici 1 iznose se podaci za BDP po stanovniku svake od odabranih zemalja, izraženi u međunarodnim Geary-Khamis dolarima iz 1990. koje su izračunali Broadberry  et al.. (koristi se ta baza jer ju je svojedobno izabrao Angus Madisson i njeno korištenje je danas standardno). Tablica 2 brojeve preračunava u odnosu na podatke za Englesku.

Tablica 1: Snapshot BDP-a po stanovniku evropskih gospodarstava

(1990 međunarodni Geary-Khamis dolari iz1990.)

Engleska Holandija Italija Španjolska
1348 777 876 1376 1030
1500 1114 1483 1403 889
1650 1110 2171 1271 820
1850 2997* 2397** 1350 1144
* Odnosi se na Veliku Britaniju, ** Odnosi se na Nizozemsku

Izvor: Broadberry (2013)

Tablica 2: Snapshot BDP-a po stanovniku Evropskih gospodarstva u ondosu na Englesku
Engleska Holandija Italija Španjolska Omjer najviše i najmanje
1348 1 1.23 1.77 1.22 1.77
1500 1 1.33 1.26 0.80 1.80
1650 1 1.96 1.45 0.74 2.65
1850 1 0.79 0.45 0.38 2.62
Izvor: Tablica 1, izračun autora

Godine su izabrane tako da je prvi snapshot prije Kuge, drugi 150 godina kasnije, treći je 200 godina kasnije ali prije Prve industrijske revolucije a četvrti je 200 godina kasnije i nakon nje ali prije Druge industrijske revolucije. Ovako složeni brojevi u tablicama pokazuju nekoliko zanimljivih stvari. Na prvom snapshotu na početku razdoblja Italija je najrazvijenija, a Engleska i Holandija  su najmanje razvijene. Sjeverozapadna Evropa je manje razvijeni dio kontinenta. No stupanj razvoja svih zemalja prilično je ujednačen i rasponi nisu veliki. Na drugom snapshotu je Holandija najrazvijenija a Italija je izgubila primat dok je Engleska počela sustizati Italiju ali je zaostatak Engleske za Nizozemskom ostao nepromijenjen. Španjolska je najveći gubitnik. Treći snapshot je ključan za tumačenje Malog razlaza. Holandija je bitno razvijenija i to je Zlatno doba Nizozemske. Engleska je sustigla Italiju i već se nazire ekonomska prevlast sjeverozapadne Evrope što se vidi  po tome što  se raspon bitno povećao u odnosu na 150 godina prije. U četvrtom i zadnjem snapshotu  primat je preuzela Velika Britanija i sjeverozapadna Evropa se odvojila od ostatka ali raspon je ostao skoro nepromijenjen.

U tablici 1 odabrane su samo neke zemlje. One koje su izostavljene ne bi bitno promijenile sliku jer Njemačka sustiže sjeverozapadnu jezgru krajem 19. stoljeća a Skandinavske zemlje sredinom 20. stoljeća, dok je ostatak kontinenta (srednja i istočna Evropa te Sredozemlje) kroz cijelo to razdoblje ostao na dnu skale jer te zemlje nisu uhvatile priključak. Da su se zemlje “razbile” na njihove dijelove, slika bi bila nešto složenija jer bismo na taj način između prvog i drugog snapshota registrirali sudbinu Flandrije i sjeverne Njemačke. No, to ne bi promijenilo osnovnu sliku. Razdoblje je počelo s uvelike ujednačenim razvojem, završilo sa značajnim razlikama, a Mali razlaz je počeo poslije 1500. i već je 1650. vidljiv, dakle prije Prve industrijske revolucije.

Ključni je događaj u tom procesu, međutim, prvi razlaz, koji se naziva i ‘Mali razlaz’ (ime zahvaljujemo Jan Luitenu van Zandenu), a uslijed kojeg nastaje razvijena evropska jezgra. Ta će se jezgra trajno očuvati i kasnije će se zemlje njoj samo priključivati, no neće biti više novog bijega. Evropski odnosi stupnja razvoja, kao i položaj jezgre i periferija (kako ih naziva Immanuel Wallerstein) određeni su Malim razlazom. Stoga je riječ o vrlo važnom događaju koji zavređuje posebnu pažnju, tako da ćemo se u ovom tekstu osvrnuti na taj prvi i do sada jedini bijeg.

Mali razlaz

S Prvom industrijskom revolucijom sve je jasno. Nedvojbeno je započela u Engleskoj oko 1750., nedvojbeno se staza rasta Engleske odvojila od one ostatka Evrope i nema sumnje da je Velika Britanija postala najbogatija zemlja s najvećim gospodarstvom i carstvom na svijetu. Nove tehnologije s vremenom su se počele širiti, no u Evropi one se prvenstveno šire na već bogate Belgiju i Nizozemsku, a izvan Evrope na Sjedinjene Države (po veličini gospodarstva Sjedinjene Države su Veliku Britaniju prestigle 1870., a Njemačka 1935.). Industrijska revolucija nastala je u Britaniji i nakon toga više niti jedna zemlja nije mogla imati Prvu industrijsku revoluciju jer je ostali tek imitiraju, neki uspješno i brzo (kao Sjedinjene Države), neki sa zaostatkom (kao Nizozemska i Njemačka), a neki nikako (kao jugoistočna Evropa). Drugim riječima, nakon Prve industrijske revolucije zemlje sjeverozapadne Evrope odvojile su se od ostatka kontinenta i tu već nastaje jasno prepoznatljiva jezgra i manje razvijena periferija.

Takva podjela Evrope na brzo rastući i bogatiji sjeverozapad s jedne i na ostatak kontinenta s druge strane nakon 1800. nije sporna. No pitanje je kada je razlaz zapravo započeo? Današnji podaci pokazuju da je razlaz počeo mnogo prije Prve industrijske revolucije. Početak te revolucije smješta se u vrijeme oko 1750., a početak razlaza u godine oko 1500., dakle 250 godina ranije. Neki čak smatraju da je Prva industrijska revolucija tek jedna od posljedica razlaza. Drugim riječima, Mali razlaz povezuje se s korijenima Prve industrijske revolucije jer ona nije ‘pala s neba’, njoj su prethodili događaji koji su se u jednom dijelu Evrope postepeno kumulativnom kauzalnošću razvijali i uz sekularno ubrzanje promjena u konačnici doveli do revolucije. Upravo taj proces predmet je Malog razlaza uz dvije  zanimljivosti. Prva industrijska revolucija nije započela u najrazvijenijoj zemlji s najjasnije definiranim institucijama, odnosno u Nizozemskoj. Nizozemska u to vrijeme proživljava svoje Zlatno doba i zbog postignutog stupnja razvoja je mnogi smatraju prvom modernom kapitalističkom ekonomijom. Prva industrijska revolucija počinje u nešto zaostalijoj Britaniji. Druga je zanimljivost da jednom kada je Prva industrijska revolucija počela u Britaniji Nizozemska kao u to vrijeme najrazvijenija i u pogledu institucija i gospodarstva nije uspjela uhvatiti priključak. Ona ostaje bogata ali ne više vodeća.

U vezi s Malim razlazom potrebno je detaljnije pogledati događaje prije Prve industrijske revolucije. Rekonstrukcija društvenih računa pokazuje da je razlaz nastao u kasnom srednjem vijeku, poslije 1500. i nakon Crne smrti. Odvijanje Malog razlaza najbolje je pratiti na osnovi dvije vremenske serije. Prva prikazuje BDP po stanovniku, podaci se iznose u tablici 3, a druga se odnosi na visinu nadnica. U oba slučaja Mali razlaz je vidljiv oko 1500. godine.

Tablica 3: Procijenjena promjena stupnja razvoja evropskih zemalja

od 1500. do 1820. godine (Engleska 1820. =100)

Oko 1300. Oko 1400. Oko 1500. Oko 1570. Oko 1650. Oko 1700. Oko 1750. Oko 1820.
Engleska 29 38 43 43-45 54 69 84 100
Nizozemska 58 58 95 94 94 92
Belgija 46 55 53 61 61 62
Italija 71 71 67 65 60 61 61 53
Španjolska 43-48 43-48 39-44 40-41 61 48
Švedska 51 56
Poljska 45-53 42-53 42-49 35-40 30-33 41
Neponderirani prosjek* Oko 51 Oko 52 Oko 58 Oko 59 Oko 62 66
Ponderirani prosjek* Oko 54 Oko 54 Oko 55 Oko 56 Oko 56 58

 

* bez Švedske, izvor: van Zanden 2009:241

Tablice pokazuju da je 1500. godina početak promjena. Bez ulaženja u detalje, općenito se može reći da se u razdoblju od oko 900. do 1300. može prepoznati vrijeme ekonomskog poleta u razvijenom srednjem vijeku. Nastaju gradovi, trguje se i uvode nove tehnologije. Paralelno s tim poletom rastu stanovništvo i realni dohodci. No nakon toga slijedi vrijeme sekularne stagnacije. U  nekim dijelovima Evrope (Španjolska, Portugal) jačaju institucije, ali nema gospodarskog rasta. Novi polet započinje 200 godina kasnije, oko 1500., i traje do 1800. No taj je polet bitno drugačiji. Polet od 900. do 1300. je evropski i zadržava više manje iste odnose razvijenosti u cijeloj Evropi. Međutim, polet nakon 1500. predstavlja  rast samo u sjeverozapadnoj Evropi, točnije prvo u Flandriji u 16. stoljeću, zatim u Nizozemskoj u 17. i na koncu u Britaniji nakon 1610. Ovaj val rasta mimoilazi ostatak Evrope koji ostaje u stagnaciji. Pritom je riječ o godinama 1500.-1800., tijekom kojih nastaje Mali razlaz.

Podudarnost početka Malog razlaza i pojave reformacije (1517.-1534.) mnoge je autore još od Maxa Webera navela na ideju o ključnoj ulozi religije u oblikovanju «sjevernjačke» radne etike i usponu kapitalizma. Međutim, nema dokaza da je kauzalitet išao tim smjerom i suvremena tumačenja temelje se isključivo na isticanju drugih faktora.

Zemlje visokih nadnica

Nadnice su vjerojatno najvažniji pokazatelj ekonomskog života. BDP po stanovniku nije loša mjera postignutog stupnja razvoja, ali je lošiji pokazatelj ekonomskog života, izbora tehnologije, smjera tehnološkog napretka, ekonomskog prosperiteta i rangiranja zemalja.

Za doba o kojemu je riječ s vremenom su izračunate tri vremenske serije nadnica (počelo se skupljati i računati povijesne statistike plaća 1930. i posao još nije gotov jer se neprekidno nove serije dodaju). Konstrukcija serija trebala je riješiti nekoliko poteškoća. Prva se ticala  problema izbora radnika za koje su se računale nadnice. Podaci, ali i priroda posla, omogućili su računanje nadnice zidara i njegovog pomoćnika. Drugi problem bila je jedinica mjere. Računale su se nominalne nadnice (u gramima srebra), zatim realne nadnice (u kupovnoj moći u odnosu na žito) i na koncu realne nadnice (u vrijednosti potrošačke košarice). Nadnice u gramima srebra bilo je najlakše izračunati, no one se nisu pokazale kao najbolje rješenje jer u to vrijeme u Španjolsku pristižu velike količine srebra koje se potom postepeno prelijevaju u neke dijelove Evrope. Realne nadnice u žitu isto su se tako u vezi s Malim razlazom pokazale nedovoljno pouzdane jer radnici kupuju gotove proizvode, a ne žito kojim se uglavnom trgovalo po veleprodajnim cijenama. U konstrukciju potrošačke košarice, koja se potom normira s košaricom egzistencijalnog minimuma, bio je uložen ogroman trud opisan u Allen (2001) i danas se ti podaci čine najpouzdanijima za istraživanje nadnica. Treći problem bio je u tome što su se raspoloživi podaci o nadnicama odnosili na gradove, što je trebalo preračunati da bi se dobile nacionalne vrijednosti.

Ti izračuni proizveli su rezultate u odnosu na realne nadnice u košarici potrošnih dobara za zidare, a prikazani su na slici 1. Slika zanemaruje rast nadnice prije 1400. uslijed Crne smrti budući da je rast bio uniforman u cijeloj Evropi, pa su početne razlike male. Ključno je primijetiti da nakon općeg rasta minimalne i realne nadnice u cijeloj Evropi padaju, s izuzetkom sjeverozapadnog dijela kontinenta, gdje se zadržava nepromijenjena razina realnih nadnica, postignuta nakon Crne smrti, i te nadnice postaju relativno najviše u Evropi. Sjeverozapadna Evropa ne razlikuje se po rastu, nego se razlikuje po tome što realne nadnice nisu pale nego su se održale i stvorile područje relativno visokih nadnica.

Slika 1. Realne nadnice u evropskim gradovima 1400.-1800.

Kada se podaci preračunaju na razinu nacionalnih gospodarstava, oni upućuju na iste promjene. Na slici 2 prikazana je nominalna nadnica u gramima srebra, a realna nadnica vidi se na slici 3. Ovdje je jasno vidljivo da realne nadnice vjerno odražavaju odnose BDP-a po stanovniku iz tablice 1.

Slika 2. Nominalne nadnice u gramima srebra za odabrane države Evrope

Izvor: Allen 2001:417

Slika 3. Realne nadnice u odabranim evropskim gospodarstvima

Izvor: Broadberry (2013)

Budući da se Mali razlaz odnosi na evropski kontinent, podatke o nadnicama treba preračunati za područje sjeverozapadne Evrope (područje uz Sjeverno more) i ostatak kontinenta. Rezultat je prikazan na slici 4.

Slika 4. Prosječne nadnice za sjeverozapad Evrope i ostale dijelove kontinenta

Sva tri izračuna pokazuju isto: dolazi do jasnog odvajanja sjeverozapadne Evrope od ostatka kontinenta i u ondašnjim okvirima taj dio Evrope postaje područje relativno visokih nadnica.

Visoke nadnice nastale su kao posljedica Crne smrti, no dok su drugdje kasnije padale, u sjeverozapadnoj Evropi su ostale visoke zbog trgovine i rasta tekstilne industrije (Italija je izgubila svoju nišu masovne proizvodnje), da bi se kasnije održale uslijed svjetske trgovine. Takve relativno visoke realne nadnice imaju važne posljedice. Potiču ulaganja u nove tehnologije koje su radno štedne i kapitalom intenzivne. Utječu na promjenu strukture potražnje za poljoprivrednim proizvodima. Uslijedio je i novi obrazac režima rasta stanovništva s nižim stopama fertiliteta (više detalja u nastavku teksta).

Prikazano kretanje nadnica u sebi sadrži još jedan proces karakterističan za sjeverozapadnu Evropu, koji Jan de Vries naziva Revolucijom radišnosti (Industrious revolution). Oporuke i ostavinske rasprave pokazuju veću potrošnju luksuznih proizvoda od one koju bi opravdao rast nadnica. De Vries za to nudi kasnije prihvaćeno objašnjenje, to jest da su ljudi na sjeveru više radili, odnosno ulagali više radnih sati, i rad s ne-tržišnih i ne-monetarnih poslova preusmjeravali na djelatnosti stečene na tržištu rada, a za koje se plaćala nadnica. Na sjeverozapadu dolazi i do promjene strukture zaposlenosti jer pada broj slabije plaćenih poljoprivrednih, a raste broj bolje plaćenih gradskih zanimanja. Sve je to dodatno pojačavalo trend nastanka područja visokih nadnica u sjeverozapadnoj Evropi.

Kumulativni procesi malog razlaza: gradovi

Zbog svoje važnosti za ekonomski život razdvajanje nadnica je ključno za Mali razlaz. No Mali razlaz nije jednodimenzionalan, pa su ovdje važni i neki drugi pokazatelji. Pet takvih pokazatelja posebno upada u oči:

  1. Ulaganje u ljudski kapital
  2. Urbanizacija i njezine posljedice
  3. Atlantska trgovina
  4. Institucionalne promjene koje pogoduju rastu
  5. Evropski bračni običaji i Hainalova linija
Ulaganje u ljudski kapital

U uvjetima koji su se razvili u sjeverozapadnoj Evropi postaje unosno ulagati u ljude. Maltuzijanski obrazac rasta stanovništva prestaje vrijediti na način na koji je vrijedio u ostatku Evrope. U sjeverozapadnoj Evropi roditelji počinju ulagati u obrazovanje svoje djece umjesto da imaju što više potomaka. Ulaganje u ljudski kapital vidljivo je u rastu pismenosti, tablica 4, i u sve većoj ponudi i upotrebi knjiga, tablica 5. Obje tablice pokazuju raslojavanje poslije 1600. godine (dok se gledaju ovi podaci, treba imati na umu da su sjeverna i srednja Italija i Flandrija u to vrijeme razvijena područja).

Tablica 4: Dvije procijenjene stope pismenosti (Allen i van Zanden)
  Allen 1500. 1451.-1500. 1501.-1600. 1601.-1700. 1701.-1800. Allen 1800.
Velika Britanija 6 5 16 53 54 53
Irska 0 0 3 21
Francuska 7 6 19 29 29 37
Belgija 10 10 17 25 13 49
Nizozemska 10 17 12 53 85 68
Njemačka 6 9 16 31 38 35
Italija 9 15 18 23 23 22
Španjolska 9 3 4 5 8 20
Švedska 1 1 23 48
Poljska 9 0 0 3 5 21
Zapadna Evropa 9 16 25 31
Izvor: van Zanden 2009:193
Tablica 5 Prosječni broj tiskanih knjiga na milijun stanovnika
6 st. 7 st. 8 st. 9 st. 10 st. 11 st. 12 st. 13. st. 14. st 15. st
Srednja Evr. 0 0 0 0 0 10.8 72.4 186.1 443.9 509.0
Češka 0 0 0 0 0 8.2 10.3 35.8 274.4 283.5
Britanija 0.9 11.4 54.7 61.0 54.4 88.5 270.1 466.6 370.3 485.4
Francuska 3.5 5.1 32.5 142.7 22.0 62.6 217.4 384.1 418.2 919.8
Belgija 0 4.2 37.0 101.0 38.9 170.6 540.2 1087.5 1061.5 5721.2
Nizozemska 0 1.3 3.0 4.1 1.9 8.9 34.6 29.5 188.3 2149.7
Njemačka 0 0 23.4 181.1 134.4 130.4 333.8 360.5 376.7 660.4
Švicarska 0 1.0 19.8 177.7 60.0 27.3 47.1 54.6 90.7 152.2
Austrija 0 0 54.7 156.9 0 35.1 339.7 233.8 248.6 553.9
Italija 25.5 12.4 17.2 47.2 31.7 71.8 146.5 294.2 1034.5 1674.9
Iberijski pol. 3.7 6.4 9.7 51.7 110.8 83.4 193.9 312.9 453.0 550.0
Zap. Evropa 6.5 5.3 20.9 88.1 52.6 70.2 206.1 330.0 507.8 929.2
Koeficijent. Varijacije 2.37 1.56 0.83 0.81 1.06 0.80 0.77 0.90 0.67 1.23
Izvor: van Zanden 2009:81

Na strani ponude važno je uočiti i dramatični pad cijena knjiga u zemljama gdje pismenost najviše raste. Slika 5 jasno pokazuje kako je procijenjena cijena knjiga u Nizozemskoj drastično pala.

Slika 5. Cijena knjiga u Nizozemskoj

Osim  promjena na strani ponude, promijenila se i potražnja. U početku su glavni kupci (čitaoci) knjiga bili iz redova crkve (svećenstvo i župe), a kasnije to postaju građani. Tu promjenu pokazuje slika 6.

Slika 6. Struktura potražnje za knjigama

Porast pismenosti izuzetno je važan čimbenik. Vjerski aspekt ovdje nije presudan (veza pismenosti i protestantizma je dobro poznata, pismeni vjernik Bibliju može sam čitati i ne treba mu više tumač/svećenik da bi razumio što čita), za našu raspravu je važnija mogućnost čitanja sve većeg broja priručnika za poljoprivredu, zanate, itd. Takve knjige šire znanja o primjenjivim iskustvima, tehnologijama i postupcima, a potiču i na mobilnost. Nastaje prva evropska ‘ekonomija znanja’. Važnost toga osobito ističe Mokyr koji, kao što je ranije objašnjeno, novonastaloj ‘ekonomiji znanja’ i svemu što ona podrazumijeva pripisuje ključnu ulogu u Prvoj industrijskoj revoluciji.

Tražeći uzrok razlaza Van Zanden (2006) ga nalazi u endogenom rastu, dakle rastu generiranom unutarnjim razlozima. U poletu nakon 1500. raste ljudski kapital i akumuliraju se znanja, a dolazi i do tehničkog napretka. Mnogi autori razlog vide i u razvoju evropskih bračnih običaja. Sve to potiče rast tržišne razmjene i ovisnost obitelji o novcu budući da 30-40% primanja ovisi o novcu. U tim uvjetima postaje isplativo ulagati u ljudski kapital.

Urbanizacija

U srednjem je vijeku Italija najrazvijenija zemlja, s najvišom stopom urbanizacije. No i zemlje sjeverozapadne Evrope nakon 13. stoljeća proživljavaju vrlo visoke stope rasta gradskog stanovništva, što jasno pokazuje tablica 6.

Tablica 6 Procijenjena stopa urbanizacije* (udio stanovništva koji živi u gradovima s više od 10.000 stanovnika od 6. do 15. stoljeća)
7 8 9 10 11 12 13 14 15 1500
Češka 0.0 0.0 0.0 0.6 0.9 2.0 4.3 5.9 1.7*
Britanija 0.0 0.4 2.4 3.1 2.2 2.2 2.5 2.1 2.0
Francuska 0.5 2.1 2.9 3.6 4.9 5.7 5.5 6.1 6.7 4.2
Belgija 0.0 0.0 3.0 9.9 12.5 15.0 26.2 29.6 21.1
Nizozemska 0.0 0.0 0.0 1.0 2.2 4.1 4.7 10.4 15.8
Njemačka 0.9 2.5 3.5 4.8 5.8 5.3 4.7 5.0 5.0 3.2
Švicarska 0.0 0.0 0.0 0.0 0.0 0.0 0.7 2.4 1.5
Austrija 0.0 0.5 1.0 1.3 1.3 1.7*
Italija 1.8 3.0 4.3 9.9 14.3 13.0 12.2 13.6 13.1 12.4
Iberijski poluotok 0.0/

4.5

0.6/

10.0

2.4/

13.5

3.5/

16.4

3.2/

13.2

5.6/

36.2

7.6/

23.3

9.6/

13.8

5.7
Evropski prosjek 0.6 1.8 3.5 4.8 5.4 5.6 6.1 6.7 6.9 5.6
*Austrija i Češka zbrojene, **prvo broj samo sa Kršćanski dio Iberskog poluotoka bez Arapskog
Izvor: van Zanden 2006:40

Gradski način života i koncentracija većeg broja ljudi na malom prostoru ne traži samo posve drugačije institucije od onih koje reguliraju poljoprivredu, nego podrazumijeva i drugačije gospodarstvo. Gradsko stanovništvo ne proizvodi svoju hranu nego je kupuje za novac, dobiva više nadnice pa ima potražnju za hranom višeg stupnja obrade (mliječne proizvode i meso) i, što je vjerojatno najvažnije, grad ovisi o novcu jer njegovo stanovništvo sve svoje potrebe zadovoljava novcem. Grad kao aglomeracija ima i uštede obujma i pozitivne Marshalijanske eksternalije i povoljne efekte na tržištu rada.

Atlantska trgovina u kojoj se Amsterdam razvija kao enTrepot (luka za pretovar)

Jedan od važnih razloga za Mali razlaz je i premještanje trgovačkih putova iz Sredozemlja na Atlantik. Henri Pirenne je još davno (pedesetih godina) ukazao na to kako su osmanska osvajanja prekinula put od Azije do Evrope (Put svile i trgovinu mirodijama) koji je djelomično išao i Sredozemnim morem. Po istom autoru, to je rezultiralo traženjem novih putova do neophodnih proizvoda pa se istražuju druge morske rute, kao ona oko Afrike. Time se trgovina seli na Atlantski i Indijski ocean, za što su bila potrebna potpuno drugačija znanja (plovidba otvorenim morem uz kompas i zvijezde) i brodovi (sa snastima za drugačije vjetrove). Slika 7 prikazuje rast atlantske i stagnaciju sredozemne trgovine.

Slika 7. Rast atlantske i stagnacija sredozemne trgovine

Izvor: Acemoglu (2002)

U tim naporima, uz rutu oko Afrike (koja postaje važni izvor roblja) otkriva se Amerika. Otkriće Amerike osobito je važno jer uslijed toga nastaju naseljeničke kolonije na sjeveru i posebno aktivne kolonije na jugu Novog kontinenta, pa atlantska trgovina s Amerikom postaje sve važnija. Šećer iz šećerne trske (koja je u to vrijeme bila jedini izvor šećera, šećerna repa se počinje saditi tek od sredine 19. stoljeća) potiče i živu trgovinu robljem (budući da domorodačko stanovništvo nije sposobno raditi u poljima trske, a i nema ga dovoljno), kao i ‘triangularnu trgovinu’ Nizozemaca i Britanaca koji su sa industrijskim proizvodima iz Sjeverozapadne Evrope odlazili na obale zapadne Afrike gdje su kupovali robove, prevozili ih u Amerike i prodavali te kupovali poljoprivredne proizvode i sa njima se vraćali u nazad u Sjeverozapadnu Evropu. Ima tumačenja koja u ogromnim profitima trgovine robljem vide vrlo važni (a neki i glavni) razlog uspona Sjeverozapadne Evrope. Otkriće srebra (osobito rudnika Potoşi u današnjem Peruu i uvođenje živinog procesa) dodatno potiče trgovinu s Amerikom. Dolazak srebra u Evropu u 16. stoljeću izaziva ‘revoluciju cijena’ (val porasta cijena koji se širi Evropom). U početku, u trgovini srebrom dominiraju Španjolci i Portugalci, no kasnije prevlast preuzimaju Britanci i Nizozemci sa svojim stečenim iskustvom iz već razvijene baltičke trgovine (‘majke svih trgovina’).

Rast pomorske trgovine ide zajedno s već opisanim rastom gradova. Pomorska trgovina traži brodogradilišta i drvnu te metaloprerađivačku industriju, razvijeno novčarstvo uz podjelu rizika i mornare. Tijesna veza rasta lučkih gradova i atlantske trgovine vidljiva je na slici 8.

Slika8. Prostorni raspored urbanizacije

Izvor: Acemoglu (2002)

Nakon španjolskog zauzimanja Antwerpena i protjerivanja trgovaca (osobito Židova), koji se sele (zajedno sa svojim znanjima i vezama) u Amsterdam, taj grad prerasta u najveći grad i ‘centar svijeta’. Kasnije u 16. stoljeću tu će ulogu preuzeti London.

Institucionalna objašnjenja za Mali razlaz

Van Zanden prihvaća sve popularnije objašnjenje gospodarskih promjena izmjenama institucionalnog okvira. On pokazuje da u 12. i 13. stoljeću gospodarski rast nije posljedica eksploatacije kmetova. Komercijalizacija poljoprivrede uslijed rasta gradova nakon 1100. godine i porasta stanovništva na sjeveru slabi feudalne veze i pogoduje razvoju novog sistema utemeljenog na uzajamnosti (korporativizmu). S razvojem takvih institucija jačaju demokratske prakse i važnost pismenosti i ugovora u uređivanju međuljudskih odnosa. Te institucije pogoduju i tehničkom rastu i prilagođavanju već postojećih institucija novim uvjetima. Odraz tih promjena vidljiv je u engleskoj Slavnoj revoluciji i podložnosti kralja Parlamentu nakon 1688. godine, kao i u pobuni nizozemskih krajeva i nastanku nizozemske republike.

Sa stajališta ekonomskog poleta osobito je važno da su takve institucije pogodovale rastu efikasnosti upravljanja i poslovnoj klimi. Istodobno, veća participacija stanovništva stvorila je i veću poreznu bazu, što je omogućilo manje poreze za pojedince i financiranje novih potreba.

Evropski bračni običaji i Hajnalova linija

U sve više prihvaćenom tumačenju Malog razlaza veliku ulogu ima evropski obrazac sklapanja braka (European marriage pattern). Van Zanden tvrdi da se taj obrazac razvija nakon Crne smrti i da je već oko 1500. prihvaćen u zemljama oko Sjevernog mora. Hajnal u svojoj analizi pokazuje razvoj tzv. Hajnalove linije, koja ide od Sankt-Peterburga do Trsta, pri čemu se sjeverno i zapadno od te linije primjenjuje evropski obrazac sklapanja braka, dok južno i istočno nastavlja vrijediti stari maltuzijanski obrazac.

Evropskim obrascem sklapanja braka nazivaju se bračni običaji koji se razvijaju tokom Malog razlaza na sjeverozapadu Evrope. To podrazumijeva stupanje u brak u kasnijoj dobi (čime se smanjuje natalitet), mladenci osnivaju vlastito kućanstvo i odvajaju se od matične obitelji (što za sobom povlači nestanak zadruga), za to im je potreban kapital (pa odgađaju brak), popušta stroga obiteljska hijerarhija i žene stječu više prava (što dodatno vodi ka kontroli rađanja) i na koncu raste ekonomska participacija žena (osobito kroz proto-industrijalizaciju i razvoj stočarstva). Umjesto hijerarhijske domaćinstvo postaje sve više kooperativna zajednica. Van Zanden naglašava prilagođenost evropskog obrasca sklapanja braka tržišnom gospodarstvu, i to osobito postojanju tržišta rada i nadnicama. Važno je i napomenuti da je za ovaj proces osobito važan mehanizam prilagođavanja koji se manifestira kroz fertilitet. Naime, odlaganje rađanja dovodi do pada fertiliteta i omogućava održavanje visokih nadnica.

Kumulativni procesi Malog razlaza: poljoprivreda

Rast gradova i promjene u ljudskom kapitalu stanovništva sjeverozapadne Evrope tijesno su povezani s promjenama u poljoprivredi. Dvije promjene posebno se ističu. Prva je proto-industrijalizacija, a druga rast proizvodnosti u poljoprivredi.

Proto-industrijalizacija

Proto-industrijalizacija je objašnjena već ranije (u tekstu o Industrijskoj revoluciji). Riječ je o načinu proizvodnje u kojem kapitalist organizira radnike u ruralnim područjima za proizvodnju za tržište. Uglavnom se radi o tekstilnoj industriji, najčešće tkanju, kojom se na poseban način uvode robno-novčani odnosi na selo. Posebnost ovog načina proizvodnje je u tome što je sirovina (pamuk ili druga pređa) vlasništvo kapitalista, ali su strojevi (tkalački stanovi) u vlasništvu poljoprivrednog kućanstva. Radno vrijeme i raspored može se prilagoditi mješovitom domaćinstvu koje se bavi poljoprivredom i industrijom.

U vezi s Malim razlazom ovdje valja napomenuti da se proto-industrijalizacija javlja u sjeverozapadnoj Evropi i da nestaje s Prvom industrijskom revolucijom, kada se tkanje seli u tvornice. Naime, tkalačke stanove počinje pokretati prvo voda, a potom parni stroj, što zahtijeva tvorničku organizaciju proizvodnje.

Poljoprivreda

Gradovi potiču višu proizvodnost poljoprivrede i tržišnu poljoprivredu. Gradsko stanovništvo hranu kupuje, a kao što smo već spomenuli, budući da je to stanovništvo bogatije, kupuje bolju i raznolikiju hranu (osobito meso i mliječne prerađevine). Da bi seosko stanovništvo, koje je u brojčanom padu zbog odlaska ljudi u gradove, moglo prehraniti rastuće gradsko stanovništvo, mora porasti proizvodnost rada u poljoprivredi. Slika 9 jasno pokazuje razlaz između proizvodnosti rada (mjerene kao proizvodnja po zaposlenom) u poljoprivredi sjeverozapadne Evrope i ostatka kontinenta.

Slika 9. Proizvodnost rada u poljoprivredi

Izvor: Allen (2008)

Proizvodnost poljoprivrede raste da bi se zadovoljila novonastala potražnja uslijed rastuće urbanizacije. Urbanizacija kreira visoke nadnice, potiče korištenje jeftine energije i stvara uvjete za poljoprivrednu revoluciju. Rast proizvodnosti vezan je uz ulaganja u nove tehnologije, s ciljem neutraliziranja opadajućih prinosa u sektoru ovisnom o prirodnim resursima.

Slika 10. Relativne plaće u Engleskoj

Izvor: Allen (2008)

Allenovi (2008) izračuni pokazuju da je glavni poticaj rastu poljoprivredne proizvodnosti bila urbanizacija koja je za rezultat imala nedostatak poljoprivrednih radnika i veću potražnju skuplje hrane. Poljoprivredne nadnice uspijevale su se održati jedino većom proizvodnjom, za koju je ključan bio rast proizvodnosti. Institucionalne promjene (ograđivanje, itd.) u tome su odigrale tek malu ulogu.

Kako sve složiti u cjelinu

Svi opisani uzroci mogu se zaokružiti u cjelinu, za što postoje dvije ‘velike’ interpretacije koje koriste iste elemente. Jedno tumačenje nudi Van Zanden (2006) i njegova shema prikazana je na slici 11. On naglasak stavlja na endogenost procesa, pri čemu istaknuto mjesto imaju institucije. Drugi model daje Allen (2008), a u njemu se naglasak stavlja na ekonomske varijable, razlikovanje egzogenih i endogenih elemenata, a posebno se ističe uloga cijene energije.

Van Zandenova shema

Van Zanden je prvi ponudio shemu koja zaokružuje sve elemente i objašnjava odvajanje sjeverozapadne Evrope. U njoj su svi dijelovi međusobno povezani i model je potpuno endogen. Jedini egzogeni događaj je Crna smrt. No razlika u odnosu na drugo spomenuto tumačenje je u ulozi institucija. Kod van Zandena one imaju istaknutu ulogu, Allena više zanimaju cijene i tržišta. U osnovi van Zandenovog pristupa je i participativna vlast koja djelotvornije skuplja poreze i garantira stabilnost. Međutim, van Zanden priznaje da Britanija vodstvo preuzima ne zbog institucija, koje su bolje razvijene u Nizozemskoj, nego zbog jeftinije energije i resursa za tekstilnu industriju.

Slika 11. Van Zandenova shema
Allenova shema

Allen iste varijable slaže u drugačije odnose na način da razlikuje egzogene i endogene elemente, pri čemu ne vidi posebnu ulogu institucija, nego ističe ekonomske varijable. On pritom razlikuje egzogene varijable, koje dolaze izvana i na koje se ne može utjecati, a uz čiju pomoć se  objašnjavaju promjene. Endogene su varijable pak one čije promjene treba objasniti (kao u statistici).

Egzogene varijable:

  1. Stanovništvo
  2. Obradiva zemlja (poljoprivredne površine)
  3. Proizvodnja rada/tehnologija u tekstilnoj industriji
  4. Prekomorska trgovina (imperijalna širenja)
  5. Cijene energije
  6. Političko uređenje (razina demokracije i kontrola kralja, republika)
  7. Pismenost

Uz pomoć ovih egzogenih varijabli objašnjavaju se endogene varijable:

  1. Realna nadnica
  2. Razina urbanizacije
  3. Proizvodnost rada u poljoprivredi
  4. Proto-industrijalizacija
Slika 12. Međuzavisnosti egzogenih i endogenih varijabli Malog razlaza (Allenova shema)

Stanovništvo utječe na omjer rada i zemlje, a to pak utječe na relativne cijene faktora proizvodnje (nadnice i rente),kao i na tehnološki napredak i proizvodnost u poljoprivredi. Proizvodnost sa svoje strane utječe na nadnice i drži ih visokima. Dok je proizvodnost u poljoprivredi endogena, ona je u tekstilnoj industriji egzogena i utječe na proto-industrijalizaciju. Veza proto-industrijalizacije i proizvodnosti u poljoprivredi je dvostrana. Širenje proto-industrijalizacije utječe na povećanje proizvodnosti u poljoprivredi jer radnici imaju alternativnu mogućnost zapošljavanja. Urbanizacija ovisi o egzogenim varijablama, odnosno o procvatu trgovine i niskoj početnoj razini urbanizacije, te o cijenama energije, no ovisi i o jednoj endogenoj varijabli, to jest o proizvodnosti u poljoprivredi. Bez veće ponude poljoprivrednih proizvoda sa smanjenim brojem radnika ne bi bila moguća urbanizacija. S druge strane,  urbanizacija povećava potražnju za poljoprivrednim proizvodima, što pogoduje rastu proizvodnosti u poljoprivredi. Urbanizacija pak utječe na nadnice u poljoprivredi.

Svi ti elementi uzeti zajedno potakli su gospodarstvo u kojem se rast mogao nastaviti i uz porast i obnovu stanovništva nakon Crne smrti. To nije bio prvi slučaj rasta novčarstva, industrije i poljoprivrede, no svakako je bio prvi koji se održao, za razliku od ranijeg rasta u sjevernoj Italiji i Flandriji, gdje se to nije ostvarilo.

U ekonomskom procvatu sjeverozapande Evrope važnu ulogu ima otvorenost (trgovina i seljenje trgovačkih puteva na oceane te otvorenost na nove ideje i migracije). I iznad svega relativno visoke nadnice (zadržavanje razine ndnica nakon oporavka stanovništva poslije Crne smrti). Kapital nije ‘bježao’ u zemlje niskih nadnica nego suprotno, dolazio je u zemlje visokih nadnica, kao i danas; umjesto ‘trickle down’ vrijedi ‘trickle up’. Radnici su ulagali u svoje obrazovanje jer su nadnice bile visoke i htjeli su to iskoristiti i ne bi ulagali u svoje obrazovanje da su nadnice ostale niske ili relativno padale kao u ostaku Evrope. Na koncu, tehnološki napredak i inovacije koje štede rad i koje su stvarale poduzetničku klimu za kasniju Prvu industrijsku revoluciju poslijedica su visokih a ne niskih nadnica.

Lektorirala: Martina Fryda-Kaurimsky


 

Acemoglu Daron, Johnson Simon I Robinson James (2002):The Rise of Europe: Atlantic Trade, Institutional Change and Economic GrowthNBER Working Paper No. 9378, Cambridge, Mass.
http://www.nber.org/papers/w9378

Allen Bob (2008): The Great Divergence in world Incomes: Why Are Some Countries Rich and Others Poor? https://www.google.hr/search?rlz=1C1CHRG_enHR462HR470&q=bob+allen+grwst+divergence+power+point&oq=bob+allen+grwst+divergence+power+point&gs_l=serp.3..33i21k1.7257.19371.0.22348.12.12.0.0.0.0.209.1827.0j10j1.11.0….0…1.1.64.serp..1.11.1810…0i22i30k1j33i160k1j30i10k1.zKqpa9EBo04

Allen, R (2001): “The Great Divergence in European Wages and Prices from the Middle Ages to the First World War”, Explorations in Economic History 38(4): 411-447.https://www.nuffield.ox.ac.uk/users/allen/greatdiv.pdf

Broadberry Stephen (2013): Accounting for the great divergence

http://voxeu.org/article/accounting-great-divergence

 Broadberry, S. and B. Gupta (2006): “The Early Modern Great Divergence: Wages, Prices and Economic Development in Europe and Asia, 1500-1800”. Economic History Review 59, 2–31

Jones, C. I. (2001): “Was an Industrial Revolution Inevitable? Economic Growth Over the Very Long Run”. Advances in Macroeconomics 1(2). Article 1.

Maddison Angus (2001):The World Economy: A Millennial Perspective. OECD. Pariz http://www.keepeek.com/Digital-Asset-Management/oecd/development/the-world-economy_9789264104143-en#.WSUYG9R97Gg

Mokyr Joel (2000): The Industrial Revolution and the Netherlands: Why did it not happen? De Ecnomist, Vol: 148, No:4, 503-520

https://sites.northwestern.edu/jmokyr/files/2016/06/The-Industrial-Revolution-and-the-Netherlands-Dec-1999-279qng9.pdf

Voigtländer, Nico i Voth Joachim (2008):The Three Horsemen of Growth: Plague, War and Urbanization in Early Modern Europe. CEPR discussion paper 7275. Skraćeni prikaz http://voxeu.org/article/wars-plagues-and-europe-s-rise-riches

Van Zanden, Jan L (2009): “The Skill Premium and the Great Divergence”, European Review of Economic History 13: 121-153.

Van Zanden, Jan (2006): The Long Road to the Industrial Revolution: The European Economy in a Global Perspective 1000-1800